Kada se ode na stranicu Transfermarkt u rubriku "dostupni hrvatski treneri", izlista se više od 170 imena. Od najpoznatijih kao što su Slaven Bilić, Igor Tudor, Nenad Bjelica ili Ivan Jurić, do onih za koje je malo tko čuo ili pak onih u poznim životnim godinama, koji više ni ne traže novi angažman. Šaroliko je to društvo s mnogo različitih želja i planova, ali sigurno ima i onih, pogotovo mladih, koji još nisu osvanuli na spomenutoj listi, što bi itekako htjeli. Dakle, ne nedostaje nam trenera, ali svejedno zadnjih godina u elitnom rangu SHNL-a stranci zauzimaju sve više pozicija. U novu sezonu 2026./2027. krenut će njih četvorica (Manuel Gonzalo Garcia - Hajduk, Matjaž Kek - Rijeka, Federico Bessone - Osijek, Javier Antonio Cabello - Istra 1961), a ranijih sezona znalo je biti njih i više.
Je li to poraz za hrvatsku struku, kao i njezino podcjenjivanje, pitanja su koja se stalno povlače i ne samo kod nas, a često je odgovor da jest, iako ima i suprotnih mišljenja, pogotovo ako se uzimaju u obzir neki izdvojeni segmenti kao što su suvremene metode rada ili promjena gubitničkog mentaliteta neke momčadi i kluba. Argumenti su različiti ovisno o tome kakvima se stranci pokažu i što donesu ili odnesu klubovima koji ih angažiraju, a najveću korist od inozemnih trenera u Hrvatskoj imala je Rijeka. Povratnik na njezinu klupu, Slovenac Matjaž Kek, 2017. joj je donio prvi naslov prvaka i sedam godina kontinuiteta uspona, trofeja i europskih nastupa, dok joj je 2025. Crnogorac Radomir Đalović osvojio drugu titulu. Velika prednost obojice bila je što znaju jezik, što je jedan od važnih faktora u prilagodbi na novu sredinu. Suprotni primjer je Hajduk, koji 21 godinu nema naslov prvaka Hrvatske, a pritom je pokušao i s devet stranih stratega na klupi, ali nijedan nije bio u stanju prekinuti crni niz.
Ono što je zajedničko hrvatskim klubovima, bez obzira na to čije trenere birali, jest niska razina strpljenja kada rezultati krenu nizbrdo, a samim tim i odsutnost dugoročne strategije. Stalni otkazi i promjene po dva, tri, a nekad i četiri trenera u samo jednoj sezoni izazivaju uglavnom negativne posljedice i ulazak u začarani krug krivih odluka.
Ovdje ćemo zastati s općenitim tezama i pokušati izanalizirati najnoviji potez Osijeka, koji je ovoga lipnja na klupu doveo 42-godišnjeg Argentinca Federica Bessonea Lunu. Neki će odmah povući paralelu sa Svjetskim prvenstvom u Americi, Kanadi i Meksiku, gdje čak 23 od 48 reprezentacija vode strani izbornici, a rekorderi su baš Argentinci s njihovih šest predstavnika. Među njima su i legendarni Marcelo Bielsa, koji vodi Urugvaj, kao i Mauricio Pochettino na klupi domaćina SAD-a. Talijan Carlo Ancelotti izbornik je Brazila, koji je eksperiment sa strancem na klupi izveo prvi put ikada, a oni koji u Seleção i dalje ne vjeruju često izvlače podatak da u dosadašnja 22 igrana Mundijala od 1930. nikada svjetski prvak nije bila reprezentacija koju je vodio stranac.
Što Osijek očekuje od četvrtog stranca u povijesti, nakon što su ga vodili Rene Poms, Federico Coppitelli i Simon Rožman, i čime je Bessone zaslužio povjerenje nove predsjednice kluba Alexandre Vegh i novog sportskog direktora Kennetha Zandvlieta? S obzirom na to da Osječani kreću u veliki reset igračkog kadra i dosta drugih stvari, Bessone u startu dolazi na posve nepoznat teren na kojem se strancu nije nimalo lako snaći. Predsjednica Vegh stigla je na Opus Arenu u trenutku kada su glavni mađarski sponzori povezani s bivšim premijerom Viktorom Orbanom ostali bez vlasti nakon 16 godina, a to je samo po sebi za sve njih najgora noćna mora. Neizvjesnost oko svega jedina je sigurna, a to je jedno od najgorih stanja za funkcioniranje u bilo čemu, a kad još ponestane novca, onda je put u ponor vrlo izvjestan.
Nitko NK Osijeku, kao jednoj od institucija hrvatskog nogometa, ne želi scenarij povratka na neke teške dane iz prošlosti, ali malo što u tom klubu u zadnje vrijeme budi optimizam. Najočitiji su primjeri očajna prošla sezona i vrlo nekorektan razlaz s dosadašnjim trenerom Tomislavom Radotićem, iako je on, prema informacijama koje se mogu čuti, bio spreman raditi za samo 3.700 eura mjesečne plaće.
Je li Bessone možda još jeftiniji s obzirom na to da dolazi kao anonimac koji je prošle sezone s ljubljanskom Olimpijom potpisao teški neuspjeh? Nije se plasirao u neko europsko natjecanje kroz prvenstvo, a u četvrtfinalu Kupa ispao je od drugoligaša Brinja. Ako su mu pozitivne reference dva naslova prvaka Andore (Atletic, Inter) i to što je u mlađim danima igrao u Barceloni, onda bi u Osijek morao donijeti duh španjolskog nogometa. No kakav će uopće kadar imati na raspolaganju da bi se mogao tome i nadati, pitanje je koje će se rasplitati dugo kroz ljetni prijelazni rok.
- Ne bih se još upuštala u najave rezultatskih ambicija u novoj sezoni, ali imamo plan i viziju prema kojoj ćemo raditi - kazala je predsjednica Vegh, čime je dijelom skinula pritisak rezultata s leđa novog trenera, ali kada krenu porazi, brzo sve to padne u vodu.
Bessone je bez dvojbe velika nepoznanica, ali isto se može reći i za novu upravu Osijeka, kao i sportskog direktora Zandvlieta. Porazno za klub bit će ako su se svi oni došli učiti poslu u Opus Areni, a dosta je takvih prosudbi o mnogo čemu što se u Osijeku događa već mjesecima. Nikome ne treba suditi prije nego se pokaže u svom radu, ali uvjerljiv je dojam da Argentinca čeka vrijeme velikih valova u gradu na Dravi. Koliko će dugo izdržati? (tr)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....