Žalosna vijest obletjela je svijet, u 67. godini otišao je Ivan Gudelj. Tako je na tužan način zaključena jedinstvena storija, s jedne strane izvanrednog nogometaša, ali u biti i svojevrsnog mučenika kojega je u naponu snage zaustavila nesretna bolest. Navijači Hajduka tuguju, kao i svi ljubitelji nogometa, jer Gudelj je u svojem životu bio primjeran: najprije čovjek, onda igrač, pa trener.
Sjećanja naviru… Teško se u ovakvim trenutcima sabrati, naći prave riječi zahvalnosti i poštovanja prema dragom Ivanu, koji je zadužio Hajduka i hrvatski nogomet, pa i šire, jer se u svakom nastupu, ali i treningu, neštedimice trudio, davao sve od sebe. Mora se konstatirati još jednom: Gudelj je u svoje vrijeme bio prototip igrača modernog nogometa, jedan od rijetkih koji bi mogao igrati i u današnjim uvjetima. Jedinstven po svojim fizičkim i mentalnim sposobnostima, iznad svega po svojem ponašanju kako na terenu tako i u privatnom životu.
Sjećam se te nesretne utakmice protiv Crvene zvezde na Poljudu (1:1), bilo je to prije 40 godina, u šestom kolu prvenstva 13. rujna 1986. Gudelj je pao poslije jednog duela u 75. minuti, ostao je nemoćan ležati… Tada nitko nije mogao ni u snu pretpostaviti da se radi o kraju blistave karijere, koja je zapravo po svim mjerilima trebala doživjeti kulminaciju angažmanom u inozemstvu…
Momčad Hajduka otišla je na Kretu odraditi startnu utakmicu Kupa UEFA u Heraklionu protiv OFI-ja, bez Gudelja, kojega se u prvi čas tretiralo kao ozlijeđenog. Nažalost, nekoliko dana kasnije nalazi su pokazali dijagnozu hepatitisa B, vrlo žestoke forme. Od tada se Gudelj borio, vjerovao u povratak na teren, liječio se na razne načine, ali se na kraju morao pomiriti sa zlom sudbinom. Hajduk mu je u to vrijeme produžio ugovor kako bi mu olakšao novi život…
Gudelj je uzletio u prvu momčad Hajduka, debitirao je još kao junior, 30. travnja 1978., u Jadranskom derbiju protiv Rijeke; tadašnji trener Vlatko Marković podario mu je 14 minuta završnice susreta da bi potom sljedeće sezone postao nezamjenjivi, standardni igrač „bijelih“… Sve do kobnog derbija protiv Crvene zvezde, osam godina kasnije, Gudelj je predstavljao udarnog igrača splitske momčadi.
Kao kapetan predvodio je juniorsku reprezentaciju Jugoslavije 2. lipnja 1979. u osvajanju prvenstva Europe, proglašen je za najboljeg igrača turnira, odmah je doživio počast poziva za A-reprezentaciju na utakmici protiv Italije u Zagrebu (4:1), za koju je prvi put nastupio u Luksemburgu; od tada je nanizao 33 nastupa za državnu momčad.
Nogometna obitelj, pogotovo Hajduk, izgubila je pravog viteza, ne samo kao igrača nego i kao trenera, koji se opredijelio za rad s mlađim uzrasnim kategorijama i koji je doslovno do kraja života služio nogometu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....