Nema opravdanja za ono što je Rijeka pokazala u Finskoj, a jasno je tko snosi najveću odgovornost

Finska je liga 37. na ljestvici UEFA-e. Ilves je nakon 19 odigranih kola tek deveta momčad lige, punih 15 bodova iza vodećeg KuPS-a. Na Transfermarktu vrijedi 4,28 milijuna eura, devet puta manje od Rijeke.

I svejedno je Ilves u uzvratnoj utakmici 3. kola Konferencijske lige držao Rijeku na konopcima. Riječani su na koncu jedva izvukli živu glavu odigravši 1:1, nakon što su na Rujevici slavili 1:0.

Uzet ćemo u obzir činjenicu da je Ilves u punom natjecateljskom ritmu i da su njegovi igrači naviknuti na umjetnu travu. Rijeka još nije u punoj formi i nije naviknuta igrati na takvoj podlozi. Međutim, nema opravdanja za ono što je Rijeka prezentirala u Finskoj. Riječani tamo gotovo ništa nisu pokazali.

Matjaž Kek kao trener svakako snosi najveću odgovornost za tako lošu igru. Kada izvedeš postavu u kojoj inače klasični lijevi bek Lasickas igra na lijevom krilu, jasno je da ti je primarna ideja sačuvati vlastitu mrežu i prije svega kontrolirati utakmicu. Teško je shvatiti zašto? Vidjelo se u prvoj utakmici koliko je Rijeka bolja momčad. Čemu toliko prekomjernog opreza?

Stoga nas nije iznenadilo Rijekino prvo poluvrijeme. Imali su Riječani loptu, ali u napadu su bili potpuno bezopasni. Odigrali su 45 minuta gotovo bez ijedne smislene ili opasne akcije. Bilo je to teško gledljivo, sterilno i potpuno podređeno rezultatu.

Nisu, doduše, ni Finci bili ništa bolji. Domaćin praktički nije ulazio u Rijekin kazneni prostor, ali to se donekle i moglo očekivati. Ilves je deveta momčad finske lige, momčad koja nema ni približno individualnu kvalitetu Rijeke. Očito su Finci računali da će Riječani od prve minute krenuti po pobjedu pa su u početku bili maksimalno oprezni i zatvoreni.

A onda su u drugom poluvremenu shvatili ono što je bilo prilično očito: Rijeka je spora, nema dovoljno agresivnosti i teško stvara višak. Odlučili su stoga pokazati gard.

I Rijeka punih 15-ak minuta početka nastavka nije imala pravi odgovor. Nije ga imala ni u završnih 20-ak minuta, odnosno nakon što se spomenuti Lasickas iznenada ukazao na krilu i pospremio u mrežu loše odbijenu loptu.

Na Rujevici se zbog toga ne bi trebali ljutiti, ali teško je prihvatiti da se jedna europski iskusna momčad poput Rijeke protiv ovakvog Ilvesa mora grčevito braniti.

Rijeka je, međutim, napravila ono što je objektivno morala. Prošla je dalje i izborila play-off Konferencijske lige. A tamo više nema prostora za ovakve predstave. Protivnik je Midtjylland, snažna danska momčad koju smo na europskoj sceni gledali još krajem siječnja ove godine, kada je u Europskoj ligi na domaćem terenu nadigrala i pobijedila Dinamo 2:0.

Midtjylland je neusporedivo jači od Ilvesa. Ima više kvalitete, više iskustva i puno više individualne klase. Rijeka će stoga u tim utakmicama biti autsajder. I jasno je da Kekova momčad protiv Danaca mora izgledati neusporedivo bolje nego u Finskoj. U suprotnom će imati vrlo malo izgleda.

Keka zato čeka puno posla, a vremena nema mnogo. U Finskoj na raspolaganju nije imao daleko najboljeg riječkog igrača Tonija Fruka. Međutim, Fruk bi ionako vrlo skoro trebao napustiti Rujevicu jer Rijeka ozbiljno računa na novac od njegova transfera. Kek do tada mora pronaći način kako nadomjestiti njegovu kreativnost, a teško je očekivati da će to napraviti Puljić, koji ima puno kvaliteta, ali je prirodniji kao drugi napadač nego kao klasična desetka.

Mora Kek riješiti i problem krilnih pozicija. Lasickas je bek, a umjesto njega u Finskoj je uveo Gojaka, koji je veznjak, a ne krilo. Janković također prisilno igra na krilu, iako ni on nije klasični krilni igrač. To je problem koji se ne može riješiti improvizacijom iz utakmice u utakmicu. Ima Kek krilnih igrača na klupi, ali očito im ne vjeruje...

Do sraza s Midtjyllandom Kek i Rijeka imaju samo tjedan dana. U kojima moraju pronaći puno više brzine, agresivnosti, ideje i hrabrosti nego što su pokazali u Finskoj...