Navigation toggle

Stan Cullis (lijevo), čuveni trener Wolvesa, sastavio je momčad ‘The Best Eleven‘, protiv koje je Hajduk zaigrao u Južnoj Italiji

 Topfoto/topfoto/profimedia
NA DANAŠNJI DAN

Nogometaši Hajduka iskrali su se iz okupiranog Splita i zaigrali protiv vozača tenka

Britanska vojska je nešto kasnije u oslobođenom Splitu nastupila u uzvratu u kojem je Hajduk NOVJ pobijedio s 1:0
Piše: Zdravko ReićObjavljeno: 23. rujan 2026. 20:44
Prati Sportske novosti na Googleu

Na današnji dan, dalekog 23. rujna 1944. momčad Hajduka, kao HŠK Hajduk NOVJ, odigrala je povijesnu utakmicu protiv sastava „The Best Eleven“, praktično reprezentacije Velike Britanije i to u Bariju, na nekadašnjem stadionu „Della Vittoria“ (izgrađenom 1934. u vrijeme fašističke diktature Benita Mussolinija), u kojoj su Britanci ostvarili visoku pobjedu od 7:2. No, taj poraz „bijelih“, u to doba nije prihvaćen kao tragedija, jer – kako je zapisao dr. Šime Poduje, bivši igrač, kasnije značajni funkcionar Hajduka – posebno je odjeknula konstatacija:

- Utakmica još nije ni počela, a mi smo već pobijedili…

Radilo se o tome da je momčad Hajduka, koja se iskrala iz okupiranog Splita i zaobilazno preko Kozjaka, Marine i Malog Drvenika najprije se domogla Visa, kao slobodnog teritorija pa nastavila put do Južne Italije i tamo nastupala kao partizanski sastav, nizala pobjede u susretima protiv savezničkih momčadi (18 pobjeda i tri neodlučene). Takvi rezultati nagnali su vodstvo britanske vojske da sastave svoju najjaču selekciju pod siglom „The Best Eleven“ za dvoboj s partizanskim „bijelima“ i dokažu svoju superiornost baš u Bariju s visokom pobjedom od 7:2.

Tako je mobilizirana jedna momčad od ondašnjih profesionalaca pod vodstvom Stana Cullisa, legendarnog prvotimca Wolverhamptona i engleskog reprezentativca u kojoj je na primjer 22-godišnji Tom Finney, lijevo krilo Prestona stigao u Bari pravo s fronta kod Klagenfurta (bio je vozač tenka). Uglavnom to je zaista bila povijesna utakmica s aspekta Hajduka, odigrana pred tridesetak tisuća gledatelja, odreda pripadnika savezničkih snaga, ali i stotinjak partizanskih boraca (ranjenih i bolesnih na oporavku u Italiji), smještenih uz aut linije. Premda je taj susret imao svoj simbolički značaj, ipak su se dodavale brojne priče (na primjer, obična izmišljotina da su iz savezničkih borbenih zrakoplova nad tada još okupiranim dijelovima Europe bacali letci o tom meču).

Britanska vojska je nešto kasnije u oslobođenom Splitu nastupila u uzvratu u kojem je Hajduk NOVJ pobijedio s 1:0 (gol Frane Matošića). Četrdeset godina kasnije, prilikom proslave jubileja dvoboja u Bariju, u vrijeme predsjednika NSJ-a Subotičanina Janka Pejanovića odlučeno je da se te dvije utakmice priznaju igračima Hajduka kao nastupi za reprezentaciju Jugoslavije, što ipak nije realizirano.

Na službenim stranicama Hajduka, u vremeplovu, zapisano je pet utakmica odigranih 23. rujna, pa tako i ova u Bariju. Ipak ne može se oteti dojmu da su kroničari splitskog kluba i nekih društvenih mreža, koje sustavno podsjećaju na neke značajne datume uz povijesti kluba, trebale izdvojiti kao poseban događaj. No, takva su vremena...

05. listopad 2026 00:19