Poznavanje španjolskoga jezika možda je izgledalo kao stavka koja je prednost, ali ne nužno i presudan uvjet na audicijama u Dinamu. Sergiju Domínguezu su se u ljetnom prijelaznom roku pridružili Iker Almena i Dani Rodríguez, španjolski je i (polovično) materinski jezik za Mattea Péreza Vinlöfa, dok je Albert Capellas, pak, istureni španjolski predstavnik među kreatorima sportske politike u Maksimiru, među kojima su i španjolski djelatnici u Dinamovoj akademiji, a nije posve nemoguće da će i novi trener u budućnosti sletjeti s Pirenejskog poluotoka.
No, Jerko Leko je u Sunderlandu onda odlučio koketirati s avangardom, okladiti se na Hrvate i udarnu postavu skrojiti od 10 domaćih karika, što je raritetna pojava na Dinamovu planetu i podatak za povijesne stranice. I pogoditi. Među njima se isticao samo Domínguez, kojega je na poluvremenu zamijenio Stjepan Radeljić, branič koji nastupa za Bosnu i Hercegovinu, ali posjeduje hrvatsko državljanstvo. Osim što je (privremeni) trener pogodio u taktičkim odabirima i postavljanju utakmice u dvorištu kluba iz Premier lige, Leko je i na travnjaku reprizirao ono što je ostvario otkako je zakoračio u svlačionicu prve momčadi. Trener s 59 nastupa za hrvatsku reprezentaciju je s igračima "kliknuo" već na upoznavanju i u prvom obraćanju igračima stvorio kemiju, koja se, zatim, razbuktala na terenu i Dinamo je u četiri dana razmaka zamijenio depresiju protiv Rudeša s euforijom koja opet tjera navijače na konkretnije europske snove.
Ta se spoznaja, pak, nazirala već u zagonetnom smiješku Josipa Mišića u predvečerje utakmice, koji je u prvih 20 sekundi medijske konferencije Leki izrazio dobrodošlicu, pa i između redaka vješto poručio kako je kapetanu i suigračima leglo Lekino osvježenje. Igračima su se vratili osmijesi, energija i zajedništvo, faktori koji su iščeznuli na putu u prethodnoj eri, s kulminacijom u Velikoj Gorici, gdje je dojučerašnji drugoligaš srušio branitelja naslova. Nasljednik Marija Kovačevića je odlučio da će utakmicu u Engleskoj izvući "domaći dečki", oni koji poznaju Dinamo, okruženje i mentalitet, a ta se ideja pretvorila u pogodak vrijedan upečatljive pobjede. Šuškanja iz maksimirskog tabora, ujedno, potvrđuju da su igrači oduševljeni s pristupom trenera i stožera, pa i pripremom dvoboja u Sunderlandu jer se bitka odvijala prema zacrtanom i predviđenom scenariju Leke i suradnika, u kojoj se jasna ideja i taktika nazirala od prve minute.
Zaslužena kazna
U prvih 11 osvanuo je Mateo Lisica nakon 26 dana i derbija na Poljudu, a iako je ostao skroman u napadačkim akcijama, krilo iz Pule se istaknulo u obrambenom doprinosu i odigralo kvalitetnu partiju. Intrigantno je, pritom, da Leko u Engleskoj nije koristio dva španjolska konkurenta za poziciju na desnoj strani napada. Dani Rodríguez se pojavio na treningu uoči utakmice s maskom na licu zbog ozljede, pa se i najavljivalo da će ga možda poštedjeti nastupa, a cijelu utakmicu s klupe je odgledao i Iker Almena. Španjolac je obilježio poraz od Rudeša sa sramotnim ispadom i crvenim kartonom zbog lakta u lice suparnika, a iako se nakon toga u javnosti pojavljivala i teorija da ga je Kovačević potjerao s treninga zbog neposluha, iz naših izvora smo čuli da se takva scena nije odigrala.
No, glasovi iz Maksimira tvrde da Almena - školskim rječnikom - ne zaslužuje baš "uzorno vladanje" i da nije posve jednostavan za suradnju, a to nije iznenađenje od zaključka jer je za tu misao dovoljno samo reprizirati njegovu glupost poslije 72 minute igre protiv Rudeša, odnosno samo pet minuta poslije ulaska u igru s klupe. Čeka ga nova runda hlađenja jer ga je Hrvatski nogometni savez kaznio s dvije utakmice suspenzije zbog "laktarenja", pa će Dinamo sigurno biti bez njega protiv Varaždina prije stanke i Istre 1961 poslije stanke, a internu kaznu je, pak, najavio i Kovačević na oproštajnoj konferenciji, iako se oprostio od klupe, ali je podsjetio da u Dinamu postoje pravila ponašanja i očekivanja od svakoga igrača. U prijevodu, Almena će bez nastupa biti minimalno 26 dana, koliko će proći između utakmice protiv Rudeša i Bayer Leverkusena (26. studenoga).
Pomak u četiri dana
Leko je zato u alternativnim rješenjima pronašao odgovore, pa je na desnoj strani spojio Morisa Valinčića i Lisicu, koji su odigrali najstabilniju zajedničku partiju mjesecima unatrag. U Lukasu Kačavendi je pronašao "pitbulla" za veznu liniju, koji je odrađivao "prljave poslove", Luka Stojković je na blještavoj pozornici ukrao pažnju skauta s majstorskim potezima, a Josip Mišić je spajao obranu i napad, dirigirao Dinamov orkestar do pobjede. Dion Drena Beljo je, pak, utrpao već 18 "komada" do petog dana studenoga, a Mislav Oršić je na pragu 34. rođendana unio potrebnu dozu iskustva u udarnu postavu, dok je obrana bila sinkronizirana i stabilna. Na klupi je, ujedno, uvrstio Nou Mikića i Svena Šuntu, pa je i ta odluka za pohvalu jer je pokazao da vjeruje igračima koje poznaje iz druge Dinamove momčadi.
Logični odabiri, kvalitetne taktičke ideje i njihova provedba, pa i samo vođenje grupe igrača i upravljanje pojedincima - koje je nerijetko i neopravdano podcijenjena stavka u trenerskom poslu - pretvorili su Jerka Leku u ljubimca svlačionice, ali i navijača, pa je trijumfalnu noć zaključio ispod Bad Blue Boysa koji su skandirali njegovo ime. Iako se zasad etiketira samo kao privremeni trener, Jerko Leko je u četiri dana napravio konkretan pomak. Možda i vrijedan novoga posla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....