Ovom se novinaru drugi put dogodilo da ga je istaknuti hrvatski trener koji radi u inozemstvu dočekao na željezničkom kolodvoru. Sergeju Jakiroviću u Hullu to nije bio nikakav problem, a prije njega to je napravio samo Tomislav Ivić u Liegeu prije točno dvadeset godina. Zanimljivo je da je tada početkom studenoga 2006. Dinamo također potjerao trenera, radilo se o Josipu Kužeu, a sada Mariju Kovačeviću.
Nakon toga obišli smo MKM stadion koji ima novi hibridni travnjak.
- Ovaj naš ne bi prošao u Maksimiru, vidite da su tribine zatvorene – šalio se izvrsno raspoloženi trener Hull Cityja.
Jakirović uživa u Engleskoj, to se vidi, u Manchesteru je primio i nagradu za najboljeg trenera Championshipa protekle sezone, ali nije dopustio da ga prebaci, u svemu je ostao isti, što zapravo nekad i nije lako.
Sjeli smo na klupu, već po mraku, on na svoje mjesto, ja kraj njega. Ponudio sam se za još jednog pomoćnika.
- Novi pomoćnik, neće nas puno koštati – u zezanciji je prokomentirao klupskom glasnogovorniku Danielu Briggsu koji nas nije ispuštao iz vida.
Hullovi navijači pjesmom Elvisa Presleya Falling in Love uvode sve na stadionu u susrete, što Sergeja posebno dojmi, a zanimljivo je da isto rade i pristaše Dinamova suparnika Sunderlanda.
U devet kola Premier lige Jakirović i njegovi Tigrovi imaju 11 bodova, je li zadovoljan?
- Zadovoljan sam. Neću reći da sam prezadovoljan zato što smo od tri posljednje utakmice kod kuće barem jednu trebali pobijediti po svemu prikazanom i s obzirom na to da smo imali vodstvo, međutim znamo koliko je zahtjevno i teško. Sve ekipe imaju puno više iskustva od nas, možda bih čak rekao da su u nekim trenucima i čvršće. U svakom susretu učimo. Kad se gleda povijest Premier lige, onaj koji je imao nakon devet kola 11 bodova većinom je ostao, te smo na dobrom putu.
Brzo smo se prebacili na domaće teme. Znamo da prati događaje u Hrvatskoj, kako je doživio otkaz treneru Dinama Mariju Kovačeviću, budući da je radio u Dinamu i dobro poznaje taj milje?
- U posljednjih mjesec dana na Kovačevića se doslovno napravila hajka. Malo me podsjetilo i na moj period u Dinamu, ali već sam rekao: u Dinamu imaš mira do prve iduće utakmice. Jednostavno takav je klub, dosta je zahtjevan, ima puno navijača, svi žele da si uspješan, da dobro igraš, dominiraš, zabijaš velik broj golova, međutim kad krene negativno čeka se samo nekakav poraz i trener je taj koji prvi nastrada. On snosi svoj dio odgovornosti, naravno kao i stručni stožer, ali ne bih amnestirao ni igrače zato što i oni moraju pokazati odgovornost i više respekta prema dresu i klubu. Ipak predstavljaš klub koji je najbolji na našim prostorima i jednostavno, pogotovo se referiram na zadnju utakmicu s Rudešom, moraš puno više pokazati. Ti si igrač Dinama, imaš određenu kvalitetu jer da nemaš kvalitetu ne bi bio u tom dresu. Nažalost, takav je trenerski posao. Dođe trenutak kad se nešto mora promijeniti. Naravno, tu je Zvonimir Boban, koji vodi klub i donosi odluke. U redu je da se donose odluke i evo zanima i mene i sve vas vjerojatno što će biti sljedeći potez pa čekamo tko će biti novi trener. Možda će i Jerko Leko iskoristiti priliku pa će ove dvije utakmice pokazati da može i on biti u budućnosti trener Dinama.
Je li onda otkaz Kovačeviću opravdan?
- Kad se pogleda prosjek bodova prošle sezone i ove sezone u ovo doba, on je na istom tragu. Da nije bilo poraza od Rudeša, da je suparnik bio neki drugi, možda i ne bi bilo toga, ali budući da je to Rudeš, koji je prije sezone, kao i ja u Premier ligi, predodređen na ispadanje, to je odjeknulo još gore. No, Rudeš je složio dobru ekipu i Alen Peternac je dobro vodi. Neće se dogoditi kao nekih prijašnjih sezona da je jedan klub osuđen na ispadanje. Bit će jako zanimljivo. Je li otkaz opravdan, totalno je svejedno što ću ja reći, postoje ljudi koji odlučuju i to je njihova odgovornost.
Boban je u Dinamu donio veliku promjenu u stručnom radu, od prve ekipe do U-8 svi moraju igrati u formaciji s četvoricom u obrani i dva krila. Kazao je da tko to ne može nije trener za hrvatskog prvaka. Kako znamo da volite staviti i petoricu u obranu te često miksate sustave, biste li sada, da vam se ponudi, pod takvim uvjetima prihvatili posao u Dinamu?
- Na to pitanje mogu odgovoriti na milijun načina. Prvo, nije realno da budem sada trener Dinama, pogotovo s ove pozicije. Naravno da je to uvijek čast i mogu reći ponos zato jer sam bio, znam što to predstavlja, znaš koliko donosiš radosti, ali i koliko ima također i drugih stvari. Što se tiče sustava, kad sam došao u Hull City pitali su me koja je moja filozofija igre. Rekao sam da je to da se što prije adaptiram i prilagodim svojim igračima, znači profilima koje imamo u svlačionici. Ako imam igrače da mogu igrati 4-3-3, zašto ne, iako, što to znači? Smiješ li se braniti s dvije šestice u srednjem koridoru, rade li krila razliku kad dobiju izolaciju na strani...? Dinamo se u SHNL-u nema kome prilagođavati, ali u Europi bi se trebao prilagoditi zato što se i najveće ekipe na svijetu prilagođavaju i mijenjaju svoj način branjenja. Sve zavisi u kojoj se trećini terena to događa. Sve imaš u analizi kako se treba postaviti, što treba raditi u niskoj zoni, u srednjoj zoni, u visokom presingu... U redu mi je što su u Dinamu odredili koji profil trenera traže, tako rade evo i ovdje u Engleskoj. Zna se točno koji profil će biti trener Brightona ili Brentforda, a koji profil se traži u Liverpoolu, Manchester Cityju ili Arsenalu. Podržavam to. Moraš naći trenera koji može ispuniti te zahtjeve i da mu je to primarni sustav, ali da se trebaš prilagoditi nekad, pa trebaš se. Zašto ne bi, ako ganjaš rezultat, ubacio drugog napadača, a zašto ne bi ubacio trećeg stopera ako ti je zadnjih pet minuta i trebaš se samo obraniti? Zašto to ne bi napravio ako je cilj da uđemo u Ligu prvaka, na primjer. Zašto ne bismo zaradili novac, ušli u Ligu prvaka i borili se s najboljim igračima u klupskom natjecanju?
Vezano za najbolje igrače, broj 1 u Dinamu sada je Dion Drena Beljo. Bi li on mogao igrati u Premier ligi i, ako bi, koji su to klubovi?
- Beljo daje golove, što je pokazao i protiv Španjolske. Može sjajno reagirati. Nemojmo podcijeniti njegove pogotke u SHNL-u. Svaki gol je jako važan. Njegov bi klub trebao biti dominantan. Sada me pitate bi li mogao igrati u Hull Cityju, pa mogao bi igrati u Hullu, naravno, ali bi puno više morao raditi da bi došao u završnicu.
Hoćete reći da bi mu više odgovarao Manchester City nego Hull City?
- Pa naravno. Bolji su igrači tamo, vrlo visoka kvaliteta, znači ne vidim zašto ne bi Beljo zabijao golove kao Haaland. Ne sad, da ne ispadne da govorim kako je on bolji, ali ako mu kreirate dovoljno šansi on je pokazao da može tresti mreže.
Najavili ste da bi već na zimu neki hrvatski igrači mogli stići u vaš klub, kad se to nije dogodilo na ljeto.
- Stvarno sam želio Marca Pašalića i Franju Ivanovića, a i dalje želim dovesti igrača koji je hrvatski reprezentativac ili BiH reprezentativac jer u tom slučaju imaš osnovne uvjete da možeš dobiti radnu dozvolu. Druga stvar je što su to visokokvalitetni igrači. Imamo ovdje puno predrasuda. Da su Portugalci, Španjolci ili druge nacionalnosti, puno bi lakše naši dolazili u Englesku. Naravno, u mojem klubu postoji hijerarhija kod izbora igrača, postoji konsenzus, kad vidim da ima otpora polako odustajem od toga jer vidim da bi mi to odnijelo koncentraciju na igrače koje trenutno imam. Fruk se također spominjao, ranije u Championshipu i Pukštaš, kao i Stojković, Radeljić i Galešić. Sve su to igrači koji su potencijalni kandidati. Kako bi se snašli to bi vrijeme pokazalo, ali ima igrača za koje vidim da nisu bolji od njih i mislim da imaju kvalitetu da se nose na ovom nivou. Igrači s naših prostora mogu se prilagoditi bilo gdje. Bude li mogućnosti, napravit ću sve, prvo da pomognem našim klubovima, što se tiče financija, isto tako i igraču kojem je to sjajna stepenica i pozornica za napredak i razvoj karijere.
Moramo komentirati i reprezentaciju. Da vam je ovog ljeta, nakon odlaska Zlatka Dalića, HNS ponudio da budete izbornik – biste li prihvatili ili ne?
- Svaka vam čast na pitanju, ne znam, ne znam, veliki je posao Zlatko Dalić napravio i veliki posao čeka Slavena Bilića. Stvarno je teško uskočiti u njegove cipele. Kad bi se ponovili Zlatkovi rezultati to bi bilo sjajno. Isto tako, biti izbornik Hrvatske je velik, golem izazov i kruna karijere jednog trenera. Ne znam kako bi moj gazda reagirao na to budući da je rekao kako ću biti s njim deset, što god bilo. Sjajno se osjećam u Hullu i smatram da imam vremena za izbornički posao. Trebam se nastaviti razvijati u klupskom nogometu, pogotovo sada na ovoj razini gdje se nalazim. Mogu još puno naučiti da onda jednog dana, ako dođe prilika, budem spreman prihvatiti je.
Kako se u Engleskoj, među stručnjacima, komentirao rezultat Hrvatska – Engleska 0:7 i hoće li drugi dvoboj u Londonu biti sličan ili bitno različit?
- Ta utakmica jednostavno se dogodila, ja sam već govorio kako nema trenera kojem se ne dogodi takva utakmica da je ekipa totalno izvan svega. Ne očekujem uopće istu utakmicu, očekujem baš reakciju hrvatskih igrača, da će pokazati kako je to bio loš dan. Nemoguće je da je tolika razlika između engleske i hrvatske reprezentacije s obzirom na igrače, u kojim klubovima igraju. Očekujem mušku utakmicu, da pokažu kako ih mogu dobiti u Londonu.
Već ovog četvrtka prvi je englesko-hrvatski dvoboj, igraju Sunderland i Dinamo.
- Vidio sam u medijima da je Sunderland zadnji. To je bla, bla, bla. Piše se bit će lagano, to je sve samo ne lagano. Sunderland ima ozbiljan intenzitet u igri, ozbiljnu brzinu i tempo u smislu protoka lopte, jako dobra krila. Brobbey je iznimno dobar napadač, veza je jaka, imali su malo peha u dosadašnjem dijelu prvenstva, tako da očekujem za Dinamo zahtjevnu utakmicu. Oni imaju sedam bodova u Europskoj ligi i žele završiti posao. Dinamo će morati biti jako pametan, jako dobro organiziran na lopti, posebno govorim na lopti zato što je Sunderland iznimno brz i čeka šanse. Modri će morati imati jako dobar ofenzivni marking da spriječe kontre kad izgube loptu. Očekujem dobru utakmicu i reakciju igrača. Jerku Leki želim maksimum sreće te da pokuša prezentirati sebe i svoj stil. Uvijek je bio borac, nikada se nije predavao, tako da vjerujem da će biti pozitivna energija što se tiče ove dvije iduće utakmice.
Vratimo se vama. Kazali ste da vam je Kayserispor bio način da dođete na tržište prije nego što ste stigli u Englesku.
- Nije to lako, nisam sjedio u Zagrebu i očekivao da će me netko nazvati, neće nitko, bez obzira koga si vodio prije. To je totalna glupost. S gazdom Kayserispora sam baš kliknuo, dobar je lik, otvoren i izravan, zna točno što želi.
Kad bi vam netko prije četiri ili pet godina rekao da ćete raditi u Premier ligi, biste li vjerovali?
- Ne. Prije četiri godine došao sam u Rijeku, potom sam osvojio dvostruku krunu s Dinamom. Što smo sve izvukli, to su bile nerealne okolnosti. Što se događalo i dolje i gore na katu, ali uspio sam. Potom sam imao poljsku Legiju i belgijski Cercle Brugge, ali oni su htjeli da dovedem samo jednog pomoćnika, a ja svoje ljude ne ostavljam na cesti. Ne bih to nikad napravio, taman čekao klub pet godina. Potom sam se dogovorio s ciparskom Omonijom, međutim nije odmah poslala avionske karte. U ponedjeljak navečer nazvao me direktor Kayserispora, rekao sjedni u avion, sutra navečer ćemo letjeti u Tursku. Kad je Omonia skužila da smo u Istanbulu, tražila je da se sve zaustavi, ali ništa nisu mogli jer nisam potpisao. Ivan Mance, koji je radio u Göztepeu, nazvao me i rekao: "Nemoj ići u Kayseri, tamo je katastrofa, ispast ćeš iz lige", ali snimio sam momčad i vidio da ima tri rakete naprijed, samo se treba malo zbombati otraga. Rekao sam "napravit ćemo nešto" i napravili smo, u proljetnom dijelu bili smo treći. Sad me pitate jesam li očekivao, ma nisam očekivao, ali ne štipam se, sad mi je to postalo nekako normalno jer vidiš da bez obzira odakle dolaziš i protiv kakvih imena igraš to je samo nogomet i posao, imaš svoju ekipu i pokušaš svakodnevnim radom prezentirati se da možeš parirati bogatima. Razliku među trenerima čini samo pedigre. Sve je izmišljeno u nogometu, iako ne znam baš da je netko tko sada radi u Premier ligi krenuo odakle sam ja. No, vidim po mojoj okolini da je to velika priča, kao slava neka, ali ja se stvarno trudim biti normalan. Meni je najveći kompliment kad mi kaže čovjek ostao si normalan. Nisam se promijenio. Zašto vas ne bih dočekao na kolodvoru?
Vratimo se na dane u Dinamu. Smijenjeni ste kao i Kovačević.
- Dobro, kod mene je malo drukčija situacija bila, drukčije igre. Sad je klub stabilan i zna se tko vlada, a tada se to mijenjalo. Moram reći da sam imao uvijek podršku Mirka Barišića i Vlatke Peras, to je stvarno bila podrška. Koliko je Barišić pozitivan čovjek to je čudo.
Nekoliko puta ste bili pred smjenom u sezoni koju ste završili s dvostrukom krunom.
- U Prištini, kad smo izgubili od Balkanija, poludio sam i bio spreman otići. Rekao sam "ne možemo ovako, ljudi, ovo je prosipanje ugleda i svega, sramota". Mene više to boli nego devetka od Bayerna. Nismo imali kvalitetu u obrani i izričito sam tražio da vrate Theophilea. U Dinamo sam došao jednog ponedjeljka, a u četvrtak smo igrali sa Spartom. U srijedu je otišao Dominik Livaković, u četvrtak Luka Ivanušec. Dinamo na to nije bio spreman. Doveli smo Luku Stojkovića, a on se odmah ozlijedio. No, najvažnija stvar zašto je Dinamo tada imao probleme bila su previranja u klubu. Sad imam gazdu iza sebe, nazovem ga, dogovorimo se, bit će tako i tako, sve je transparentno.
Na proljeće 2024. bili su izbori, promjena vlasti i novo okruženje jer oni koji su došli nisu vas htjeli. Zato što niste bili njihov?
- Tada sam odgovarao kako znam čiji sam, odnosno da nisam ničiji nego samo svoj. Uvijek sam bio svoj. Imao sam stav bez obzira koliki je bio ugovor i u kojem sam klubu radio. Ako već ginem, ginem po svom. Kad se sad okrenem ništa mi nije žao. Radio sam u interesu ekipe, a naravno da sam i griješio.
Osim nakon Balkanija, bili su i drugi krizni trenuci.
- Kad smo izgubili od Lokomotive 3:0 mislio sam da će me smijeniti, tu je Vlatka Peras stala iza mene. Sjećam se kad me zvala u klub, već sam mislio "gotovo je". Da sam dobio otkaz, ništa ne bih rekao. Nemoguće je kako je ta utakmica išla, ali tako se dogodilo. Poslije se pokazalo da smo napravili dobre pripreme. Mogu reći da me Vlatka sačuvala, ali mi je rekla moraš dobiti Istru 1961. Slavili smo 1:0. Eliminirali smo u Europi Betis, a ispali od PAOK-a. Izgubili smo 5:1 u jako čudnoj utakmici. Na 3:1 je Špikić imao zicer koji mu je obranio Kotarski, a četiri gola smo dobili iz prekida. Ključne utakmice zatim su bile s Hajdukom u prvenstvu i Kupu, kad smo dvaput dobili na Poljudu. Da to nisam pobijedio, mislim da bi to bilo to, ali pobijedio sam.
Kako je živjeti u takvim uvjetima?
- Ma nikako, u tim trenucima nisam ništa puno ni čitao, ali ljudi ti pošalju nekad "vidio si ovo, vidio si ono". Što da radim kad to ne mogu promijeniti. Mogao sam utjecati jedino na svlačionicu. Došao je iza mene moj prijatelj Nenad Bjelica i osvojio 11 bodova u Ligi prvaka, pa ipak se pokazalo da ta ekipa ima nešto i da može parirati na tom nivou, sad što se poslije događalo... Zašto Dinamo 2025. nije bio prvak? Ni jedan trener nije dobio iskrenu podršku. Mislim da je stvar u tome. Nanizali smo se četvorica. Treneru treba kontinuitet i to kad je teško. Uzet ćemo za primjer Gonzala Garciju u Hajduku.
Pisalo se da ekipu vodi "pušačka soba", a da se Bruno Petković više zeza nego trenira. Što je bila istina?
- To nije istina. … Soba postoji, zašto je zovu pušačka, netko tamo vjerojatno i zapali cigaretu, ali nisam ni tata ni mama nikome. Ona postoji od 2016. godine. Robert Prosinečki je pušio pa je u jednom trenutku bio najbolji na svijetu. S tim igračima nisam imao niti jedan problem. Nazovite Ademija, Ristovskog, Roga, Pjacu, Mišića, Zagorca... pa ih pitajte. Meni je na kraju sezone 2025., kad Dinamo nije bio prvak, posebno smetalo što se pisalo i govorilo da oni ništa ne valjaju, a toliko su sreće i radosti realno donijeli. Samo se to brzo zaboravi.
Jakirović je u Rijeku doveo Ivanovića, Pašalića, Fruka, Radeljića, Čabraju... a u Dinamo, među ostalima, Luku Stojkovića.
- Nazvao sam Stojkovića i rekao mu: "Volio bih da budeš igrač Dinama, ti tu pripadaš kvalitetom i očekujem te sutra na potpisu ugovora". Tako je bilo. Luka ima jako dobru motoriku. On je baš nepredvidiv igrač. Najbolja mu je pozicija lijeva osmica. Ove godine je proljeće odigrao jako dobro, ali za reprezentaciju moraš imati veći kontinuitet. Treba ići prema europskim ligama, vrijeme je da krene putem Martina Baturine i Petra Sučića. Krivo mi je što Niko Galešić igra na pogrešnoj poziciji, on je reprezentativni potencijal kao stoper. A to mora klub odlučiti, a on može biti jednog dana igrač za reprezentaciju, znam o čemu pričam, trenirao sam dečka. Volio bih Stojkovića vidjeti u Premier ligi. Mora još malo fizički poraditi na sebi, ali imao bi što reći.
Vaš sin Leon je u Interu, sad već na klupi prve momčadi.
- Jako smo zadovoljni, sve ide po planu. Da je bio bolji rezultat, već bi debitirao u Serie A, to je samo pitanje vremena. On ima Dinamov pobjednički mentalitet, tako je odgajan, njegova velika želja bila je ostati, ali da dobije realnu šansu. Da je dobio minutažu kao Cardoso Varela, mislim da bi rekao kako će potpisati desetogodišnji ugovor s Dinamom. Eto, takav je imao pristup. Smatrao je da mora odigrati određeni broj godina, dodatno se isprofilirati i da postigne još veću vrijednost kako bi klub više zaradio. Jednostavno, dođeš do zida i primoran si ići. Kad sada gledam, odluka je bila dobra, imali smo puno ponuda, Inter je bio najuporniji.
Dinamo se nije borio da ga zadrži?
- Ne. Došla je ponuda, jednokratna uplata, postotak i bonus. Je li stvar u tome da ga netko nije vidio, ne znam.
Koji je nivo potencijala Leon? Roditelj ste, ali i trener.
- Ozbiljan je profil u svjetskim razmjerima. Bliska je budućnost da zaigra za Inter. Lijeva noga, 190 cm, dobra duel igra, dobra brzina do 35 kilometara na sat.
Budući da vi kao igrač niste bili brzanac, znači li to da je na mamu?
- Moguće – nasmijao se Sergej i dodao:
- Zovu ga Mali Bastoni.
U Hull ste doveli odličnog vratara Grka Konstantinosa Tzolakisa, jeste li zato prodali Ivora Pandura?
- Ne. Morali smo do kraja lipnja transferirati igrače za određenu svotu, zato smo dali na tržište njega i još jednoga. Srećom, Ivor je bio jako zadovoljan klubom kao što je Glasgow Rangers. Mogao je reći da ne želi taj transfer, onda bi bio problem, bili bismo kažnjeni oduzimanjem bodova. Imali smo potom tri kandidata za čuvara mreže, odabrali smo Tzolakisa iz Olympiacosa. On je želio u Premier ligu. Broj jedan je grčke reprezentacije koja se pomladila, koja je napravila sjajnu generaciju.
U Hullu imaju jednog nepredvidivog igrača, Mohameda Belloumija.
- On je najuspješniji dribler Premier lige, teško ćemo ga zadržati. Otac mu je Lakhdar Belloumi, najveći arapski igrač svih vremena, pustinjski Pele, dođe često na utakmicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....