Zašto je većina Hrvatske i Zagreba okrenula palac dolje? Ovo je osam najvećih pogrešaka novoga Maksimira

Pravi Maksimir ima dušu. Na pravom Maksimiru zaštitna mreža u podnožju zapadne tribine čuva gledatelje od pada betonskih komada. Na pravom Maksimiru, ako se otvori zagrebačko nebo, do sjedalica se korača kroz vodeni špalir na stepenicama, na koje se kišnica slijeva poput vodopada. Na pravom Maksimiru prvi redovi nemaju naročitu vrijednost jer do travnjaka ima "ohoho". Na pravom Maksimiru vjetar ulazi u kosti, a na utakmicama od listopada do veljače prehlada je uvijek otvorena opcija.

Na pravom Maksimiru su toaleti, zapravo, kontejneri ispod zapadne tribine. Na pravom Maksimiru, kada vremenski uvjeti ne surađuju, ostaju samo najhrabriji. Na pravom Maksimiru posjetitelji iz inozemstva - posljednji su to bili Norvežani - zabezeknuto bulje u Sjever, pune memoriju na mobitelu sa snimkama i u čudu se međusobno pogledavaju zbog decibela. Na pravom Maksimiru je istočna tribina već točno 2393 dana samo poput krhkoga i osjetljivoga spomenika. Na pravom Maksimiru, konačno, miriše na nogomet, prema riječima Georga Kocha, na znoj, dim i urin bezbroj generacija koje su gradile klub. Zato pravi Maksimir ima dušu. Zato je pravi Maksimir drugačiji.

Novi Maksimir? Jedinstven, unikatan, neponovljiv. I, također, drugačiji, ali opet - isti. Prema riječima žirija. Epiteti kojima mu, čini se, i prije prve lopate nastoje udahnuti dušu i podariti mu šarm. Navijači, nogometni fanatici, građani, misle drugačije. Novi Maksimir je "povratak u budućnost". Prvi dio. Maksimirski DeLorean je navijače katapultirao u prošlost, umjesto da ih lansira u budućnost. Upućuju na to komentari, kritike, ankete, peticije, pozivi na referendume i prosvjede. Novi Maksimir dušu mora tek zaraditi, a nju stvaraju atmosfera, ozračje i rezultati. To su uvjeti koje Dinamo i njegovi navijači već imaju, a novi, moderan, futuristički stadion, pa i "Arena", od koje su zazirali u žiriju, nametala se kao završni "touch" te priče.

Dizajn je, pak, servirao drugačije zaključke. Ako je "novi Dinamo" od rekonstrukcije vlasti i iskoraka prema demokraciji zazivao budućnost i promjene, zašto su u možda najosjetljivijoj točki za cjelokupnu javnost, u stadionu, odlučili zadržati duh prošlosti? Ovo su točke zbog kojih je veći dio javnosti bijesan i ogorčen:

1. SANJAO SE "BOMBON"

Kada se konkretnije i službenije zakotrljala ideja novoga stadiona u Kranjčevićevoj ulici, javnost nije uznemiravala činjenica da će četiri tribine biti odvojene, a kutevi otvoreni jer, ipak, novi Maksimir će biti "real deal". Zaokruženi stadion. "Bombon". Pobjednička ideja na natječaju je ponudila drugačije rješenje. Odnosno, slično kao i u Kranjčevićevoj ulici, samo glomaznije. Asocijacija na moderan stadion nedvomisleno upućuje na zatvorenu Arenu i u gotovo svakome razmišljanju ona je zatvorena sa svih kuteva. Vjetar i kiša su, u kasnijim dijelovima godine, nerijetko i nezanemarivi čimbenici za gledatelje u Zagrebu, a novi Maksimir je, eto, upućivao na zaključak da vremenski uvjeti više nikada neće igrati ulogu. Možda i neće. Spominju se i pleksiglas, zaštite i ostale kreativne ideje. No, jesu li to, doista, moderna i prava rješenja?

2. OSNOVNA ŽELJA NAVIJAČA

Druga točka se nadovezuje na prvu. Iako konture stadiona, tribina i krovova tvore i apstraktnu sliku, koja je i vidljiva na dizajnu pobjedničkoga rješenja, na zamišljenome pogledu iz maksimirskog parka pokraj jezera, krov u četiri dijela je samo inspirirao javnost za domišljate usporedbe i podsmjehivanja. U prethodnim godinama se u projektu spominjalo da će "novi Maksimir i promijeniti vizuru grada i postati svojevrsna atrakcija". Očekivalo da će odskakati od konkurencije zbog jedinstvenog, spektakularnog dizajna izvana, a spojeni krov i zatvoreni stadion bili su preduvjeti cijele ideje, osnovna želja navijača.

VG13 ARCHITECTS

3. AKUSTIKA

Novi Maksimir će biti "superakustičan", riječi su predsjednika ocjenjivačkoga suda, Tome Plejića. U arhitekturu se, priznajemo, ne razumijemo, ali smo, ipak, posjećivali europske i svjetske stadione, pa su takvi, zatvoreni stadioni bili težnja i san Dinamovih navijača nakon što ih osjete na gostovanjima. Najsvježije je to ilustrirala Opus Arena u svibnju, pri podizanju Rabuzinova sunca, a iz prve ruke pamtimo i "plavu" Budimpeštu, kada je huk Bad Blue Boysa odzvanjao Groupama Arenom, ili "plavi" London, kada se Stamford Bridge naklonio gostujućim navijačima, pa i "plavu" Allianz Arenu - čiji oblik u žiriju nisu htjeli kopirati - kada su Boysi isporučili spektakularnu navijačku predstavu, usprkos bolnom porazu. Otvoreno zdanje na pravom Maksimiru sada "krade" pjesmu, koja odlazi u prazan prostor, a iako će novo rješenje, ipak, servirati bolje uvjete za navijanje, je li to, zaista, maksimalna i najbolja opcija?

4. BRUTALIZAM

Rješenje je zanimljivo, jako brutalističko - zaključio je arhitekt Otto Barić, koji je iz stručne perspektive potvrdio ono na što je javnost ekspresno upozorila, a to je spoznaja da novo rješenje, ruku na srce, podsjeća na neka druga, stara i drugačija vremena, ideje i dizajne, koji s razlogom moraju ostati u prošlosti. Ako je San Mamés bio ideja, nit vodilja projekta, kao unikatno djelo za, ruku na srce, jedinstveni klub poput Athletic Bilbaa, onda je dovoljno usporediti staro i novo zdanje stadiona u Baskiji. Nisu se oslanjali na konture i ideje prošlosti, nego su navijače odveli ravno u budućnost. I svejedno su gradu podarili novu točku i atrakciju, a istovremeno zadovoljili apetite javnosti.

5. GDJE JE - DINAMO?

Iako je pobjedničko rješenje podložno korekcijama, doradama i modifikacijama, pa je jasno da novi stadion, u konačnici, neće izgledati identično kao na nacrtima, iz dizajna se ne osjeti "dinamovština", pa promatrači nerijetko posežu za epitetom - "hladan". Stolice, barem zasad, nisu plave boje, ali niti izvana - iako je uzorak fotografija sitan - ne osjeti se plava boja, detalji koji će dočarati Dinamov duh. Pri pogledu na ostala rješenja i konkurenciju, u mnogima je znatno lakše, brže i elegantnije pronaći Dinamo i njegovo novo poglavlje budućnosti. Ujedno, činjenica da pobjednički dvojac nikada prije ovoga nije projektirao stadion koji se izgradio, niti najmanje ne pomaže javnosti da probavi pobjedničko rješenje.

6. SKROMNA PREZENTACIJA

Pet rješenja koja su ušla u završnu konkurenciju za pobjedu - a čiji su kreatori novčano nagrađeni za sudjelovanje i ulazak među prvih pet - na stranicama Grada Zagreba dostupna su u PDF verzijama, ali svaka opcija ima, barem za laičke oči, manjak informacija, sadržaja i podražaja. Primjerice, za pobjedničko rješenje ne postoje perspektive sa zapadne, južne ili istočne strane iz okruženja stadiona, nedostaju prikazi iz unutrašnjosti ili utrobe tribina, nema informacija o sadržajima za gledatelje, Fan Shopu, muzeju, hotelu, uvjetima za igrače i medije. Možda bi to minimalno umirilo javnost jer bi imali jasniju i čišću sliku. U neformalnim razgovorima o stadionu se prethodnih godina razgovaralo i o ložama, o svojevrsnim Skyboxevima, koji su se tada spominjali u krugu cijeloga stadiona u unutrašnjosti, između etaže - izuzev sjeverne, koja je odmah bila zamišljena u jednome komadu - ali na službenoj prezentaciji ta ideja nije razjašnjena.

7. OSJEĆAJ MAKSIMIRA

Devet članova je bilo u žiriju za odluku, ali jesu li oni, zapravo, točno osjećali što Dinamovim navijačima predstavlja novi stadion? Što to zdanje znači za Dinamo, Zagreb i, konačno, Hrvatsku i reprezentaciju? Zvonimir Boban je osjetio Maksimir na travnjaku, pa i u ulozi gledatelja, prethodnih godina iz svečane lože, ali za ostatak žirija samo pretpostavljamo da im je taj osjećaj prilično apstraktan, pa je povjeravanje tako delikatne odluke takvome žiriju bilo prilično hrabro. Stručnjaci iz inozemstva, pa i domaći, kojima je arhitektura poziv i strast, kao i političari, očito to nisu shvatili na adekvatan način i zato se njihova stručna ideja nije poklopila s osjećajem navijača. Očito nikada nisu pokisnuli na Maksimiru, svjedočili golu u zadnjoj minuti, povijesnim pobjedama ili bolnim porazima, šetnji prema Maksimiru od Dubrave ili Kvatrića. Lako mu je tepati ili klanjati mu se na papiru i u izjavama, ali osjetiti Maksimir u punome smislu, tu su struka, arhitektura i politika nemoćni. Zato su i pogriješili. Nisu u fokusu oni, arhitektura i oduševljenje struke, nego navijači i oni koji će na tome stadionu provoditi svaku subotu ili nedjelju.

8. STRUKA PROTIV JAVNOSTI

Pozivi na djelovanje, kojima se želi poništiti odabir pobjedničkoga rješenja, ilustriraju glas naroda i maksimalno nezadovoljstvo. I suprotstavljanje toj sili je pogreška. Velika. Kritike su eskalirale do te mjere da javno mnijenje sve glasnije poziva na promjene i zaustavljanje ove ideje, iako to, iz sadašnje perspektive, djeluje kao zahtjevan manevar jer kod žirija vlada opće oduševljenje izborom, pa obrambenim mehanizmima štite i hvale odabranu opciju. Javnost je, pak, prema anketama i peticijama, ali i prema samom osjećaju, koji ne vara - kao što je možda prevario žiri u ocjenjivanju - dala palac dolje novom Maksimiru.