Bivši Vatreni i apsolutna ikona HNL-a: ‘Vidio sam šaku kako leti i lupio glavom u beton, mogao sam smrtno stradati!‘

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Veldin Karić oglasio se nakon što ga je nakon utakmice Croatije Đakovo i Marsonije napao otac jednog od igrača Dario Jurević. U razgovoru za Net.hr objasnio je što se dogodilo.

- Što se tiče mojih fizičkih ozljeda, one su sanirane, ali imam problema s duševnim bolima i panikom. Jednostavno, nakon takvog jednog napada ne osjećam se sigurno niti za sebe, niti za moju obitelj koja živi u Slavonskom Brodu, kao ni za svoju djecu. Postoji strah da se nešto sad neće dogoditi mojima od strane takvih ljudi. Ne mogu vjerovati niti da takvi ljudi obitavaju među normalnim svijetom i daj Bože da takvih ljudi bude što manje u sportu i općenito u Hrvatskoj. S tim čovjekom sam tri dana prije mirno pio kavu, nije bilo naznaka da bi me mogao napasti. Sad ću sve reći što se dogodilo. Tražit ću policijsku zaštitu i za svoju obitelj koja živi u Slavonskom Brodu, jer me strah da se neće osvetiti mojoj obitelji - rekao je Karić u uvodu.

Potom je otkrio detalje.

- Poslije utakmice smo ušli u svlačionicu, pozdravio sam dečke, rekao im kako će biti bolje. Izgubili smo 3:0. Croatia Đakovo je bila puno bolja momčad. Izašao sam iz svlačionice gdje me dočekao Dario Jurević, koji je htio porazgovarati sa mnom zašto njegov sin nije igrao, kad će igrati. Bio je to do trenutka napada normalan razgovor, kao svaki drugi razgovor koji vodim s roditeljima, sa svim drugima. Tada sam čuo da je Croatijinoj fizoterapeutkinji nešto ispalo i ja sam se okrenuo onako instinktivno - rekao je Karić, pa dodao:

- On je mene potapšao po ramenu, ja sam se potom okrenuo prema Dariju Jureviću da vidim što me treba i tada sam vidio njegovu šaku da je poletjela. Reagirao sam momentalno da se maknem, da izbjegnem udarac, ali me zakačio šakom po usnici i vrhu nosa. Pukla mi je zavojnica kapilara u nosu, kako su službeno napisali liječnici, i kako sam pao, lupio sam glavom u beton. Tu sam mogao gadno nastradati, ne dao Bog i smrtno stradati da sam pao na sljepoočnicu, da sam udario glavom u kut rubnika. Kad sam se pridigao, vidio sam da on bježi. Odmah su mi u pomoć priskočili igrači rekli mi ‘Šefe, je li sve u redu?‘ Zvali smo Hitnu pomoć i policiju i odveli me na obradu, a policija je privela napadača u Slavonskom Brodu.

Pričao je i kako mu se Jurević nije ispričao.

- Ma ništa, niti bih ja s takvim čovjekom ikad više razgovarao. Mi nemamo što više razgovarati, komunicirati. Zamislite sad, imam sina od 23 godine koji je svojedobno igrao nogomet u Varteksu, ali nije uspio postati profesionalni nogometaš. I da sam u nekom trenutku došao nekom njegovom treneru i napao ga jer mi sin ne igra koliko mislim da treba!? Znači, bolesno.