Još ima "ulja u svići". Marko Livaja donio je Hajduku prvi trobod ove sezone u SHNL-u, a za to mu je bilo dovoljno samo 8 minuta provedenih u igri. Ušao je u 79. umjesto Michelea Šege, kada su već svi mislili da ulazi prekasno. No, Livaja to nije mislio. Par je posjeda prije toga ključnoga izgubio jer je bio prespor u reakciji, ali onda je dočekao jedan svoj trenutak gdje u šesnaestercu dobiva loptu u noge s Filipovićem na leđima, a zatim okreće stopera Gorice i hladno matira njenoga vratara Matijaša. Tako je Livaja napravio ono što se lako moglo dogoditi već protiv Istre... Donio je Hajduku pobjedu, psihološku injekciju i mir do četvrtka i utakmice sezone. I da, Marko Livaja kao Hajdukova zlatna rezerva ove sezone već ima na kontu dva prvenstvena zgoditka, što ga svrstava u sam golgeterski vrh uz Rokasa Pukštasa.
Vjerovali ili ne, može kapetan uredno isporučivati i u novom mu statusu, a još je jednom potvrdio našu nedavnu konotaciju kako mu takva uloga uopće ne stoji loše. Igrač njegove klase nađe dovoljno vremena da i u tih 20-ak minuta stigne naći onih svojih par situacija u kojima zna da je najbolji i u kojima mu još uvijek nitko ništa ne može. Protiv Istre se, recimo, našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, što je potvrda da još uvijek ima tu napadačku ubojitost, a ovo protiv Gorice je potvrda one da je klasa vječna. I ovo mu nije prva utakmica u kojoj je aktivno sudjelovao i riješio ju u korist Bijelih, otkad je kod Gonzala Garcije u ulozi "backup" napadača.
Bilo je toga mnogo i prošle sezone, poglavito nakon ozljede zadnje lože i pauze koja je bila duža no što je trebala biti. Recimo, prvo je zabio za pobjedu protiv Vukovara na Poljudu, 21. prosinca prošle godine u 70. minuti za 2:1. Potom je zabio Osijeku na Opusu iz jedanaesterca, a ubod klase osjetili su još Rijeka, Lokomotiva i Gorica. To je tih pet utakmica u kojima je kapetan kao rezervna opcija donio slavlja svojem klubu. Nešto je bilo za pobjedu, a nešto za načeti protivnika. U svakom slučaju, bilo je važno. Kao što je i ovaj gol protiv Gorice u Turopolju baš kapetanski. I kao što je bio onaj protiv Istre, bez obzira na remi na kraju utakmice...
No, ova je utakmica zapravo još jedan dokaz da Marko Livaja još itekako znači ovom Hajduku, a manje je važno u kakvoj ulozi. Nekad će igrati više, nekad manje, ali važno je da je pokazao da je uvijek spreman isporučiti. A to je posebna odlika klase. To je klasa kojoj nije problem uskočiti u kopačke svakakvih veličina i oblika, ma koliko se to kosilo s njegovim karakterom koji želi igrati svaku utakmicu.
Pojavio se Livaja čak nakon pobjedničkog gola i pred mikrofonima. Posljednjih puta kad je to bio slučaj, bilo je jako zanimljivo, a ovog puta je kapetan samo izrazio sreću zbog pobjede i naglasio njenu važnost uoči utakmice sezone u četvrtak. Da, zaista je to utakmica sezone za Bijele. I nije ovo nikakvo nabacivanje pritiska, već prosta činjenica. Bude li Hajduk protiv Rakówa pravi, itekako će imati svoje izglede za europsku jesen nakon godina i godina čekanja.
A Marko Livaja će u tom pohodu itekako imati svoju ulogu. Kao što ju je imao u svakoj utakmici otkako je počela nova sezona. Nekad je pritom, kao protiv Pafosa na gostovanju, nedostajalo sreće, ali protiv Istre i Gorice mu se vratilo. Vratilo mu se tako da je kapetan zabio u dvije prvenstvene utakmice za redom, ima na kontu dva gola i na vrhu je liste Hajdukovih prvenstvenih strijelaca. Eto koliko je takvim klasama važna uloga... Nogomet ionako jedino možeš znati ili ne znati igrati. A Marko Livaja ga još uvijek zna igrati itekako dobro. Dovoljno da može donositi Bijelima pobjede i gdjegod proliti malo svoje čarolije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....