Nije problem kada Rijeka primi pogodak. Problem nastaje kada nakon njega prestane vjerovati u ono što radi. Protiv Osijeka nije bilo spuštenih glava ni odustajanja nakon što su gosti iz prvog ozbiljnog dolaska pred Vekića poveli. Bijeli su nastavili napadati, kombinirati i tražiti prostor. Do poluvremena su zabili tri, do kraja još jedan, a da nije bilo raspoloženog Malenice, Osječani bi kući ponijeli i teži poraz.
Rujevica je napokon gledala momčad u kojoj jedan raspoloženi igrač nije morao popravljati večer svima ostalima. Fruk je bio najbolji, ali imao je s kim igrati. Vignato je donosio ideju, Adu-Adjei golove i dubinu, Dantas opasnost bliže suparničkom kaznenom prostoru, a Ćubelić mirnoću u sredini. Kada se toliko dobrih izvedbi spoji u istoj utakmici, ni početni minus ne mora postati drama.
A Rijeci takvi povratci u prvenstvu nisu bili svakodnevica. Posljednji je ostvarila protiv Istre 1961 u Puli, u utakmici započetoj 14. prosinca prošle godine, a dovršenoj 20. siječnja. Lawal je doveo domaćina u vodstvo, Menalo izjednačio prije prekida zbog magle, a Dantas iz jedanaesterca u nastavku donio pobjedu 2:1. Jedan preokret, dva datuma i više od mjesec dana između početka i završetka.
Za posljednji ligaški preokret odrađen u jednoj večeri trebalo se vratiti do 27. listopada prošle godine i opet pronaći Osijek na drugoj strani. Tada je Mikolčić šokirao Rujevicu već u drugoj minuti, a Rijeka preko Fruka, dvostrukog strijelca Čopa i Devetaka otišla do 4:1, prije konačnih 4:2. Ovoga puta dva je pogotka potpisao Adu-Adjei, rezultat se zaustavio na 4:1, ali poruka je bila slična. Osječko vodstvo bilo je tek uvod u riječku večer.
Važnije od statistike jest kako je Rijeka došla do preokreta. Osječani jesu darivali, pogreške Kolarika i Jelenića bile su preskupe, no trebalo je te lopte napasti i iskoristiti. Vignato i Fruk nisu čekali da im utakmica nešto pokloni. Sami su išli po ono što im se nudilo.
Posebno Fruk. Nakon prijelaznog roka u kojem se mnogo govorilo o njegovu odlasku, odgovor je ponudio tamo gdje jedino ima punu težinu – na travnjaku. Pogodak, dvije asistencije i niz velikih poteza potvrdili su njegovu klasu i predanost Rijeci.
Kek je poslije utakmice dao naslutiti koliko je teško razdoblje iza njegove desetke i koliko ga još treba čuvati, mentalno i fizički. Teško je znati što mu prolazi glavom kada se veliki transfer ponovno ne dogodi. Fruk je pokazao da se i u takvim okolnostima može biti predan momčadi. Rijeka je od njegova ostanka dobila ono najvrjednije – igrača koji radi razliku.
Dobila je i potvrdu da u sredini postoje rješenja koja vrijedi razvijati. Ćubelić je odigrao pametno, bez potrebe da svaki dodir pretvara u dokazivanje, dok je Dantas bliže golu bio konkretniji i opasniji. Kekova rošada donijela je dinamiku, agresiju i mirnoću u pasu, a Vignato pokazao koliko znači igrač koji jednim potezom može ubrzati cijelu akciju.
Osijek je za velike zaključke ipak bio previše ranjiv. Tri Bessoneove promjene na poluvremenu pokazale su koliko mu se početni plan raspao. Rijeci to ne umanjuje zasluge, ali određuje mjeru. Četiri pogotka ne brišu sve što nije valjalo niti znače da su pronađeni svi odgovori.
Najvažnije pitanje izdvojio je sam Kek: zašto je Rijeka jedna momčad kod kuće, a druga na gostovanjima? Nakon Varaždina i Gorice ono ostaje otvoreno. Odmor i treninzi očito su pomogli, ali argument o europskim putovanjima sada ostaje iza Bijelih.
„Ovo je Rijeka“, poručio je Kek, nastavljajući ondje gdje je stala Armada. Protiv Osijeka doista jest bila – odlučna, razigrana i dovoljno sigurna u sebe da je primljeni pogodak ne izbaci iz utakmice. Sada takva mora izaći i na sljedeći gostujući travnjak. Tamo će se vidjeti koliko je od ove večeri ponijela sa sobom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....