Otjeran je iz Hajduka bez objašnjenja, prihvatio je soluciju sporazumnog raskida ugovora kako bi se vratio svojem Jadranu, kojeg je doslovno senzacionalno odveo u prvoligaško društvo. Dokaz tog juriša momčadi Miše Krstičevića: od 7. mjesta i 30 bodova u 18. kolu prvenstva uzletjeli su na treću poziciju u završnom, 30. kolu, s osvojenih 59 bodova.
Ili još upečatljiviji podatak: u tih dvanaest kola Jadran Luka Ploče od mogućih 36 osvojio je 29 bodova i tako nadmašio, pretekao sve drugoligaše u tom razdoblju: Segesta je inkasirala 28, Mladost Ždralovi 22, Uljanik 21, Kustošija 19, Radnik 15, Uskok 12 bodova!
Eto vam o kakvom se treneru radi. Pokazalo se, na Poljudu su smijenili Krstičevića kao šefa akademije "Luka Kaliterna", treba ponoviti: bez obrazloženja, ali je to bilo spasonosno za njegov matični klub Jadran. Ona kletva "nemo propheta in patria sua", to da "nitko nije prorok u svojoj domovini", u ovom slučaju, svojem mjestu, nije dobila potvrdu. Krstičević je poslije više mjeseci čekanja gostovao kod mene u podcastu "Istinom do gola" kako bi, na svoj način, s jedne strane, objasnio kako je njegov Jadran ostvario veliki uspjeh, ali i obazrivo se osvrnuo na svoje protjerivanje s Poljuda.
Krstičević, 67-godišnji trener, stručnjak u punoj zrelosti i snazi, najprije se osvrnuo na tek minuli Mundijal, zatim je analizirao sjajne rezultate Jadrana. To, kako je taj, čak i u Dalmaciji, bez uvrede, ipak slabije rangirani klub sazrijevao zahvaljujući podršci lokalne zajednice, pa najprije uspio realizirati dugogodišnju ključnu prepreku stjecanja licence za nastup u viši rang, i onda potvrdio plasmanom u prvoligaško društvo.
Intrigantna su za širu navijačku populaciju, pogotovo za pripadnike "prgave familije" (članstvo je trenutačno nabubrilo do 102.284) razmišljanja Krstičevića… Propitivao sam ga.
Kako ste bili angažirani za šefa akademije?
- Došao sam nanovo na Poljud, 4. srpnja prošle godine, na poziv Gorana Vučevića. Bio sam počašćen. Ali uz to sam i uvjeren u svoje sposobnosti, u odnosu na moje iskustvo, minuli rad, veliki staž s trenerima koji su me educirali, od kojih sam, u prvom redu, Tomislava Ivića, Ante Mladinića, dragog Špace, Stanka Poklepovića, ali i drugih, učio i upijao. Složio sam se s načinom rada, premda bih volio da sam imao više pristupa na terenu. To je dobro klapalo…
Na koji način?
- Nekoliko dana prije Nove godine sjedio sam, razgovarao s Vučevićem i predsjednikom Nadzora Ljubom Pavasovićem Viskovićem, pozitivno su ocijenili moj rad. Moj je dojam da je sve išlo u dobrom smjeru. Ja sam svakodnevno bio na terenu, pratio sam preko četiri stotine treninga, stalno sam bio prisutan, pratio rad trenera. Eto, čak sam spavao na stadionu…
Kako su radili treneri akademije?
- Svi su se trudili, ali, kad podvučem crtu, uvjeren sam, mora se izvesti zaokret u radu s mladima. Najviše nedostaju treninzi u dvorani. To je bio pravi, neizostavni inkubator još od Ivićeva vremena. Igor Tudor je, na primjer, održao svoje predavanje trenerima akademije, istaknuo je da je "dvorana zakon za rad". No, Hajduk je otišao u krivi smjer… Generacije su uspješno odgajane na principima temeljnog rada u dvorani. Kao igrač od ljeta 1978. trenirali smo u neuvjetnoj dvorani "Partizana" usred grada, dimenzija 20 puta 20 metara. Odlazili smo na obvezne jutarnje treninge, svaki dan: milijun dodavanja, primanja, šutiranja, duela, driblanja 1:1 ili proigravanja 2:1. Sve to u visokom intenzitetu, znali smo gubiti po tri kilograma po treningu. A poslije podne, predvečer, bio je trening na terenu. Kada smo prešli na Poljud, bilo je još bolje…
Veći komfor?
- Donekle… Sjećam se kako su Ivić i Poklepović pripremali dvoranu, zalijevali su osobno umjetnu podlogu, lopta je dobivala ubrzanje, treniralo se u izuzetnim brzinskim uvjetima, dorađivali smo tehniku, što je i danas osnova igre. Kao trener prve momčadi u ljeto 2012. tražio sam, predsjednik Nadzora Paladino obećao je, riješiti hlađenje i grijanje, ljeti je u dvorani bila sauna, zimi ledenica, tu se nije moglo raditi…
A koliko se danas trenira u dvorani?
- Danas je druga moda… Uredila se još jedna, druga dvorana za fitnes, a ova koja je kao krvotok priprema, ostaje prazna, neiskorištena. Bio sam u sporu s našim kondicijskim trenerom, sumnjam da će taj način rada donijeti rezultate.
Vaš pogled na slučaj Livaja, jer to je trakavica koja se provlači?
- Nije moj posao, ali, kad tražite moje mišljenje, svidjelo se to nekima na Poljudu ili ne, ja bih to nazvao slučaj Garcia. Tu nema velike dileme, trener je taj koji mora složiti odnose unutar ekipe. Dakle, Garcia je morao riješiti taj problem. Još nešto, Hajduk je imao Livaju, Rebića, Almena i Šegu, znači na okupu četiri špice, najbolje u Hrvatskoj. Nije ih uklopio…
Za kraj, kako ste podnijeli otkaz?
- Bio sam iznenađen, u prvom redu jer Vučević kao sportski direktor nije mi ukazao niti jednu primjedbu. On mi je došao, rekao da predsjednik traži odlazak Vika Lalića i mene, pitao sam ga za razlog, uzvratio je: "Ne znam" i tu je priča bila gotova. Već sam odlazio dva, tri puta iz Hajduka. Krivo mi je u odnosu na ponašanje predsjednika, nije to bilo korektno, trebao je objasniti motive… Ali to je njegov način. Otkaz mi je priopćio 29. siječnja, sporazumni raskid sam potpisao silom 12. ožujka, poslije 42 dana, jer sam se želio vratiti na klupu Jadrana. Dugo sam čekao odluku, dojadilo mi je, predložili su formulu sporazuma, tako smo riješili. Mogao bih štošta kazati… Bitno je, što želim poručiti: Hajduk je moj klub, moja ljubav je čista, bez interesa, tako da sam u stanju svakome pogledati u oči. To me čini zadovoljnim. Na podmetanja se ne osvrćem, jer sam pošteno igrao i radio za Hajduk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....