Tamo gdje se vrti novac, sentimentalnost je u drugom planu. Tamo gdje se vrti velik novac, sentimentalnost se gasi. Trendovi tzv. modernog nogometa, vidjeli smo to i na Svjetskom prvenstvu, nametnuli su utjecaj raznih politika. Može li nas što više iznenaditi? Teško. Jedina iznenađenja su one priče priče koje imaju još crtu sentimentalnosti nekadašnjeg nogometa...
Mateo Kovačić je ostvario dječačke snove kada je, već sa 16, postao profesionalni igrač. I dalje, kada je brzo postao dio svjetskih velikana. Usporedo je trka za profitima i nemilosrdni tretmani trenera, igrača postajao standard. Kovačić je u slijedu događanja već sa 21 doživio da ga najveći klub na svijetu, Real Madrid, dovede u svoje redove iz velikog kluba kakav je Inter. Ostvario mu se tako još jedan san, a to je da kao veliki fan već slavnog Luke Modrića, kojeg je upoznao sa 10 godina, zajedno igraju i u velikom Realu, a ne samo u reprezentaciji.
Nakon što tri sezone nije ostvario status protagoniste, iako ga je Zinedine Zidane smatrao i te kako vrijednim dresa Reala, Kovačić se odlučio na ono što bi rijetki učinili. Tražio je odlazak iz zlatnog okvira Valdedebasa, jer je htio igrati i biti protagonist. Većina se drži Reala dok ih baš ne primoraju da odu. Žive u luksuzu, velike su plaće, puno je trofeja i premija, te se uvijek odigra dovoljno minuta da svijet zna za njih. To se onda naplati u transferu.
Iako su mu mnogi savjetovali da ne ide, Kovačić je čvrsto odlučio i preselio se u Chelsea. Prvo na posudbu, potom i kao otkupljeni igrač. Real ga je doveo za 38, a prodao za 45 milijuna. U Chelseau je Kovačić bio protagonist, skupio 221 nastup i prosječnih 65 minuta igre, uz (novo) osvajanje Lige prvaka, Europske lige, svjetske titule i UEFA superkupa.
Kad je stigao novi vlasnik, rasipni Amerikanac Todd Boehly, krenuo je kupovati igrače kao na traci, što je ujedno značilo i rješavanje onih koje je zatekao. Kad je shvatio da ga može dovesti za manji novac (30 milijuna) u odnosu na kvalitetu, Pep Guardiola je došao Kovačiću i objasnio mu zašto ga želi. U Manchester Cityu je Kovačić imao puno bolji status nego u Realu (109 nastupa, prosjek 49,5 minuta), nešto manje uvjerljiv (u točno 100 utakmica prosjek 59,5) nego u Chelseaju (65). Dijelom je to zbog velike konkurencije, nekoliko ozljeda i Guardiolinih tipičnih taktičkih kemijanja. Osvojio je tamo naslov prvaka Engleske, klupskog svjetskog prvaka, europski Superkup, FA i Liga kup...
Kao i u Chelseau tako se Kovačiću i u Manchester Cityju dogodila epohalna mijena. Nakon zamjene Abramovič-Boehly, tu se promijenio trener nakon deset godina top uspjeha (Guardiola) i došao je novi, njegov bivši asistent Maresca. I to, koje li slučajnosti, iz Chelseaja.
Najavljena je velika rekonstrukcija kadra, nova priča za idućih 7-8 godina. U toj priči Mateo Kovačić je, s 32 godine i pred ulazak u posljednju godinu ugovora, bio svjestan da ima ograničeni vijek trajanja na Etihadu. Najavljivana su pojačanja (i) u veznoj liniji, pogotovo po odlasku Rodrija (u Barcelonu), a Maresca i klub odrekli su se Reijndersa (lani doveden iz Milana) i Nice Gonzalesa (plaćen 60 milijuna). Kovačić je odradio razgovor sa sportskim direktorom Hugom Vianom koji mu je kazao da MC želi njegov ostanak u obje varijante. Kovačić je potom tražio razgovor i s novim trenerom, koji mu je potvrdio stav da ga želi u kadru, jer će bez obzira na dolaske, biti mjesta za njega. Klub igra puno utakmica i potreban je...
Do finiša prijelaznog roka, MC je na tri vezna igrača potrošio 375 milijuna! Elliot Anderson je plaćen 135, Bouaddi 95, a Fernandez 145 milijuna. Marokancu je 18, Englezu 23 i Argentincu 25 godina. Kovačić je nakon transfera Fernandeza (koji je došao i u Chelsea s Boehlyjem za 121 milijun) iznova iznio "svojima" da bi bilo bolje da ide, ali sportski direktor je kazao "ne", a na tom tragu je bio i trener Maresca. Ako već inzistira, rekli su da mora to riješiti u 20-ak sati, jer ga žele prijaviti za LP.
U tom razdoblju ne možete organizirati ni izlet, a kamoli riješiti novi klub i transfer. Vjerojatno su u tome u MC-u vidjeli mogućnost da Kovačića odvrate od odlaska. Njima odgovara imati duplirane pozicije zbog niza utakmica i mogućih ozljeda, zato im iskusni Kovačić i te kako dobro dođe za još jednu sezonu. I što sada? Paralelno sa inozemnom mu karijerom (od 2013.) kod nas nelogično opstaje teza o neispunjenom talentu.
Kako to kazati za igrača koji je osvojio 24 trofeja svih vrsta, igrajući za klubove koji su ga dovodili kao prvaci Europe i aspiranti na nove naslove, što znači da ga je struka vidjela važnim pojačanjem? Platili su ukupno Inter, Real, Chelsea i Manchester City 124 milijuna eura odšteta, čime je jasno ukazano da Kovačićevih 600-tinjak klupskih i 117 reprezentativnih nastupa pripadaju višoj razini nogometa.
No, nemilosrdni (veliki) klubovi uvijek gledaju sebe. Kovačić se zbog kluba žrtvovao lani i platio ceh operacijama. Sada su mu nametnuti "sto milijunaši" i logično je da će biti teško izboriti minute. Tu situaciju ipak može iskoristiti, jer će u 30-ak utakmica MC-a i reprezentacija do siječnja biti prostora da se razigra.
Ne bude li bio zadovoljan, u siječnju može ići. Ovaj put s jasnim "egoističnim" stavom, i bez odštete, što će sigurno izazvati dosta ponuda i boljih uvjeta od aktualnih. Kovačiću malo egoizma više, kako u klubu tako i u pozicioniranju u reprezentaciji, ne bi bilo naodmet...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....