Nije godina Gospodnja 2021. niti 2022., a Dario Melnjak je na semaforu kao strijelac važnog pogotka za Hajduk. Kako, zar on nije veteran i nema 33 na leđima uz povijest teške ozljede koljena? Ma da, zabio je Meljo novi svoj gol za europski Hajduk. Zabio je onako kako samo on zna. Utrčao je pravovremeno na sjajnu prizemnu loptu Acapandiea i jednim dodirom ju produžio u gol Pafosa.
Nekako uvijek kad Melnjak zabije, ti se golovi pamte. Imao je on svoj nadimak Rabuzin u vrijeme kad je Bijelima donosio duple krune u Kupu, a činilo se i kako su to bili periodi najboljeg nogometa njegove karijere. Kasnije je polako stizala i dob, a iskusni lijevi bek je gubio svoje moći. Igrao je sve manje i manje i sigurno ga je pred koju sezonu to grizlo jače no što je to, recimo, bio slučaj prethodne sezone u kojoj gotovo da uopće nije igrao. Bio je na kraju klupe, sasvim svjestan da je njegova uloga isključivo ona rezervna, ali je isto tako bio svjestan koliko znači velikom broju mladih igrača u Hajdukovoj svlačionici. Trenirao je profesionalno, o sebi brinuo i bio uvijek spreman. Ali, krajem prošle sezone ugovor mu je isticao i činilo se kako će to biti kraj priče Melnjaka i Hajduka.
Apsolutno ništa nije ukazivalo da bi 33-godišnjak mogao ostati na Poljudu, zapravo sve tamo do pred kraj svibnja kada se probila vijest da je dogovoren njegov ostanak na Poljudu. Službeno je to i obznanjeno 23. svibnja. Meljo je Hajdukov do 2028. godine. I sada bi se baš mogli vratiti na tadašnje komentare, a istovremeno se vratiti na jednu od prvih rečenica ovog teksta. Krasno, ostavljate ove veterane... Uvijek smo bili kao dobrotvorna ustanova... Nije to igrač kakav je bio... Pa i nije isti igrač. Jer nitko s 28 i 33 godine ne može biti isti. To je gotovo nemoguće, a da je drugačije, prkosilo bi zakonima biologije i fizike.
I što se nakon toga dogodi? Dogodi se to da Hajduku odu Iker Almena i Ante Rebić, ne dođe do dana današnjeg nitko novi na toj poziciji krila jer je Ekongu u međuvremenu propao liječnički pregled, a Bamba pritom već na pripremama izgleda apsolutno nepovezano. Posljedično, naravno da je pripremne utakmice nasuprot Roka Brajkovića odradio baš Dario Melnjak. Dakle, kao krilo. Isti trend nastavio se i početkom sezone, gdje on u tri odigrane utakmice ima po jedan gol i autogol. Da, već se zaboravilo da je čovjek protiv Žiline zabio autogol. Dogodilo se to slučajno i nije Melnjak kriv, ali piše mu se i to u statistiku. I onda, sedam dana kasnije, čovjek dođe, opet konstantno utrčava u protivnički šesnaesterac i šulja se iza linija. I stalno je tamo gdje je žiža.
Imao je par neuspješnih ostavljanja lopte i par situacija za udarac koje je kasnije opisivao kako nije bio u pravom koraku... Zato je u idealnom koraku bio u toj 65. minuti kada je jednim dodirom povećao vodstvo Bijelih. I pritom je odradio 83 jako intenzivne minute. To je onaj lik koji ima 33 godine i koji je veteran. Ma, ovo što Melnjak igra, zapravo je nevjerojatno. Ide on 100 na sat, pa dokle god može.
Naravno, izduši. I naravno da nije dugoročno rješenje za krilnu poziciju, ali je zaslužio, po tko zna koji put, pobrati lovorike. Kao kapetan Bijelih. Baš mu prikladno ta traka stoji, reći će mnogi. A tek s kakvim je osmijehom on tu traku stavio oko ruke Marka Livaje po njegovu ulasku u igru... E, to je Dario Melnjak. On stane u sve ovo napisano, ma još i više. I neka je i on jednom dao izjavu nakon što je Hajduk pobijedio. Inače je uvijek prvi za mikrofonima kada je teško, a on to odradi profesionalno, iako je dobro poznato koliko mrzi gubiti. Baš je zaslužio ovih svojih pet minuta, jedan od kultnih likova novije ere Hajduka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....