Taman kad se Hrvatska rezultatski vratila, Španjolci su zabili gol iz kornera za 2:1. Kako je Slaven Bilić angažirao trenera za prekide, Talijana Giovannija Vija, i kako je to bila vruća tema Vatrenih tijekom ljeta, nakon što su na Svjetskom prvenstvu u tri od četiri utakmice dobivali pogotke iz prekida ili nakon centaršuta, mnogi su se pitali kakav ćemo vidjeti napredak.
- Što kad primimo prvi gol iz prekida? - sarkastičan je bio jedan od kolega novinara u Pragu, aludirajući na kritike koje su sjedale na račun Zlatka Dalića i njegova stožera te presedan s čovjekom koji je angažiran kao specijalist za taj posao.
Ništa, nogomet se igra dalje, nije ni trebalo na brzinu očekivati da će sve izgledati savršeno. Što se radilo na treninzima, nismo mogli vidjeti, ali više pozornosti treba posvetiti defenzivnom prekidu nego ofenzivnom, jer taj je naša rana.
Nedavno smo objavili intervju s Tomislavom Obradovićem, trenerom koji se prije dvadesetak godina vrlo uspješno bavio s tom tematikom u Interu iz Zaprešića i Dinamu. Sada smo ga pitali za komentar.
- Očito se po pitanju prekida još nije napravio posao. Zašto smo primili taj gol? Igrači su pogrešno stajali, tako se ne brani korner. To je rezultat i nedovoljnog treniranja, ali i nedovoljne igračke inteligencije pojedinaca. Oni koji su talentiraniji to sami znaju, ne trebaš im reći. To se uči u pionirima - rezolutan je Obradović.
Često smo analizirali tko je trebao dobiti skok, je li veći krivac za pobjednički pogodak Portugala u Torontu Pongračić ili Gvardiol, kako su Englezi tako lagano ostajali sami i mnogo toga, a tek potiho, gotovo kao incident, netko bi spomenuo Dominika Livakovića. No, vrlo je ozbiljna tema: kolika je uloga golmana što je Hrvatska tako ranjiva u defenzivnom skoku?
- Ogromna. On je veliki krivac za gol koji je dao Marc Pubill. Jedno je što igrači nisu dobro pokrivali protivnika, a drugo da je golman morao izaći na tu loptu, pa čovjek mu je zabio s tri-četiri metra. Livaković je linijski vratar, ima sjajan refleks i to mu je najjače oružje, ali nema procjenu kad treba iskoračiti van. Nažalost, naši golmani su u velikoj većini slabi u tome. U vratarskim školama se loše radi, a među ostalim treba malo i talenta, moraš imati osjećaj kad izaći da ne promašiš loptu. U današnje doba nogometa, gdje se jako puno pozornosti posvećuje prekidima, postavljaju se blokovi i kontrablokovi, golman je strašno bitan. Čak i kad gledamo pogodak koji smo dobili od Portugala, kad Joško Gvardiol nije zatvorio Gonzala Ramosa, vratar je mogao izaći. Stajao je i gledao. Iako su tada prvi krivci bili igrači. No, jako je teško golmana koji ima 31 godinu naučiti to. Vratar mora imati pravi tajming da loptu uhvati u najvišoj točki, onda je kralj.
Yamal je ubacio, Marc Pubill je skočio, Šutalo je bio ispred njega, Beljo iza...
- Tri su krivca. Šutalo nije dobro stajao. Zamislite, na takvoj razini igrač pogrešno stoji. Stajao je ispred igrača i gledao u loptu. To je manija lopte, a inače igrač mora stajati bočno, između gola i igrača, tako čuva igrača, a ne ispred njega. To je bio Šutalov igrač, ali kako se pogrešno postavio nije bilo spasa, međutim mogli su ga ispraviti Beljo i, da ne govorim, vratar. To je vezana pogreška. Beljo je vidio Pubilla, a nije ga zatvorio.
Obradović je još dodao:
- Često vidim kod naših stopera fatalnu pogrešku da gledaju u loptu i stanu ispred igrača. Nikad se ne smije stajati ispred igrača, niti iza igrača, nego između gola i igrača. Tako je Nikola Vlašić napravio kazneni udarac s Portugalom. Pogrešno je bio postavljen, kao sada Šutalo.
Livaković je na SofaScoreu dobio ocjenu 4,4, najlošiju otkako igra za Vatrene, algoritam mu je "spočitnuo" puno toga, primjerice pogodak Yamala na prvu vratnicu, ali to dugoročno za reprezentaciju nije bitno, međutim prekidi i centaršutevi su nulta točka da se može računati na ozbiljne rezultate. Žalosno je da igrači na ovakvoj razini imaju problema s elementarnim postavljanjem i reakcijama, ali sve bi bilo lakše i manje bolno kad bismo imali čuvara mreže koji je vladar peterca i nešto šire. Ne zove se to uzalud vratarskim prostorom. Livaković je najbolji hrvatski golman, oko toga nema dvojbe, ali njegova uloga u slabosti reprezentacije kod prekida i centaršuta je jasna, pitamo se imaju li Bilić i Vio rješenje.
- Nije to posao samo za njih dvojicu, a gdje su treneri golmana? Ne postoji niti jedna ekipa na svijetu u kojoj sve prekide rješavaju igrači. Zato je tamo vratar. Zna se gdje treba izaći. Trener mora dati golmanu jasan zadatak u koji prosto mora izaći. Samo što je teško naučiti vratara u tim godinama da izlazi, ako nema osjećaj za to. Zato se oni boje to tražiti od njega.
Za Bilića i Vija, pa i Mihačića, posao je ogroman. Vratarsko pitanje jednako je bitno kao i igračko, kad se o defenzivnim prekidima radi. Lopta za Pubilla bila je duga, čista, mogao ju je savršeno vidjeti i pokupiti da je stajao dva-tri metra od crte i izašao na nju. Kad je Španjolac pucao, više nije bilo spasa. Obranio bi jedino da ga je pogodio.
Tik što su se Vatreni vratili u igru, opet su primili banalan gol. Nedopustiv. Tako se ne može daleko. Kakve god bile slabosti u igri, kakva god bila kvaliteta igrača, golovi poput španjolskog za 2:1 ne smiju se događati. Zato će hrvatske muke ići i dalje ako se ne napravi ozbiljan napredak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....