Bivši nogometaš Hajduka i Veleža Mili Hadžiabdić dao je veliki intervju za srpski Mondo u kojem se prisjetio odlaska iz splitskog kluba nakon osvajanja Kupa Jugoslavije 1991. godine. Govorio je i o okolnostima koje su prethodile njegovu odlasku, ali i o svojoj privrženosti bivšoj državi.
Hajduk je 8. svibnja 1991. u Beogradu pobijedio Crvenu zvezdu 1:0 i osvojio posljednji Kup Jugoslavije. Hadžiabdić je tada bio važan član splitske momčadi, a posebno pamti ono što se dogodilo prije početka utakmice. Tijekom izvođenja jugoslavenske himne bio je jedini od 22 igrača na terenu koji je pjevao s rukom na srcu. Uvjeren je da ga je upravo taj potez koštao ostanka u Hajduku.
- Dobio sam neke informacije da me treba maknuti zato što sam stavio ruku na srce. Ako nas 22 igrača stoji u stroju, zar nije bio red da i ostali, koji su igrali za Jugoslaviju, stave ruku na srce dok ta država još postoji? - zapitao se Hadžiabdić.
Priznao je da tada nije ni primijetio kako je jedini koji pjeva himnu na taj način. Tek je nakon utakmice shvatio da nitko od ostalih igrača nije postupio poput njega.
- Pa kakvi su to igrači? Jesu li oni neki Kinezi? Igraš protiv ljudi, a nitko nije stavio ruku na srce. Znači, od njih 21 nitko nije imao osjećaja prema toj zemlji osim mene. Tko je tu pogriješio? Njih 21 je u pravu, a ja sam budala? - rekao je.
Posebno je naglasio koliko mu je Jugoslavija tada značila.
- Ja sam dijete Bosne i Hercegovine, rođeni Mostarac i možda sam bio veći Jugoslaven od Tita u tom trenutku. Tako sam razmišljao. Svoje dvoje djece u Njemačkoj odgojio sam da ne razmišljaju nacionalistički i fašistički, nego da sami prepoznaju ljude, bez obzira na vjeru - poručio je.
Prisjetio se i sukoba Igora Štimca i Siniše Mihajlovića tijekom istog finala. Tvrdi da je upravo on zatražio od suca Adema Fazlagića da obojicu isključi.
- Zamolio sam suca da ih obojicu izbaci, što je i učinio. Tukli su se na terenu, pljuvali i psovali jedan drugoga. To što su jedan drugome govorili ne može stati ni u jednu knjigu - ispričao je, dodavši da je sukob mogao prerasti u opću tučnjavu.
Unatoč osvojenom trofeju i, kako tvrdi, dobroj igri protiv Crvene zvezde, finale je bilo njegov posljednji nastup za Hajduk. Odbacuje mogućnost da je iz momčadi odstranjen zbog nogometnih razloga.
- Nikada u životu nisam bio igrački odstranjen. Da jesam i da sam u to uvjeren, to bih i rekao. Uz Bokšića sam bio jedan od najboljih na terenu u tom finalu jer sam čuvao najboljeg igrača u Europi Dejana Savićevića - istaknuo je.
Nakon odlaska iz Hajduka život mu se potpuno promijenio. U Njemačkoj je nastupao za niželigaške klubove i istodobno radio kako bi uzdržavao obitelj.
- Iz kuće sam izlazio u šest ujutro, a vraćao se u deset navečer. Tako je bilo šest godina. Sve sam izdržao i danas sam, hvala Bogu, pozitivan. Nikada od mene nećete čuti ružnu riječ - zaključio je Hadžiabdić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....