Četvrta minuta uzvrata ponudila je Rujevici upravo ono što je tražila. Oreč je probio desnu stranu, Adu-Adjei pogodio petom i na trenutak se učinilo da bi se danskih 0:2 moglo pretvoriti u još jednu veliku riječku europsku večer. Završilo je s četiri lopte u riječkoj mreži, ukupnih 1:6 i potvrdom da je Midtjylland nekoliko koraka ispred Rijeke.
Najlakše bi sada bilo pronaći jednog krivca. Pokazati prema Todoroviću, obrani koja je ponovno loše reagirala na prekide, igračima koji su se nakon trećeg pogotka ugasili ili Keku čije izmjene nisu promijenile utakmicu. Odgovornosti ima na svakoj od tih adresa, ali ovakav poraz nije nastao zbog jedne pogrešne reakcije, jednog sastava ili jedne loše večeri.
Je li Rijeka napravila sve da bi uspjela? Nije. Ako je cilj bio izboriti ligašku fazu Konferencijske lige, momčad je morala ranije dobiti jasnije konture. Kek je kazao da bi svaki trener volio imati definiran kadar barem do sredine priprema, a Rijeka ga nije imala ni kada su europske utakmice već odlučivale sezonu. Neki su igrači stizali kasno, neki tražili ritam, a nad važnim pojedincima cijelo je ljeto visjelo pitanje odlaska. Protiv Midtjyllanda takve se okolnosti ne mogu sakriti.
To ne znači da je netko svjesno zakazao ili da je klub mogao jednostavno kupiti sve što mu nedostaje. Rijeka živi od izlaznih transfera, radi unutar financijskih ograničenja i često mora čekati priliku na tržištu. Midtjylland je bogatiji, tjelesno moćniji, brži i kvalitetniji. Izgubiti od takvog protivnika nije sramota. Problem je što su Danci pobijedili Rijeku upravo ondje gdje se unaprijed znalo da su najopasniji: u duelima, tranziciji i prekidima.
U Danskoj je upozorenje bilo glasno, na Rujevici potvrda još glasnija. Dugi izbačaji iz auta, korneri i lopte na drugu vratnicu ponovno su stvarali paniku. Kada je Rijeka zaigrala otvorenije i krenula loviti rezultat, nestalo je taktičke discipline, a razlika u individualnoj kvaliteti postala je brutalno vidljiva. Još više od četiri pogotka zabrinjavao je govor tijela nakon 1:3. Momčad se "ugasila", izmjene nisu donijele energiju, a završnica je izgledala kao čekanje posljednjeg zvižduka.
Od odgovornosti zato ne treba oslobađati ni Keka. On bira momčad, određuje plan i mora pronaći način da nakon primljenog pogotka ne nestane struktura. Međutim, bilo bi jednako pogrešno sav teret staviti na trenera koji je prihvatio klupsku politiku i kadar koji mu je stavljen na raspolaganje. Kek nije čarobnjak, kao što ni jedan novi igrač nije rješenje samim time što je predstavljen. Bez pripreme, ritma i jasne uloge ime samo po sebi ne mijenja odnos snaga.
Nije kriv ni Toni Fruk zato što nije preokrenuo utakmicu, niti se neuspjeh može svesti na jednu vratarsku pogrešku ili jedno loše poluvrijeme nekog pojedinca. Rijeka je kao momčad bila slabija od suparnika koji ju je kaznio gotovo svaki put kada mu je ponudila prostor. Pojedinačne pogreške odlučile su situacije, ali razlika između dviju momčadi odlučila je dvoboj.
Zaključak nije ugodan, ali je pošten: nije sve napravljeno idealno da bi Rijeka europski vrhunac dočekala potpuno spremna, no ni idealna priprema ne bi jamčila prolaz protiv ovakvog Midtjyllanda. Krivca se može tražiti, ali odgovornost dijele sportska politika, stručni stožer i igrači. Važnije je što će svatko od njih učiniti sada.
Europa je završena, a s njome i mogućnost skrivanja iza zgusnutog rasporeda. Rijeci ostaju prvenstvo i Kup, natjecanja u kojima neće redovito nailaziti na protivnike kvalitete Midtjyllanda. Upravo će zato utakmice u Varaždinu, Koprivnici, Velikoj Gorici, Zagrebu i Splitu pokazati je li ovaj težak poraz bio samo sudar s boljim ili upozorenje na dublje probleme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....