Ima bolest koju nije lako izliječiti. Upitno je hoće li se ikada moći vratiti na prijašnju razinu igre, rekao je prije nekoliko dana počasni predsjednik Bayerna Uli Hoeneß o zdravstvenom stanju Jamala Musiale, ali ipak, s obzirom na to da vijest o neurološkoj disfunkciji njemačke zvijezde nije nova, druga njegova izjava bila je puno šokantnija. Pogotovo s ljudske strane.
- Naravno, i dalje prima plaću. Ali zamislite da Bayern odluči preispitati njegov ugovor s argumentom da ono što on sada pruža nije ono što je predviđeno ugovorom.
Uli Hoeneß, dakle, dok se Musiala bori s bolešću, na čuđenje mnogih, javno priča o financijskom aspektu njegova ugovora. Takvoj retorici usprotivio se čak i njegov bivši suradnik, također legenda minhenskog kluba, Oliver Kahn, iako ga pritom nije imenovao, ali sasvim je jasno da se njegove riječi odnose na Hoeneßa.
U podužoj objavi na LinkedInu pod naslovom "Kad ljudi postanu brojevi", Kahn se osvrnuo na slučaj Musiala-Hoeneß.
"Profesionalni nogomet bavi se ljudima i inzistira na tome da ih se nikada ne naziva robom ili materijalom. Igrače se kupuje, prodaje, šalje na posudbu, otpisuje. Njihova vrijednost raste nakon pogotka, a pada nakon ozljede. Kada situacija postane neugodna, industrija se sjeti da iza te "imovine" stoji čovjek.
Trenutačno to vidimo na primjeru Jamala Musiale; u javnosti se raspravlja o tome hoće li on ikada više biti onaj stari. U istom se kontekstu spominje i njegova plaća. Musiala ima 23 godine. Postavljanje takvih pitanja nije cinizam; ne postaviti ih bilo bi neprofesionalno.
Poznajem obje strane. Kao igrač, nikada nisam želio biti sveden na ekonomsku veličinu. Kao član uprave, morao sam donositi odluke pri kojima su igrači neizbježno postajali brojke.
U prosincu 2022. Manuel Neuer slomio je nogu. Rekli smo: "Stojimo uz njega." I to smo zaista mislili. Šest tjedana kasnije doveli smo Yanna Sommera. I to je bio ispravan potez. Klub koji u takvoj situaciji ne poduzme ništa, postupa neodgovorno. Igrač čuje obje poruke, no onu drugu čuje sve glasnije.
Svatko tko u profesionalnom nogometu snosi odgovornost mora ljude pretvarati u brojke. Ključno je pitanje može li taj proces i obrnuti. Vidi li još uvijek čovjeka iza "imovine" koja gubi na vrijednosti? Stoji li klub uz igrača ili samo uz njegov ugovor?
Poštivanje ugovora nije isto što i lojalnost. To je obveza. Lojalnost počinje ondje gdje klub čini više nego što mora, čak i kada mu se to ne isplati. Dokle god igrač postiže pogotke, to nitko ne mora dokazivati. Tek kada njegovo tijelo više ne može pružiti traženi učinak, postaje jasno postoji li lojalnost ili ne. Plaća od nekoliko milijuna eura to ne mijenja. Ona kupuje vrhunsku izvedbu, ali ne jamči zdravlje.
Klubovi sebe vole nazivati obitelji. Problem nastaje kada se o obitelji govori sve dok to ne košta ništa, a čim postane skupo, prelazi se na jezik brojki. Klub ima pravo zamijeniti ozlijeđenog igrača. Ima pravo ponovno procijeniti njegovu vrijednost. Dopušteno mu je planirati svoju sportsku budućnost bez njega.
No, ne bi trebao glumiti da je čin posebne humanosti ispuniti ugovor koji je sam sklopio.
Klub nije kupio samo uslugu. Kupio je i rizik.", stoji u objavi Olivera Kahna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....