Prije dva tjedna, dok je pakirao kofere za let u SAD, Elliot Anderson bio je u prvom redu nogometaš s turbulentnom klupskom sezonom iza sebe. Njegov Nottingham Forest za godinu je dana promijenio čak četvoricu menadžera, a premierligaški status spasio je tek u posljednjim zavojima kampanje. Onda je u paketu s ukrcajnom kartom za let do Miamija dobio i naramak urnebesnih vijesti s nogometne tržnice.
Do jučer nezamislivo
Manchester City i Manchester United namirisali su u 23-godišnjem veznom igraču talent na koji se isplati kladiti i to astronomski visokim ulozima. Inicijativu je preuzeo City otvorivši licitaciju ponudom teškom 80 milijuna funti, nakon čega je United za svaki slučaj požurio dovršiti kupovinu Atalantina defanzivnog veznog igrača Edersona za 35 milijuna funti, ali i dalje motreći razvoj Andersonove situacije. A situacija se razvija u do jučer nezamislivom pravcu, jer je Forestov vlasnik Evangelos Marinakis ovim transferom odlučio srušiti barem jedan od dva važeća rekorda u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvi se odnosi na cijenu plaćenu za britanskog nogometaša, 105 milijuna funti koliko je Arsenal prije tri godine izbrojao za Declana Ricea. Drugi je rekord u vlasništvu Alexandra Isaka i Liverpoola: 125 milijuna funti najveća je odšteta ikad plaćena za igrača u britanskom nogometu.
Kontroverzni grčki mogul - u svijetu sporta poznatiji kao dugogodišnji Olympiacosov predsjednik - hladno je odbio Man City. 80 milijuna funti doživio je kao folklorno zagrijavanje, a kada su se ‘građani‘ vratili za pregovarački stol s napucanom drugom ponudom teškom 106 milijuna funti, uz začin od 15 milijuna funti u bonusima, Marinakis je odgovorio da Anderson vrijedi više. Vlasnik Nottingham Foresta, prema uvjerenju otočkih medija, namjerava priču odvući do granice od 150 milijuna funti. Računa na akceleraciju, ljeto tek počinje, a onda i na pomoć Thomasa Tuchela. Engleski izbornik praktično je zacementirao Andersona u početnom sastavu reprezentacije. Ako je u tom smislu uopće imao kakvih dvojbi, Nijemac ih se riješio nakon generalne provjere s Kostarikom (3-0).
Premda Kostarika nije sudionik SP-a i ne može biti odveć pouzdan lakmus, Anderson je u tom dvoboju igrom bez pogreške zacementirao mjesto u prvih jedanaest za meč s Hrvatskom u Dallasu. Bio je praktično na svakoj lopti, najbudniji u reakcijama, uvijek slobodan u otvaranju napada. Upisao je 74 točna dodavanja, 25 više od prvog susjednog suigrača Johna Stonesa. Loptu je u posjedu Anderson držao 94 puta, gotovo 40 dodira više od Nica O‘Reillyja kao drugog u poretku. U načinu na koji je distribuirao loptu vidjeli ste navike ‘desetke‘, uloge koju je Anderson igrao u mlađim danima, dok ste u žestini njegova starta i pozicijskoj disciplini prepoznavali školovanu ‘šesticu‘.
- Anderson je kompletan paket, vezni igrač čiji utjecaj osjetite na svakom dijelu terena i u svakom segmentu igre. Mediji će mu zakvačiti oko vrata cijenu, ali to je sastavni dio nogometa danas. U njegovu slučaju prije će biti poticaj nego opterećenje - siguran je Tuchel.
Tuchel je u pravu
Po iskustvu sudeći, Tuchel je u pravu jer Anderson se već jednom u karijeri morao nositi s teretom golemih očekivanja i nije se slomio. Prije nepune dvije godine Nottingham Forest platio je 35 milijuna funti kako bi otključao izlaznu klauzulu njegova ugovora s Newcastleom, čiju je omladinsku školu igrač prošao s najboljim preporukama. U tom trenutku, međutim, Andersona nije bilo na radaru izbornika mladih engleskih reprezentacija, pa je iskoristio bakino škotsko podrijetlo i preskočio Hadrijanov zid kako bi od svoje 16. do 21. godine igrao za Škotsku. Kada je postalo jasno da kuca na vrata momčadi Stevea Clarkea, oko igrača su počeli oblijetati emisari FA-ja i on se, poput svojedobno Declana Ricea, na koncu predomislio te izabrao predstavljati zemlju u kojoj se rodio.
Rice bi i inače mogao poslužiti kao dobra personifikacija priče o strateškom zaokretu najbogatijih klubova jednom kada odluče pokazati mišiće na tržištu. Iako su napadači desetljećima bili predodređeni za rušenje transfernih rekorda - u Engleskoj je rekorder Isak, u Španjolskoj i Francuskoj rekordi su u Neymarovu vlasništvu, dok su Cristiano Ronaldo i Harry Kane na vrhu u Italiji i Njemačkoj - posljednjih godina na ovom području dominiraju tjelesno moćni vezni igrači na tragu starijih majstora poput Roya Keanea i Patricka Vieire. Za dobitnu kombinaciju na sredini igrališta, nekoć na glasu kao ‘mozak s jajima‘, danas klubovi hladno plaćaju 100 i više milijuna eura.
Chelsea je prekoračio granicu čak dvaput, kupujući Moisesa Caiceda iz Brightona te argentinskog reprezentativca Enza Fernandeza iz Benfice, koji je u posljednje dvije sezone na Stamford Bridgeu golovima nadogradio svoj pomalo konzervativni nogomet i ovu je sezonu završio s 15 pogodaka na računu. Stazu je (i ovdje) utabao Pep Guardiola kada je prije sedam godina iz madridskog Atletica doveo Rodrija za 63 milijuna funti, a Španjolac je ubrzo izrastao u ključnog Cityjeva igrača i osvajača Zlatne lopte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....