Kako su stranci preodgojili nogometnu velesilu i učinili je najboljom u modernoj povijesti

Zanimljivo je izlaganje pretprošlog vikenda pred engleskim novinarima imao Anthony Gordon. Ofenzivac Tri lava, 25-godišnjak, u svom osvrtu na Svjetsko prvenstvo uoči dvoboja 1. kola u skupini Lige nacija protiv Španjolske na Wembleyju, naglasio je:

- Ne možemo stalno gledati druge države i pokušavati biti poput njih, jer mi nismo oni. Mi smo Englezi i imamo vlastite prednosti koje oni nemaju, pa bismo možda trebali početi igrati na način u kojem smo dobri. Govorim iz perspektive u kojoj osjećam da pokušavamo kopirati Španjolsku. Budući da igram u Španjolskoj, znam da imamo jednako dobre igrače, ali oni imaju drugačije kvalitete.

Gordonovo izlaganje "mi smo Englezi, ne Španjolci" posebno je efektno jer je od ljetos član Barcelone. Kad govorimo o španjolskom načinu igre s puno posjeda i kombinatorike, nema momčadi koja je "španjolskija" od one u kojoj Gordon igra. Bivši reprezentativac, danas analitičar, Rio Ferdinand, podržao ga je kazavši:

- Kopija nikad ne može biti dobra kao original. Pa zašto se onda trudimo biti loša replika Španjolske? Pogledajte gol koji je Gordon zabio protiv njih – to je čista snaga, brzina, moć i okomitost. To je ono što Engleska jest. Gordon je u pravu, moramo prestati forsirati nešto što naši igrači ne uče u akademijama od sedme godine. Naša snaga je intenzitet Premier lige.

Engleska je na Rujevici odigrala najbolju utakmicu u Tuchelovu mandatu

DAMIR KRAJAC Cropix

Vrlo zanimljiva rasprava u trenucima kad engleska reprezentacija izgleda - najbolje ikad! Možda ne ikad, nećemo griješiti dušu, jer prije 80-ih godina prošlog stoljeća Tri lava nismo imali priliku gledati, ali u posljednja četiri desetljeća bolje nego sada nisu izgledali. Još nedovoljno za uspon na krov svijeta koji sanjaju 60 godina, no dovoljno da im 99 posto svjetskih reprezentacija gleda u leđa, u najgorem slučaju 98 posto.

Za to je, naravno, zaslužna i moć najbolje lige svijeta. Nadmetanje u Premier ligi engleskim reprezentativcima itekako pomaže da bi i u dresu s Tri lava na prsima igrali nogomet najviše razine. Fizika nikad Englezima nije bila problem, sunarodnjacima Isaaca Newtona snaga i trka forte bili su nekad, a bome su i sad. No nogomet je nešto više od toga, nogomet je igra, kombinatorika. I zato nam se čini da u Gordonovoj i Ferdinandovoj teoriji postoji poprilična rupa. Engleska je danas tako dobra jer su njezini igrači loptu počeli shvaćati na drugačiji način. Engleska je uvijek imala tehnički nadarene pojedince, no njihov broj danas je veći nego ikad. I za to je zaslužna Premier liga, ali ne ona tradicionalna. Promijenili su je jako stručnjaci s kontinenta.

Pokojni Šveđanin Sven-Göran Eriksson bio je prvi strani izbornik u povijesti Engleske. Preuzeo ju je 2001. i vodio na dva Svjetska prvenstva. U sezoni uoči prvog 2002. u Japanu i Koreji, premierligaške klubove vodila su četiri "prava" stranca, treneri izvan Velike Britanije i Irske. Trojica Francuza, Arsène Wenger, Jean Tigana i Gérard Houllier, te Talijan Claudio Ranieri. Engleskoj, čiji je obrambeni stup bio i Ferdinand, ta "čista snaga" bila je dovoljna za četvrtfinale gdje je prejak bio Brazil. U pet odigranih utakmica veći posjed lopte Englezi su imali samo protiv Švedske u 1. kolu u skupini i to jedva (51 %).

Četvorica stranaca završila su na klupama premierligaša i sezonu 2005./06. nakon koje je Eriksson Tri lava odveo na turnir u Njemačku i opet ih odveo među osam na svijetu. Srce vezne linije postali su Steven Gerrard i Frank Lampard, a način igre počeo se malo mijenjati. Posjed je sve više počeo zanimati Engleze od kojih se s većim na tom turniru mogao pohvaliti tek Portugal u četvrtfinalu.

Steve McClaren bio je sljedeći na štihu, ali trajao je samo godinu dana nakon što su mu Bilić Boysi uskratili plasman na Euro 2008., pa je Englesku na SP 2010. odveo Fabio Capello. Premier liga polako je ulazila u najnovije doba, sedmorica stranaca okončala su sezonu na klupama njezinih klubova uoči Mundijala. Nije Capello bio uspješan na turniru u Južnoj Africi, Engleska je bila daleko od visoke razine. Posjed joj nije donio mnogo, oprostila se nakon četvrte utakmice na turniru, 1:4 porazom od Njemačke u osmini finala.

Kad je Englez Roy Hodgson odveo reprezentativce svoje zemlje na SP 2014., u Premier ligi su radila devetorica trenera iz inozemstva. Počeo je ozbiljniji preodgoj dječaka na Otoku, no bilo je prerano za pomak. Engleska je s Hodgsonom u Brazilu ispala već u skupini. No zato je četiri godine kasnije stigla do polufinala koje nije vidjela 28 godina. Ovaj put se domaći stručnjak, Gareth Southgate, pokazao kao dobar izbor. Engleska je pokušavala igrati i činila je to očito vrlo dobro kad je turnir okončala na četvrtom mjestu. Engleska struka u svojem je domu tada već izgubila primat, uoči SP-a u Rusiji u Premier ligi je bilo 12 stranih trenera.

Thomas Tuchel naslijedio je Garetha Southgatea

INA FASSBENDER Afp

Brojka se na 13 popela uoči Katara, turnira koji je odigran usred sezone 2021./22. I na kojem je Engleska opet bila dobra pod Southgateom, ali je imala nesreću da već u četvrtfinalu naleti na Francusku. Dominirali su Englezi u posjedu i protiv nje, kao i na svim ostalim utakmicama, imali loptu 57 posto vremena i 135 točnih dodavanja više od suparnika, što im je donijelo i čak osam udaraca u okvir, tri više od Francuske. No nije bilo dovoljno za više od 1:2 poraza.

Povjerenje u domaću struku danas je gotovo potpuno iščeznulo. Od 2025. reprezentaciju vodi Nijemac Thomas Tuchel, a na premierligaškim klupama Englezi su tek Michael Carrick, Gary O‘Neil i Frank Lampard te Irac Keith Andrews. Pritom Španjolska ima čak petoricu svojih trenera i to nakon što je otišao najbolji među njima. Pep Guardiola.

Tuchel je postao prvi izbornik koji je nakon 60 godina Engleze odveo do svjetske medalje, mogla je možda ona biti i sjajnija da u polufinalu protiv Argentine nakon vodstva nije momčad vratio na "engleske postavke", povukao se i dopustio Gaučima da potpuno preuzmu kontrolu igre. Spremno su Argentinci to dočekali i pregazili svog nevoljenog suparnika.

Naučio je njemački trener sigurno nešto iz toga te u Ligi nacija nastavio s izgradnjom momčadi koja se ne boji igrati. Hrabro su Englezi izašli na Španjolce, izgubili 2:3, mogli i uvjerljivije, ali dobro su parirali najboljoj momčadi današnjice. Onda su u Pragu rutinski slavili s 2:0 protiv Češke pa došli na Kvarner i odigrali sigurno najbolju utakmicu u Tuchelovu mandatu. Ako nakon tih 7:0 protiv Hrvatske, sudara u kojem su imali više od 300 točnih dodavanja više od svog domaćina (682 - 364), jedan od golova zabili iz akcije u kojoj su loptu kontrolirali 70-ak sekundi i u kojoj je dodir s njom ostvarilo deset njihovih igrača, netko u Engleskoj i dalje smatra da put kojim reprezentacija ide nije dobar put, svaka mu čast. Duga lopta pa drž‘, ne daj, možda je povratak "starom engleskom nogometu" za njih idealno rješenje. Poput igre Arsenala u posljednjem finalu Lige prvaka protiv Paris SG-a, kad je francuski prvak imao 809, a engleski 196 točnih dodavanja.

Thomas Tuchel je postao prvi izbornik koji je nakon 60 godina Engleze odveo do svjetske medalje

MARKO PERKOV Afp

Nema to veze ni s kakvim kopiranjem Španjolaca, već s odlaskom na razinu više. Englezi su napokon počeli igrati nogomet, pomogla im je svakako i inozemna struka koja u premierligaškim klubovima engleske igrače odgaja na jedan drugačiji način. Englezi su dobili najbolju moguću taktičko-tehničku nadogradnju i zato su tako moćni, ne samo zato što su jaki i mogu trčati. U pravu je Gordon, Englezi nisu Španjolci i nikad neće biti, ali to ne znači da nije pametno od Španjolaca i drugih nogometnih sila naučiti sve što se može i primijeniti to u vlastitoj igri. Dojam je da to uz pomoć Premier lige uspješno rade i da to nije pogreška. Dapače...