Zviždalo mu se dok je dolazio na zagrijavanje. Zviždalo mu se dok je sjedio na klupi. Pa kada je ustao. Zatim i kada je krenuo prema aut-liniji. A onda, kada je u 66. minuti Julián Álvarez zakoračio na travnjak Metropolitana, s tribina se spustio zvuk na granici s horor filmom. Bio je to klasični obračun. Ono što se događa Gonzalu Garciji na Poljudu u usporedbi s ovim, vrtićki je obračun oko kantice u pijesku...
Za cijelu priču, međutim, sat treba odvrtjeti nekoliko mjeseci ranije, krajem sezone, prije Mundijala. U tome času, taj 26-godišnji Gaučo bio je Atleticov "poster boy", čovjek oko kojega je Diego Simeone želio graditi (ne samo) napad i jedan od rijetkih igrača za koje je madridski klub tvrdio da nemaju cijenu. Niti stotinu dana kasnije, eto, Argentinac je - najskuplji taoc europskog nogometa...
Što se dogodilo, klasična je priča. Álvarez želi otići u klub kojem ga Atlético ne želi prodati, dok bi ga Atlético, bude li već morao popustiti, najradije poslao upravo u zemlju u koju se on ne želi vratiti. Barcelona ga čeka, Arsenal kruži, Real nudi, Atlético zaključava vrata, navijači su izgubili strpljenje, a Julián između svega izgleda i nudi p(o)razni pogled čovjeka koji je već otišao - premda je još uvijek tu. Nakon otvaranja sezone s Villarrealom dogodila se scena koja cijeloj priči daje filmski šlagvort: dok su njegovi suigrači krenuli prema tribinama, član klupskog osoblja presreo je Álvareza i usmjerio ga prema tunelu. Ravno u svlačionicu. Bez pozdrava s publikom, novog kontakta, s jasnom intencijom sprečavanja mogućnosti da tih nekoliko desetaka sekundi vrlo lako preraste u incident. Dakle, nije Argentinac sam pobjegao od navijača, Atlético ga je doslovce potjerao...
Ispočetka je sve nalikovalo na klasičnu transfernu ljetnu sapunicu, koja se gleda uz teglicu kiselih krastavaca. Ali s vremenom ovo je, bez pretjerivanja, postao rat. Gdje, analizirajući sve dokaze, teško je ne donijeti zaključak kako iza svega stoji - ego. Spirala argumenata doista je nedvosmislena: Álvarez je, dakle, nezadovoljan, Atlético je bijesan na njegove agente, oni, pak, udaraju po klupskom direktoru, navijači ga smatraju izdajicom, a ujedno se na teškim barikadama prošlosti nalaze i Atlético Madrid i Barcelona. Dodajte u cijelu priču prstohvat Florentina Péreza i Josea Mourinha, i evo vam "plota" za film opće katastrofe...
Ključno pitanje koje strši iznad svega zapravo je: gdje je, kvragu, sve otišlo tako krivo...?
Prema informacijama koje posljednjih dana izlaze u španjolskim medijima, Álvarez je još prije ljeta s prvim čovjekom "los colchonerosâ" Gilom Marínom razgovarao o mogućnosti odlaska. Verzija ljudi bliskih igraču kaže da mu je ovaj ostavio otvoren izlaz ako na stol stigne ponuda od približno 150 milijuna eura. Real Madrid potom je upravo toliko ponudio. I još važnije - javno potvrdio ponudu, no Atlético je odbio. I tu se, u biti, dogodio potpuni lom. Klub, naime, osporava takvo tumačenje i tvrdi da nikakav automatizam nije postojao. Jedna strana govori o dogovoru, druga o pogrešnom čitanju razgovora. U transferima takve nijanse često završe pregovorima, no na Metropolitanu su otvorile sve moguće frontove i na vidjelo izvukle svu moguću artiljeriju. A povrh svega, da stvar postane još dramatičnija, Barcelona je u međuvremenu postala igračeva prva želja.
"Argentinac želi igrati u momčadi koja više dominira loptom, napada s većim brojem igrača i u kojoj će njegov nogomet manje ovisiti o tranziciji i strukturi kakvu zahtijeva Simeone. Barcelona mu nudi upravo takav kontekst, a Joan Laporta nije skrivao interes. Katalonci su nudili paket oko sto milijuna eura, uz različite modele bonusa i obročnog plaćanja", piše El Mundo Deportivo. No, zalud. Atlético, naime, nije ni trepnuo... Gil Marín javno je slao poruke da napadač nije na prodaju ne za 150, nego niti za 200 milijuna eura, a posebnu nervozu izazvalo je to što je kupac - Barcelona. CEO Atletica pritom je prije nekoliko dana preko EFE-a rekao da "Julián posljednjih mjeseci nije imao najbolje savjetnike”, i poručio da drugi klubovi i njima bliski mediji neće određivati Atléticoovu politiku. Álvarezov agent Fernando Hidalgo odgovorio je preko Instagrama: “Nunca le preguntes a un mentiroso por qué mintió…”, odnosno "ne pitaj lažljivca zašto je lagao jer će, da bi objasnio, morati ponovno lagati..."
Finiš "mercata" ujedno nudi pojas spasa: Mikel Arteta ponovno je krenuo prema Argentincu, razgovori sa zastupnicima postoje, a Arsenal se financijski može rastegnuti do mjere do koje Barca ne može. I za Atlético bi, konačno, prodaja u Premier ligu bila lakše probavljiva od jačanja izravnog španjolskog konkurenta. No, postoji novi "twist": Álvarez se ne želi vratiti u Englesku. Manchester City mu, naime, nije iskustvo koje pamti s osmijehom, a obiteljski i privatni razlozi dodatno ga vuku prema Španjolskoj. Da film traži naslov, zvao bi se: "Savršeni transferni čvor"... Rasplet je u ovome času teško nazrijeti. Najbizarnije je što u cijeloj priči inače ekstremni Simeone nije Álvarezov neprijatelj. Naprotiv, Argentinac ga i dalje smatra najboljim ofenzivcem momčadi, javno ga štiti i nema namjeru zamrznuti igrača ostane li u klubu. I suigrači su nakon zvižduka također stali uz njega, Jan Oblak je tražio zajedništvo, Giuliano Simeone rekao da će za Juliána "umrijeti na terenu", no na tribini oprosta nema. Zbog svega posljednji sati prijelaznog roka bude pregršt upitnika: hoće li Barca pronaći novac ili Arsenal dovoljno uvjerljiv argument, može li se uopće revitalizirati odnos koji je već puknuo, može li ga Atlético uvjeriti da još jednom povjeruje projektu i može li Simeone na terenu zakrpati ono što su uprava, agenti i "mercato" poderali izvan njega?
Kada se sve racionalno sumira, fascinantno je, naposljetku, što u jednom od najvećih transfernih poslova Europe baš više nitko ne kontrolira situaciju. Dapače, dok Álvarez kruži besciljno u svojoj zlatnoj krletci, na stolu punom taština, laži i obmana čeka se tko će prvi trepnuti... Hoće li itko, pitanje je na koje nitko nema odgovor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....