Osijek potrošio još jednog trenera: ‘Vidimo se opet, ali tada ganjamo trofeje, a ne slavimo o(p)stanke!‘

Osijek je potrošio još jednog trenera. I to ne bilo koga, nego domaćeg, perspektivnog, nekoga tko je disao za klub i znao što klub znači zajednici, uostalom i nekoga tko je u posljednjih 13 prvenstvenih kola spasio sezonu u kojoj su mnogi već bili precrtali bijelo-plave. Trener koji je najzaslužniji što je Osijek zadržao prvoligaški status koji bez prestanka traje 45 godina, još od 1981., ostao je na kraju bez zasluženog priznanja.

U manje od 24 sata sve se promijenilo. U srijedu navečer Tomislav Radotić prihvatio je ponudu s kojom su klupski čelnici došli pred njega, u četvrtak prijepodne na Opus Areni pripremao je program priprema sa svojim pomoćnicima, onda je u poslijepodnevnim satima, nakon dodatnih zahtjeva, odlučio izaći iz budućih pregovora, a isti dan u večernjim satima iz kluba su se oglasili priopćenjem u kojem je navedeno kako "Nogometni klub Osijek obavještava svoje navijače i širu javnost kako nismo uspjeli uskladiti vizije o daljnjem razvoju Kluba s trenerom Tomislavom Radotićem te suradnja neće biti nastavljena".

Dan kasnije Radotić je dao kratku izjavu.

- Da budemo jasni novac nije taj koji je presudio. Tu su bile i neke druge stvari. Ne bih iznosio detalje, to je ipak poslovni dio cijele priče, ali nije stvar u novcu. Nekako ta sama strategija, viđenje, vizija... Jednostavno ja nisam vidio da smo na istoj valnoj duljini - kazao je za STV sada već bivši trener Osijeka koji se oglasio i oproštajnom porukom u kojoj je, između ostalog, napisao:

"Ja se na kraju krajeva vraćam tamo gdje mi je uvijek i bilo najljepše sa šalom oko vrata i sa dlanovima ponosno raširenima... I vidimo se svakako opet, ali tada ganjamo trofeje, a ne slavimo o(p)stanke!".

Rasplet situacije s Radotićem problematičan je iz više razloga. Za početak, novac koji mu se nudio, a što na kraju i nije bio isključivi razlog zbog kojeg je prelomio u korist odlaska jer je bio prihvatio ponuđeni mu financijski okvir, dokaz je kako klub u njega nije vjerovao iako se javno drugačije pokušalo komunicirati. Dakle, čak ni cifra koja je primjerenija trenerskim plaćama u niželigaškim klubovima nije bila sporna. Pitanje je, naravno, je li tome razlog nepovjerenje u Radotića ili klub s Opus Arene treneru ne može ponuditi više, što je potencijalno prilično veliki problem, jer što se onda od bijelo-plavih s takvim "recesijskim proračunom" može očekivati od sezone koja slijedi. Slikovito, to je kao da unutrašnjost kuće u čiju ste izgradnju uložili nekoliko desetaka milijuna eura opremate artiklima s "Temua" koji su, k tome, na popustu. Ili je, što se čini vrlo realnim, klupsko vodstvo u razgovore s Radotićem ušlo s figom u džepu. Odnosno, da u startu u pregovore nisu ušli s namjerom nastavka suradnje. Ako je tako, to je tek problematično, jer ako Radotića (koji je pred posljednju utakmicu prošle sezone imao razgovor u četiri oka s predsjednicom Alexandrom Vegh, a nekoliko dana kasnije i s novim sportskim direktorom Kennethom Zandvlietom) već nisu imali u planovima, nego su planirali novi start s nekim drugim na klupi, onda su to odmah na startu trebali iskomunicirati jer ovako ispada da su i njega i navijače tjednima nepotrebno vukli za nos.

Sada su se u Opus Areni našli u situaciji da desetak dana pred početak priprema Osijek nema trenera, osim ako već ne postoji spremno rješenje (još proljetos se, nakon što je bilo jasno kako je pitanje dana kada će Željko Sopić postati bivši, špekuliralo s imenom trenera slovenske Lendave, Józsefa Bozsika), na to se nadovezuje i pitanje što će sada biti sa stručnim stožerom iz Radotićeva mandata, pa i kadra, jer Bijelo-plavi ostaju praktično bez pola svlačionice koju u idućim tjednima treba napuniti i kvantitetom, ali prije svega kvalitetom. Prilično neobećavajuća situacija.