Ponajbolji na svijetu otvorio dušu: ‘Patio sam, borio se, gledao oca kako skuplja staro željezo‘

Lamine Yamal već se s 19 godina naviknuo na status jednog od najpoznatijih nogometaša svijeta. Za Barcelonu je debitirao sa svega 15 godina, vrlo brzo prometnuo se u jednu od najvećih zvijezda katalonskog kluba, a uspjesi nisu izostali ni u reprezentativnom dresu. Unatoč svemu što mu se dogodilo u svega nekoliko godina, mladi Španjolac nije zaboravio svoje korijene.

Upravo svojom prepoznatljivom proslavom pogotka često podsjeća javnost na svoje početke. Yamal rukama pokazuje broj 304, posljednje tri znamenke poštanskog broja Rocafonde, četvrti u kojoj je odrastao. Iako svoje porijeklo ponosno pokazuje cijelom svijetu, privatnu stranu života pokušava zadržati daleko od očiju javnosti. U razgovoru za The Guardian priznao je kako ga ljudi zapravo gotovo uopće ne poznaju.

- Ne. Uopće. Nitko. Samo moj najuži krug zna što mislim i kakav sam. Ljudi nemaju pojma, baš nikakvog - rekao je Yamal.

Takav stav, kaže, vuče upravo iz Rocafonde. Ondje je naučio kako privatnost može biti jedan od preduvjeta mirnog života, iako je u njegovu slučaju takav mir danas gotovo nemoguće pronaći.

- Tamo vrijedi da što ljudi manje znaju o tebi, to si sretniji i život ti je mirniji. Naravno da volim život nogometaša, ali volio bih moći živjeti mirno, normalnim životom. Najbliže što mogu doći tome jest da ljudi znaju što manje o meni - kazao je mladi Španjolac.

Prepoznatljiva Yamalova proslava pogotka posvećena četvrti Rocafonde.

ANDER GILLENEA Afp

Ogromna pozornost koju privlači donosi i velika očekivanja. Yamal se, međutim, s pritiskom na nogometnom terenu nosi bez većih problema. Štoviše, priznaje kako mu takve situacije ponekad i odgovaraju.

- Postoje trenuci kada volim pritisak. Volim izaći na teren kada su očekivanja velika. Onda postoji drugačija vrsta pritiska koja nema veze s onime što ljudi govore niti s nogometom. To je život. U nogometu ne osjećam pritisak. Nikada ne sjedim kod kuće i razmišljam: ‘Igrao sam jako loše, nisam osvojio Zlatnu loptu, nismo osvojili prvenstvo.‘ Radi se o odgovornosti jer imam svoju obitelj - govori Yamal.

Upravo je obitelj na posebnom mjestu u životu Barcelonine zvijezde. Iza nogometnog uspona koji je izgledao gotovo nestvarno brzo stoje godine u kojima je njegova obitelj živjela potpuno drugačijim životom. Yamal danas ne skriva kako mu je jedan od glavnih motiva osigurati roditeljima život za koji su se zajedno borili.

- Patio sam i borio se zajedno s njima. Prošli smo kroz teška vremena i sada kada uživamo u životu moram nastaviti. Sve ove godine igrao sam nogomet zato što ga volim, ali i zbog njih. Znam da je život još dug. Moram se pobrinuti za svoju obitelj - rekao je.

Mladi Španjolac strah na nogometnom terenu gleda iz potpuno drugačije perspektive. Promašena prilika, izgubljena utakmica ili individualna nagrada za njega se teško mogu usporediti sa situacijama kojima je svjedočio tijekom odrastanja.

- U nogometu nema straha. Gledao sam majku kako se bori da bih mogao igrati nogomet. Gledao sam oca kako hoda ulicama i skuplja staro željezo kako bih imao što jesti. To je strah. Danas, kada bih imao dijete, mogao bih se brinuti za njega. Ako bi mojoj majci ili ocu nešto trebalo, mogao bih im pomoći. Tog straha više nema, a to je jedini strah koji bih mogao imati u životu - zaključio je Yamal.