‘Čekao sam znak od Boga, onda je zazvonio mobitel. Dinamo me iznenadio, a Hajduk će proći dalje‘

Na spomen Žalgirisa prva je asocijacija istoimeni košarkaški klub iz Kaunasa koji bi ove sezone mogao biti posebno snažan. Ta je baltička zemlja ionako poznata kao zemlja košarke, ali istovremeno raste i nogomet. Poglavito u Kaunasu, gdje je Kauno Žalgiris ispisao povijest i prvi put osigurao Europu.

A za to je najzaslužniji hrvatski dvojac Željko Sopić i Leon Kreković (26). Baš je krilni napadač iz Knina riješio Žalgirisu prolaz protiv kluba poznatog imena KI Klaksvíka. Kreković je u igru ušao u 46. minuti, a pred kraj utakmice zabio je za povijesno slavlje koje je njegovom klubu donijelo dvomeč s Dinamom. Istovremeno, Hajduk je na Cipru pretrpio katastrofu pa će i on na razini niže snage odmjeriti protiv Žalgirisa, ali iz Vilniusa. Pa, Krek, reci nam koji je koji Žalgiris, s kim onda igra Dinamo, a s kim Hajduk. "Može brate, samo zovi" - kaže nam momak kojeg poznajemo još iz dječačkih dana.

Kako ste, koliko vas je ljudi pitalo za koji Žalgiris igrate?

- Evo, iskreno, još nisam svjestan što smo napravili. Ušao sam u povijest kluba koji ne jako mlad i novi, a tek sam došao. Osigurali smo Europu, pa to je čudo. Ovdje nitko to nije ni očekivao. Jedva da se i znalo da igramo, više se govorilo o koncertu nego o utakmici. Inače, puno mi je ljudi reklo da pozdravim Bosančića i Capana, ha-ha. Pero mi je čestitao, a Capija znam iz viđenja, nismo generacijski vezani.

Koliko ste daleko od Bosančića i Capana?

- 45 minuta vožnje. Oni igraju za klub koji ima veću tradiciju, a mi smo novi i mladi. Doslovno u klubu rade tri čovjeka, ali vjerujem da ćemo brzo stići na ozbiljnu razinu. Evo, dobro smo krenuli. Još ćemo i narasti.

Otkud vi u Kauno Žalgirisu, ima li u tome prste Željko Sopić?

- Naravno, on je najzaslužniji za moj dolazak. Nazvao me, razgovarali smo pet minuta. Bio je to jedan četvrtak, taman sam uspavljivao dijete. U petak je već bilo sve riješeno. Zaista nevjerojatno. I još nešto, moram zahvaliti jednom velikom gospodinu, Igoru Štimcu.

Kako je surađivati sa Sopićem?

- Šef je nevjerojatan lik, pravo je zadovoljstvo s njim surađivati. Igra napadački nogomet s puno agresije, a to meni odgovara. Ponavljam, on je glavni razlog zbog kojeg sam došao. Rekao mi je odmah da se moram staviti i da neće biti lako. Znao je da jedno vrijeme nisam imao klub, a ovdje se igra tijekom cijele godine. Nije bilo lako, ali mi je puno pomogao.

Koliko je teško trenirati bez kluba?

- Teško je, treniraš, a ne znaš zašto ni što će se dogoditi. Baš sam se pomolio Bogu da mi da neki znak, a onda je nazvao Željko.

Kako je biti nogometaš u Zemlji košarke?

- Je, Žalgiris je ovdje svetinja, ali nas drže isti ljudi kao i košarkaški klub. Samo, u nas rade doslovno tri čovjeka. Novi smo, ali rast ćemo.

Eto, odveli ste Žalgiris na Dinamo. Kakav je Dinamo, što očekivati?

- Gledao sam ih protiv Thuna i iznenadilo me što su onako gubili. O Dinamu ne treba trošiti riječi, sve se zna. A ništa, borba, borba i ništa drugo ni treće. Nemamo druge opcije.

A Hajduk? Opet je doživio katastrofu, kako će protiv Žalgirisa iz Vilniusa?

- To je klub velike tradicije, ali Hajduku ništa posebno ne bi trebalo predstavljati problem. Jedino, oni domaće utakmice igraju na umjetnoj travi pa će onda tu biti potrebno određeno vrijeme za prilagodbu. Hajduk je po meni bolja ekipa i trebao bi proći protiv Žalgirisa. Ja im to od srca želim - zaključio je Leon Kreković.