Ništa se u nogometnom svemiru nije promijenilo ni u ljeto 2026. godine. Anglocentrični sustav i dalje funkcionira besprijekorno i nema ni najmanje naznake da bi moglo doći do njegovog kraha. Cijeli nogometni svijet i dalje se vrti oko engleske Premier lige.
U ligama Petice u utorak je završen šesti uzastopni ljetni prijelazni rok u kojem su engleski premierligaši zaradili najviše novca od prodaje svojih igrača i petnaesti zaredom u kojem su ga najviše potrošili. Talijanska Serie A predvodila je najjače društvo po potrošnji posljednji put u ljeto 2011., a potom je uslijedila dominacija kojoj se ne vidi kraj. Od 2012. do 2026. klubovi engleske Premier lige za igrače su platili odštete od 27,77 milijardi eura. Više nego dvostruko od članova talijanske elite (13,46), te više nego trostruko od onih iz španjolske LaLige (8,99), njemačke Bundeslige (8,12) i francuske Ligue 1 (7,69).
I ovo transferno ljeto sjaji u engleskim bojama i još jednom dokazuje koliko je Premier liga otišla ispred svih. Potrošnja od 4,12 milijarde eura veća je za oko 800 milijuna eura od talijanske (1,16 milijardi), njemačke (783,8 milijuna), španjolske (755,28) i francuske (600,1) zajedno. Šesta svjetska liga po ovoljetnoj potrošnji je druga engleska. Klubovi iz Championshipa kupili su igrače za 455,41 milijuna eura, tek toliko da se zna.
Počeli su Englezi i puno više trgovati među sobom, što je ojačalo njihovu moć i stvorilo biznis s kakvim se nitko ne može nositi. Zarada premierligaša od prodaje igrača bila je 2,51 milijarde eura, u Francuskoj je iznosila 1,33, u Njemačkoj 821 milijun, u Italiji 739, a u La Ligi 498 milijuna eura.
Naravno, Premier liga je ponovno srušila rekord. Engleski mediji pišu o 3,49 milijarde funti, Transfermarkt kaže 4,12 milijarde eura, ali za koju se god valutu opredijelite, ishod je isti. Nikad ni u jednom prijelaznom roku klubovi iz jedne lige nisu potrošili više od engleskih premierligaša u ljeto 2026.
Prvih sedam klubova na ljestvici najvećih potrošača dolazi s Otoka, a onda se na osmom mjestu našao Real Madrid. Deveti je Ipswich, deseta Barcelona, onda opet tri premierligaša pa redom Juventus, Milan, Bayer Leverkusen, Paris Saint-Germain i Fiorentina. U Top 20 klubova koji su ovog ljeta na odštete potrošili najviše novca nalazi se 13 engleskih klubova, a Sunderland, premierligaš koji je najmanje trošio, nalazi se na 38. mjestu svjetske ljestvice.
Engleski nogometni stroj ruši sve pred sobom pa ćemo ovo ljeto pamtiti po još dva klupska rekorda. Manchester City srušio je Liverpoolov od lani, kad su Redsi nove igrače platili 483 milijuna eura. S Etihada je otišao Pep Guardiola pa su bogati vlasnici i njegovom nasljedniku Enzu Maresci dali hrpu bianco čekova. Red je. Citizensi su kupili igrače u vrijednosti od 526,20 milijuna eura, a za rušenje rekorda trebao im je posao koji su ugovorili sa svojim prvim pratiteljima ovog ljeta.
Enzo Fernández je 2023. došao na Stamford Bridge iz Benfice za 107 milijuna funti, što je tada bio britanski rekord. Tri i pol godine kasnije, City je danas 25-godišnjeg argentinskog veznjaka platio 125 milijuna funti, što je izjednačenje novog rekorda koji je lani postavio Alexander Isak. U eurima je to 145 milijuna, s kojima se Chelsea popeo na prvo mjesto po zaradi ovog ljeta. I tih 447,8 milijuna uprihođenih eura od prodaje igrača novi je svjetski rekord u jednom prijelaznom roku.
I dok Engleska uz par izvanrednih rasnih grla ima još niz onih spremnih za veliku financijsku utrku, u redovima konkurenata iz kontinentalne Europe situacija je puno, puno lošija.
Španjolska ima najviše klubova koji mogu pratiti takav najjači ritam, a pritom govorimo o brojci tri – Real Madridu, Barceloni i donekle Atlético Madridu. Real je doveo Yana Diomandea za 125 milijuna eura, Barca Anthonyja Gordona za 80, a oba su rivala uzela još nekolicinu ozbiljnih igrača koji bi trebali biti pojačanja. Ni Diego Simeone nije škrtario, potrošio je njegov Atleti 123 milijuna eura, no pogled na četvrto mjesto otkriva da je na Pirenejima situacija daleko od idealne. Nakon tri velikana, najviše novca ovog ljeta potrošio je Betis, tek 30,5 milijuna eura.
U Njemačkoj to izgleda puno bolje, razgranatije, prirodnije. Bayern je doveo dva najskuplja igrača, ali nije potrošio najviše. Uvjerljivo prvi u tom segmentu poslovanja je Bayer Leverkusen (159 milijuna), a ispred Bayerna (106,95) je i Borussia Dortmund (108,5). Bavarci su uvjerljivo najkvalitetnija momčad i najbogatiji klub u državi pa nisu prisiljeni prodavati. Tek su šesti po zaradi (51,75), daleko iza RB Leipziga (173,75) i Bayera (119,85).
Talijani su nakon Engleza najviše potrošili, jedini uz njih više od milijardu eura. Imaju na Apeninima novca, više od trećine klubova vode Amerikanci, no o igračkoj kvaliteti za uloženi novac dalo bi se pričati. Ne čini se Serie A nakon ovog ljeta puno jača no što je bila prije mercata.
Paris Saint-Germain je jedna posebna priča. Ne samo francuska, već svjetska. Osvojili su Parižani dvije godine zaredom Ligu prvaka i ovog ljeta na tržištu ostvarili plus od 180 milijuna eura (kupili za 152, prodali za 334), što je rekordna brojka na svjetskoj razini ovog ljeta. I usprkos silnoj zaradi, djeluje kao da je momčad kojom ravna dirigent Luis Enrique, a u njezinu stvaranju najviše mu pomaže sportski direktor Luis Campos, jača nego što je to bila prošle, šampionske sezone. PSG je od jednog potpunog nereda u kojem je bez plana i programa nakrcavao zvijezde u nekoliko godina postao primjer za savršeno funkcioniranje bogatog nogometnog kluba.
Nakon Pariza, u Francuskoj se najveći novac vrti u Strasbourgu, koji je doveo igrače za oko sto milijuna eura i prodao ih za više od dvjesto. Ništa neobično ni čudno, vlasnik je tamo isti kao u Chelseaju. Znaju Amerikanac Todd Boehly i njegovi ljudi da je najvažnije da se lova vrti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....