Pobjegao je iz Izraela, u Meksiku opalio vritnjak Jamesu, a prije četiri godine pogodila ga je tragedija

Veliki Johan Cruyff najzaslužniji je što je Óscar García Junyent krenuo ozbiljnim trenerskim putem i danas figurira kao glavna Dinamova želja za trenera. Nikad to 53-godišnjak iz Sabadella, 20-ak kilometara udaljenog od Barcelone, nije ni skrivao.

- Cruyff je za mene bio najvažniji trener od kojeg sam učio o nogometu s vrlo jasnom filozofijom. Naučio sam mnogo od njega, i kao igrač i kao trener - prije desetak godina podvukao je García pa i sam iznio svoju trenersku filozofiju:

- Moja je opsesija napadati i imati loptu što je češće moguće. Ako imamo loptu, imat ćemo mnogo prilika za postizanje golova i pobjedu.

Cruyff ga je početkom 90-ih prvi uvrstio u prvu momčad Barcelone, a tih dana zbližio se i s njegovim sinom Jordijem koji mu je dva desetljeća kasnije prvi dao seniorsku šansu kao treneru. Johanu je, pak, 2009. postao pomoćnik dok je bio izbornik Katalonije, sam vodio Kataloniju U18, a 2010. došao je poziv iz La Masije. S juniorima Barcelone u sustavu 4-3-3, od kojeg nije odstupao ni kasnije u karijeri, osvojio je sva tri moguća trofeja - Državno prvenstvo, Kup kralja i Regionalnu ligu.

Nakon velike sezone stiglo je i prvo veliko razočaranje. Iako je bio glavni favorit za preuzimanje Barcelone B iz ruku Luisa Enriquea, to je mjesto dobio Eusebio Sacristán. Sezona 2011./12. bila je i oproštajna od Barcelone B, Jordi Cruyff je taman preuzeo glavnu ulogu u Maccabiju iz Tel-Aviva i doveo Garcíju za trenera. I u Izraelu je nastavio nizati uspjehe, s Maccabijem osvojio prvi naslov prvaka nakon deset godina posta. No na kraju te sezone, u svibnju 2013., oprostio se od Izraela iz "osobnih i obiteljskih razloga".

Špekuliralo se da bi dulje vremena mogao biti izvan nogometa, ali već u lipnju prihvatio je poziv Brightona gdje je naslijedio Gusa Poyeta. Engleskog drugoligaša, koji je tada bio daleko od blistave današnjice, uveo je u play-off za Premier ligu gdje je jači bio Derby County. Galebovi su loše financijski stajali, no García ih je uspio svrstati u vrh Championshipa. Nakon ispadanja ponudio je ostavku i otišao, a nakon toga mediji bliski klubu opisali su ga kao "vrlo, vrlo podcijenjenog trenera". Za njih je on, kad se sve uzme u obzir, napravio vrhunski posao.

RUSLAN TARAN/ALAMY/PROFIMEDIA

Već u lipnju 2014. opet se dogovorio s Maccabijem, ali ni tri mjeseca kasnije ipak se povukao. Ovoga puta nitko nije ni pokušao sakriti činjenicu da se povukao zbog straha, nestabilne situacije u tom dijelu svijeta, rata koji se zahuktao. Tjedan dana kasnije preuzeo je Watford i ostao manje od mjesec dana. Sredinom rujna primljen je u bolnicu zbog manjih bolova u prsima, liječnici su mu savjetovali strogo mirovanje i izbjegavanje stresa, tako da je Watford vodio na samo jednoj službenoj utakmici u eri koja je trajala 27 dana.

Pauzirao je više od godinu dana, RB Salzburg ga je zaposlio 28. prosinca 2015. umjesto Petera Zeidlera. Odmah je uzeo prvenstvo i kup, ali i pokazao da je čovjek sa stavom. Žestoko je kritizirao čelnike Crvenih bikova zbog transferne politike, nazivajući zbog toga RB Salzburg prvom momčadi Lieferinga, koji je bio druga momčad Salzburga... Mediji su bili oduševljeni njegovim radom i ostao je još jednu sezonu u kojoj je obranio titulu. Pričalo se u to doba da je na užem popisu Barce za nasljednika Luisa Enriquea, no nije mu bilo suđeno da ga naslijedi.

U ljeto 2017. s Barcom je u avanturu krenuo Ernesto Valverde, a García je s nagradom za trenera godine u Austriji otišao u francuski St. Etienne. Naslijedio je Christophea Galtiera, umjesto kojeg je na klupu PSG-a kasnije došao Luis Enrique... Oduševljeni su bili čelnici Zelenih nakon što su ga potpisali, javno su se hvalili "mnogi u Europi čestitaju nam na njegovom dovođenju", ali ljubav je trajala tek pet mjeseci. Ni tu nije smijenjen, bio je to "sporazumni raskid", a otišao je nezadovoljan ponašanjem svojih šefova.

Predao je, naime, listu od 20 igrača koje bi klub mogao dovesti, no sve želje redom su odbijene, a doveden je, iako se tome suprotstavio zbog toga što se ne uklapa u njegov sustav igre, za rekordnih deset milijuna eura napadač Loïs Diony iz Dijona, koji se u konačnici pokazao kao golem promašaj. Žestoko se u klupskim prostorijama posvađao s predsjednikom Ronaldom Romeyerom i shvatio da ostanak nema smisla. Otišao je i nije tražio ni centa otpremnine, isplaćeno mu je samo ono što je do tada zaradio. Pisao je L‘Equipe o gospodskom potezu čovjeka koji je St. Etienneu oprostio milijune eura, razapeli upravu, a nakon šokantnog odlaska i navijači su stali na njegovu stranu krenuvši u ozbiljni rat s Romeyerom i njegovim ljudima.

Polako se dizanje pretvorilo u spuštanje. Ubrzo je došao poziv iz Grčke, 5. siječnja 2018. zamijenio je Takisa Lemonisa u Olympiacosu. Doveo ga je sportski direktor Christian Karembeu i očekivanja su bila ogromna, no rezultati nisu bili dobri. Kontroverzni vlasnik Evangelos Marinakis u travnju je cijelu momčad poslao na prisilni godišnji odmor odlučivši da će posljednje četiri utakmice odraditi isključivo igrači iz klupske akademije. Samo dvadeset i četiri sata nakon toga García je podnio ostavku napustivši ludilo u kojem se našao. Grčku epizodu pamti i po incidentu u veljači kad ga je prije utakmice s PAOK-om u Solunu domaći navijač pogodio rolom papira u glavu zbog čega je završio u bolnici.

Tri mjeseca u Pireju i onda pauza do studenoga 2019. kad ga je zaposlila Celta iz Viga. Morao je u Galiciji promijeniti svoje trenerske principe jer je došao u momčad koja se nije mogla pohvaliti velikom kvalitetom. Bila je to stresna borba za ostanak koju je uspješno okončao tek u posljednjem kolu. Ostao je u Celti, gdje je pod njim igrao i Filip Bradarić, godinu dana, u studenom 2020. dobio je prvi otkaz u karijeri.

PETER LOUS Nurphoto Via Afp

- U Celti se dogodilo nešto slično kao u Brightonu. Jasno sam rekao upravi da ćemo, ako ne dovedemo nekoliko novih, svježih igrača na ključnim pozicijama, imati golemih problema. To se na kraju i dogodilo - objasnio je García.

U lipnju 2021. prihvatio je poziv Reimsa, od njega stvorio najmlađu momčad lige i pod kojim je procvjetao mladi Hugo Ekitiké, kojeg je PSG 2022. prvo posudio pa godinu dana kasnije kupio za 28,5 milijuna eura. Dvanaesto mjesto u Ligue 1 bilo je korektno ostvarenje, a jesen 2022. bilo je najgore razdoblje njegova života.

Njegova kćer Mariona osam se godina borila s rakom i stvari su se zakomplicirale. Zbog toga je propustio dvije utakmice svog kluba. Bio je rastrgan između posla i obitelji, a Reimsu se to izbivanje nije svidjelo i 13. listopada mu je uručio otkaz.

- Vijesti su bile loše i tražio sam od kluba da slobodne dane, koje imamo svaki tjedan, provedem kod kćeri u Barceloni. No za njih to nije bilo prihvatljivo i odlučili su raskinuti ugovor sa mnom.

Potez koji je izazvao zgražanje francuskih medija zbog nečovječnosti Reimsovih čelnika. Sramotan čin kluba prema čovjeku koji proživljava teške dane. No otkaz je u ovoj priči potpuno nebitan. Óscar García je 24. studenoga 2022. na Instagramu objavio da mu je kćer preminula i od nje se javno oprostio riječima "Vola alt amor meu". Leti visoko, moja ljubavi...

- Ako sam prije bio hrabar, sada sam puno hrabriji i snažniji. Rekao sam svojim drugim dvjema kćerima, Jani (19) i Emmi (13), da je ovo najgora stvar koja se može dogoditi u životu i naravno da moramo plakati i nositi se ovim na koji god znamo i možemo. Ali s vremenom ćemo postati snažni jer ćemo se u budućnosti osvrnuti i shvatiti da nas ništa više ne može povrijediti jače od ovoga - objasnio je Óscar nekoliko mjeseci kasnije u ekskluzivnom intervjuu za The Athletic.

Poslu se vratio u studenom 2023., preuzeo je belgijski Leuven, izvukao ga iz zone ispadanja izbjegavši plasman u Ligu za ostanak u posljednjem kolu. Taj ga je projekt privukao jer je klub dio King Power grupacije u kojoj je i Leicester. No entuzijazam nije trajao predugo, iako su i mediji i navijači bili iznimno zadovoljni načinom na koji njegova momčad igra. García je opet javno počeo prozivati klub zbog promašene transferne politike, a ovoga puta čak je i neke svoje igrače prozivao javno. Neki analitičari obrušili su se na njega, pričalo se i o gubitku svlačionice, a u studenom 2024. stigao je i otkaz.

Vratio se već u prosincu i to na posve neočekivanom mjestu. Za njega se odlučio meksički velikan Club Deportivo Guadalajara, poznatiji kao Chivas. Nije se snašao, odradio je 12 utakmica (pet pobjeda i četiri poraza), pa dobio otkaz u ožujku 2025. kao i španjolski direktori u klubu koji su ga doveli. U Meksiku će ga najviše pamtiti po incidentu iz siječnja kad je dobio crveni karton zbog toga što je nogom odvalio zvijezdu Leona, legendu kolumbijskog nogometa Jamesa Rodrigueza, te za to dobio tri utakmice kazne.

Godinu dana nakon toga angažirao ga je Ajax, a obitelj Cruyff tome je kumovala. Jordi je postao direktor nogometa u klubu i jedan od prvih poteza u veljači, kao i 14 godina ranije u Maccabiju, bilo mu je dovođenje Garcíje. Za trenera druge momčadi koja se natječe u 2. ligi, no ostao je na njoj manje od mjesec dana, točno pet utakmica, jer je Fred Grim smijenjen s mjesta trenera prve momčadi pa je García privremeno uskočio. Privremeno je doista značilo privremeno. Odradio je sezonu do kraja, uveo Kopljanike u Konferencijsku ligu i otišao. Ajax mu nije toliko vjerovao da ga zadrži, stigao je jedan drugi Španjolac, Míchel, a García je produljio prema desetoj državi svoje trenerske karijere. Bogati iranski Kanađanin Alex Haditaghi doveo ga je u Pogon iz Szczecina i čini se s njim pogodio. Zato ga i ne misli pustiti tako lako...