U prošloj sezoni dogodio mu se najveći peh karijere. Naoko bezazlena muka s petnom kosti vremenom se pretvorila u veliku muku. Čak toliku da je prvo morao na operaciju, artroskopijom, a onda kada mu nije bilo bolje, uslijedila je i druga, klasična operacija. Tom prilikom mu je specijalist ortoped iz Londona uklonio nekoliko priraslica koje su mu pričinjavale velike teškoće već kada bi obuo kopačke.
Mateo Kovačić zato je sezonu 2025/26. uglavnom proveo na oporavcima, iako je Pep Guardiola imao u planu da mu tandem Rodri - Kovačić bude nositelj igre. Ili da mu Kovačić preuzme odgovornosti veznog reda, kada se Rodri teže ozlijedio. Jedno su planovi, drugo su realnosti.
Početak kraja
Mateo Kovačić praktično je preskočio sezonu koja je trebala biti i najveći iskorak u njegovoj karijeri. Za klub je skupio tek devet nastupa, ukupno 242 minute, a zanimljivo, pauza od rujna do ožujka nije bitno utjecala na tehničku vrijednost njegove prezentacije. Ono što je pauza donijela kao teret je manjak natjecateljskog ritma, stoga ga Guardiola nije značajnije opteretio. Kad je startao u nekoliko utakmica proveo bi na travnjaku 55-60 minuta, a kada je ulazio bilo je to 20-30 minuta.
Iako su se mnogi u domaćoj javnosti trudili osporiti Kovačićev potencijal za nastup na Svjetskom prvenstvu, igrač ih je demantirao već u drugoj utakmici. Prvu ga je, protiv Engleza, Dalić uveo s klupe pola sata prije kraja, a potom je bio starter u sve tri utakmice. Odigrao je na vrlo dobroj razini, da bi u posljednjoj, nesretnoj utakmici sa Portugalom oduševio. Bio je na terenu svih 90 minuta, kao najbolji pojedinac Vatrenih, u jednoj, možda i najboljoj partiji koju je (unutar 117) odigrao za reprezentaciju.
Nije čudno da je Mateo Kovačić jako puno očekivao od nove sezone. Željan igre, kontinuiteta, napokon potpuno zdrav, vjerovao je da će u Cityu napokon biti protagonist. Odlazak Pepa Guardiole, koji je inzistirao na njegovom dolasku 2023., bio je znak Kovačiću da razbistri svoj status, i posljedične planove, s klupskim direktorima i novim trenerom. Prvo je obavio razgovore sa sportskim direktorom, Hugom Vianom, Portugalcem koji je zamijenio vrlo uspješnog dugogodišnjeg SD-a, Txiki Begiristaina. Katalonac je 13 godina bio šef struke na Etihadu, najzaslužniji što se njegov veliki prijatelj Pep Guardiola odlučio prihvatiti poziv Manchester Citya 2016. godine.
Punih deset godina trajala ta čarobna era kluba koji je, uz razne rekorde, četverostruko osvajanje (zaredom) naslova prvaka Engleske, osvojio i prvi naslov europskog prvaka. Begiristain je napustio Man. City godinu prije Guardiole i kažu mnogi da je to bio početak kraja njegove vladavine na Etihadu. Begiristian (62) se umorio i odlučio vratiti u Kataloniju zbog obitelji...
Kako god, Hugo Viana je Mateu Kovačiću jasno kazao da klub želi da ostane na Etihadu. Kako je ulazio u posljednju godinu ugovora bila je opcija da produži vjernost MC-u, ali uz smanjenu plaću, ili da odigra još jednu sezonu i onda s istekom ugovora ode na neku drugu destinaciju.
Rekonstrukcija kadra
Manchester City je rezonirao onako kako klubu najviše odgovara, logično. Jednom dugom i uspješnom ciklusu došao je kraj, otišli su protagonisti tog iskoraka, među kojima i vedete veznog reda, Kevin De Bruyne, pa Bernardo Silva i naposljetku Rodri. City je u novu eru krenuo s trenerom koji je bio pomoćnik Pepu Guardioli u jednoj od faza tog pobjedničkog ciklusa, Enzom Marescom. Više-manje sličan stil igre, uz neku "talijansku" nijansu u pristupu taktici, disciplini i radu. Kovačić je bio svjestan da u 33. godini neće biti budućnost Manchester Citya te da rekonstrukcija kadra za početak slijedi kroz vezni red.
Bilo je naznaka da će MC, nakon kupovine Elliota Andersona dovesti još jednog veznog igrača više razine. Maresca je vodio Chelsea i njegov "libling" je Argentinac Enzo Fernandez. Talijan je inzistirao na njemu, ali sukladno lošim odnosima Chelsea i Cityja, taj se transfer nikako nije mogao pomaknuti s mrtve točke. Manchester City, koji je transferirao skupo plaćene veznjake iz prošle sezone, Nicu Gonzalesa (56 milijuna u Newcastle) i Tijjanija Reijndersa (Saudijska Arabija za 61) osigurala se kupovinom marokanskog tinejdžera, Ayyouba Bouaddia (95 milijuna), te se računalo da uz tri veznjaka za "šesticu" (Anderson, Bouaddi, Kovačić) može pokriti potrebe uz sudjelovanje u veznom redu O‘Rileya, Lewisa, ako to naloži neka izvanredna situacija.
Maresca igra s dva "pivota" i ofenzivnim veznim, pa je uz Fodena i Cherkija, djelovalo kako je Kovačić doista nužno potreban. No, u smiraj prijelaznog roka u Chelseaju su shvatili da nema smisla zadržati igrača koji pošto poto želi otići. Kupili su ga iz Benfice prije tri i pol godine za tada senzacionalnih 121 milijun. Zato su MC-u izvjesili "nemoguću" brojku, 145 milijuna te "možete ga odvesti". Maresca je na tome inzistirao u klubu te je Manchester City platio taj iznos i doveo Fernandeza...
Koji dan prije nego će to postati javno, Kovačić je opet razgovarao s direktorom i trenerom. Iskazao je skepsu da će za njega biti mjesta u tom faraonski plaćenom veznom redu, ne zato što igrački ne bi mogao biti na razini, nego je logično da će ti skupo plaćeni igrači, koji su k tome mlađi, dobiti prednost. I tada je Viana ponovio da ga ne želi pustiti, a trener Maresca je Kovačiću ponovio da će imati dovoljno minuta, što mu je i pokazivao u prvim utakmicama.
Nakon što je dan prije završetka prijelaznog roka obznanjen dolazak Fernandeza, razočarani Kovačić želio je otići, ali u 24 sata do zatvaranja mercata bilo je vrlo komplicirano dobiti opciju kluba koji može realizirati ipak složeniji transfer igrača kao što je Mateo Kovačić. Imao je posebno iz Turske vrlo unosne ponude, iz Saudijske Arabije, zvali su ga iz Italije... Teško je bilo pomiriti sve interese, MC-a, Kovačića, drugog kluba, te je naposljetku iscurilo vrijeme i hrvatski je reprezentativac primoran ostati na Etihadu.
Teška jesen
Slobodno se može kazati da su klub i trener bili nekorektni prema Kovačiću, praktično ga dovevši do posljednjih sati prijelaznog roka uvjeravanog da će imati svoju minutažu ove sezone. Već po prvih mjesec dana jasno je da Kovačiću predstoji teška jesen, odnosno sporadični nastupi.
No, točno je i to da će uz reprezentativne utakmice (6) imati 20-ak nastupa do slijedećeg prijelaznog roka, u siječnju. Tada jednostavno mora otići s Etihada, jer u 33. godini, nakon što je prošlu sezonu proveo na operacijama i oporavku, Kovačić treba igrati, u kontinuitetu i uživati u nogometu.
Njegova situacija u Manchesteru može biti i dobra pouka svim drugim igračima, kako u određenom trenutku trebaju gledati svoje interese i na vrijeme se osigurati od posljedica sebičnih poslodavaca i trenera...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....