Boško, nekad ‘jedan od najvećih nogometnih talenata svijeta‘: Netko mi je stavio kokain u viski

Boško Orović nije ime koje je u nogometnom svijetu pretjerano poznato, no s dotičnim bi nakon presude Općinskog suda u Götheborgu moglo biti upoznato puno više ljudi. Ovo zakonodavno tijelo osudilo ga je, naime, za prekršaje povezane s drogom i vožnju u pijanom stanju.

Orović je u studenom 2025. zaustavljen u prometnoj kontroli, a utvrđeno je da je vozio u alkoholiziranom stanju te da je u krvi ima benzoilekgonin, tvar koja ostaje nakon konzumiranja kokaina.

- Kokain je završio u krivoj čaši - bila je Orovićeva obrana pred Sudom, objasnivši da je kokain slučajno završio u njegovoj čaši viskija koju je popio.

Boško Orović

KRISTER ANDERSSON/BILDBYRAN PHOTO AGENCY/PROFIMEDIA Krister Andersson/bildbyran Photo Agency/profimedia

Takva priča, jasno, nije naišlo na shvaćanje, Sud je istaknuo da Orović nije pružio nikakvo razumno i vjerodostojno objašnjenje kako je mogao nehotice unijeti drogu u organizam. Za spomenuto je Orović osuđen na plaćanje 50 dnevnih kazni od 50 kruna, što sve skupa iznosi oko 235 eura. Orović je već prije bio osuđen za slične prijestupe, vezane uz konzumaciju kokaina i ulja kabanisa, zbog čega mu je morao platiti globu u visini od 7.800 eura.

Orović je švedski nogometni menadžer crnogorskog podrijetla koji je dugi niz godina vodio švedske klubove. Sjedio je na klupi U17 momčadi Hackena, Assyriska, Qvidinga, Syrianske, Gunnilsea i Utsiktensa. Potonje je kao trener vodio dugih sedam godina, a suradnju je zaključio baš koncem prošle godine.

Ono što je zanimljivije kod Orovića je njegova igračka karijera, koja nikada nije dosegla visine koje su mu se predviđale kao mladom igraču. Orović je, naime, kroz brojne mlađe uzraste oduševljavao i najavljivao velike stvari, prozvan je bio čak i "Hisingenškim Gerdom Mullerom", a zbog svoje napadačke ubojitosti i impresivnih brojki talijanska Gazzetta dello Sport onomad ga je prozvala "jednim od najvećih svjetskih talenata".

Prve ozbiljne korake napravio je u Budućnosti iz Podgorice, a iako je nakon toga u Švedskoj dogurao do momčadi Hackena i Västre Frölund, karijeru je okončao već 1997. s 24 godine te se kasnije posvetio trenerskom poslu.