Duh novoga Maksimira probuđen je opet prošloga tjedna - a ne spava već gotovo 30 godina! - kada su talijanski arhitekti stigli na Arhitektonski fakultet predstaviti svoj nagrađeni projekt, nakon čega je krenuo novi "avalanš" koji mete gotovo sve pokušaje dijaloga i diskusije. Iako je, kao što smo već pisali, meta pritom posve promašena, jer niti su oni raspisali natječaj niti sami sebe izabrali kao pobjednike, jasno je da je pitanje cijele priče i dalje kritična točka koja naprosto vabi sve da izreknu svoje mišljenje.

U svemu tome, kako čujemo iz određenih krugova, na Arhitekturi su među publikom sjedili i policajci u civilu (!), reperkusije traju, konsenzus se čini gotovo nemogućim, dok ključeve djelomičnog ili konačnog rješenja drži Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), koja je, dakle, zaprimila tri žalbe.

Rok prošao, DKOM bez odluke

I koja, premda je od njihova podnošenja prošlo više od 30 dana, još nije donijela konačnu odluku. Prema onome što neslužbeno doznajemo, produljenje postupka obrazlaže se opsegom žalbenog sadržaja, ali i činjenicom da je dio dokumentacije stigao na engleskom jeziku, zbog čega je potrebno angažirati i sudskog tumača (!).

Pritom je DKOM još 20. listopada odredio privremenu mjeru kojom je Gradu Zagrebu zabranjeno daljnje ugovaranje projektiranja s pobjednikom natječaja do donošenja odluke o žalbama. Dakle, postupak je već zakočen, a pitanje je samo koliko će kočnica ostati pritisnuta i kamo će cijela priča nakon konačnog pravorijeka uopće krenuti. Teško je, slijedom svega, nazrijeti konačnu odluku, tim više što je cijela priča zapetljana i na razini visoke politike.

Naime, jedan ministar, Tonči Glavina, koji je bio član ocjenjivačkog suda, podignuo je ruku za pobjednički projekt milanskog studija VG13 Architects, a onda je drugi ministar, Ante Šušnjar, odnosno njegovo Ministarstvo gospodarstva, uložio žalbu, pri čemu je premijer Andrej Plenković javno potvrdio da je takav rasplet očekivao. Što je, priznat ćemo, doista teško razumljiv paradoks: unutar iste Vlade jedan ministar podržava pobjedničko rješenje, a drugi traži poništenje odluke o njegovu izboru...

RANKO SUVAR Cropix

U moru kritika (ne i žalbi!), koje, pak, potpisuju i neki ugledni arhitekti, zanimljivo je čuti i dio koji u "offu" stiže iz same struke:

- U javnosti egzistira narativ kako je samo jedan projekt stigao s otvorenošću tribina, a u biti gotovo tri četvrtine njih imaju takve elemente. Konačno, jedan naš uvaženi arhitekt u svom projektu ima otvoreni koncept na sjevernoj strani.

Kako god, prostora za pronalazak zajedničkog rješenja, nažalost, teško će biti. Stvar je ekstremno polarizirana, pravne i pravilničke reperkusije mogle bi imati ozbiljne posljedice za dinamiku, pa i samu realizaciju izgradnje stadiona, a dok se čeka odluka DKOM-a, važno je čuti i stav Maksimira. Koji je, pritom, u cijeloj priči samo zainteresirana strana, a ne naručitelj natječaja, jer iza projekta stoje Grad Zagreb i Republika Hrvatska, odnosno Vlada.

- To nikad i nije bilo na nama, a kamoli sada. Radi se o idejnom projektu koji je spreman do izvedbene varijante proći još tri potrebne evaluacije i moguće promjene koje bi ga približile onome što je navijački puk kazao da želi. No, dakle, stvar je na višim instancama, a mi čekamo konačni pravorijek. S time da je stadion, ponavljamo, "nulta točka" projekcije kluba kakvim želimo da postane - reći će u Dinamu.

Zvonimir Boban, pritom, i dalje smatra da je riječ o genijalnom arhitektonskom rješenju, ali je svjestan i da pitanje otvorenih uglova, koji su u javnosti izazvali najviše prijepora, zahtijeva kompromis s navijačkim željama. Ipak, svojim je priopćenjem odlučio vlastite impresije staviti sa strane u ime onoga što želi Dinamova publika, pa je to na neki način postao i klupski stav. Koji, konačno, nema presudan utjecaj na rasplet, jer ovo je pitanje Vlade, Grada Zagreba te nadležnih institucija.

U svakom slučaju, cijela situacija ostaje otvorena, a konačni rasplet očito je još daleko. I dok se čeka odgovor na pitanje kakav će biti novi Maksimir, sve se više nameće ono drugo, u ovom trenutku možda i važnije: koliko ćemo još čekati da ga uopće počnemo graditi?