Ako uoči prve utakmice sezone, one domaće protiv Žiline, u Gradu pod Marjanom nije bilo vatreno niti se osjećao miris ikakve utakmice, dva tjedna kasnije uoči Pafosa već je bila druga priča.
Sve je vrvjelo od glazbe, obližnji kafići puni... Doslovno sve je bilo obojeno u bijelo i svi su željeli pozitivan rezultat protiv Ciprana. Na zagrijavanje su nekih sat vremena prije prvog sučeva zvižduka izašli Stipica, Ivušić i Silić i dobili gromoglasni pljesak, a Torcida je usput pripremala najavljenu koreografiju. A što tek reći o trenutku kada je s poljudskog razglasa zagrmjelo "Ovo je naša krv", što je bio znak hajdukovcima da istrče na teren. Ti su prizori uvijek za naježiti se, a ništa drugačije nije bilo ni ovog puta. Također, treba napomenuti i da je i na jugu Poljuda bila grupica navijača Pafosa, tako da je sve bilo spremno za pravu nogometnu predstavu.
Ugođaj uoči utakmica protiv Žiline i Pafosa bio je otprilike poput razlike između neba i zemlje, a posebna je priča opet bila percepcija Gonzala Garcíje i Marka Livaje u očima Poljuda. Protiv Žiline je na predstavljanju trener Bijelih polovično izviždan jer je kapetana ostavio na klupi, a kad je ovaj u 84. minuti ušao u igru, stadionom je baš zagrmio pljesak. Protiv Pafosa je Livaja opet počeo na klupi, a na njegovu je mjestu igrao Michele Šego, pa je baš zanimljivo prije utakmice bilo dočekati trenutak predstavljanja.
I opet je bilo isto. Opet je cijeli stadion zasuo Garcíju zvižducima koje nisu mogli pokriti ni povremeni pljeskovi. Zanimljivo, ovog puta se s razglasa nije ni čulo koji su igrači na klupi za pričuve, pa tako nismo mogli svjedočiti reakciji pri prozivanju Marka Livaje. No, očito je hajdučiji i dalje u globalu kapetan taj, nauštrb trenera kluba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....