Prije samo godinu dana Niko Janković bio je na izlaznim vratima Rujevice, ali ne zato što Rijeci više nije trebao. Fenerbahçe je, prema tadašnjim informacijama, za njega nudio 5,6 milijuna eura i deset posto od idućeg transfera. Čekao ga je José Mourinho. Posao je djelovao praktički zaključen, a onda je sve stalo.

Umjesto transfera karijere uslijedili su ostanak, pad forme i statusa, dolazak Victora Sáncheza te odlazak na zimsku posudbu u Slovan. U malo više od godinu dana Janković je prošao put za koji nekim igračima treba pola karijere. Od čovjeka vrijednog nekoliko milijuna i jednog od junaka dvostruke krune postao je igrač na rubu kadra.

Željeli ga i Yaya i Kek

Sánchez ga nije vidio kao važan dio svoje Rijeke, za razliku od Sergeja Jakirovića, Željka Sopića i Radomira Đalovića, kod kojih je uvijek nalazio prostor i povjerenje. No pogrešno bi bilo zaključiti da je nakon toga propao i pokušaj u Bratislavi. Brojke nisu bile spektakularne, u 15 nastupa postigao je jedan pogodak, ali novi trener Yaya Touré želio ga je zadržati i ozbiljno je računao na njega. Slovan Jankovića više od mjesec dana nije želio pustiti. On je, međutim, želio natrag u Rijeku.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Povratak Matjaža Keka promijenio je smjer cijele priče. Kek je želio Jankovića, Janković je želio Rijeku, a nakon pobjedničkog pogotka protiv Ilvesa bio je sasvim otvoren: gol je posvetio treneru i rekao da se bez njega ne bi vratio. Ta rečenica možda najbolje opisuje njihov odnos. Jankoviću očito mnogo znači osjećaj da ga trener vidi, razumije i smatra važnim. Ali povjerenje nije čarobni štapić.

Brojke zasad nisu na njegovoj strani. Od povratka je započeo svih deset službenih utakmica Rijeke – šest europskih i četiri prvenstvene – te odigrao 799 minuta. Učinak je jedan pogodak i nijedna asistencija. Zabio je sjajno protiv Ilvesa, ali u HNL-u još nema izravnog doprinosa golu.

U sezoni 2023./24. imao je 14 pogodaka i četiri asistencije, a u sezoni dvostruke krune osam golova i šest asistencija uz onaj povijesni pogodak Slavenu za potvrdu naslova prvaka. Razlika je očita.

Ipak, nije sve u brojkama, posebno kada se govori o Jankoviću. Želju mu nitko ne može osporiti. Trči, vraća se, ulazi u duele, zatvara prostor i radi mnogo stvari koje prosječna publika možda ni ne primjećuje. Problem je što ga silna želja ponekad odvede i u pogrešnom smjeru. Posebno kada igra na krilu.

Pojednostavnjenje igre

Janković nije klasično krilo koje će ostajati uz aut-liniju, izolirati beka i pobjeđivati ga driblingom. Njegov nogomet prirodnije živi bliže sredini, u međuprostoru, na odbijenoj lopti i u kasnom ulasku pred kazneni prostor. Najopasniji je kada se može namjestiti na desnu nogu i završiti akciju. Upravo je tako zabio Ilvesu.

Ostankom Tonija Fruka prostor na desetki ili u sredini postao je još skučeniji. Fruk je najvrjedniji igrač i kreativno središte momčadi pa je logično da se igra velikim dijelom kroji prema njemu. Kekov zadatak zato nije birati između Fruka i Jankovića, nego pronaći način da jedan drugome ne uzimaju prostor.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Jedno od rješenja može biti asimetrična lijeva strana na kojoj je Janković krilo samo na papiru, dok u posjedu ulazi prema sredini, a širinu daje bek. Može dobivati i minute kao jedna od osmica, osobito kada Rijeka želi agresivnije pritiskati i napadati kazneni prostor iz drugog plana.

Još je važnije rasteretiti ga potrebe da svakim potezom nešto dokazuje. Kek mu zato treba pojednostavniti igru i pronaći poziciju na kojoj njegove vrline imaju smisla.

Stari Janković nije bio spektakularan u svakoj akciji. Bio je neugodan, okomit, uporan i pravodobno se pojavljivao ondje gdje se utakmice lome. Imao je ono što se ne može uvijek izmjeriti statistikom – osjećaj za trenutak.

Želje očito ne nedostaje. Janković je mogao ostati drugdje, ali izabrao je Rijeku. Sada je na njemu da pokaže koliko joj još može dati, a na Keku da pronađe način kako iz te želje ponovno dobiti igrača koji će utakmice ne samo odrađivati nego i odlučivati. Prvi znak dobio je protiv Ilvesa. Sada treba postići da takav trenutak više ne bude iznimka nego ponovno navika. Zbog Nike. I zbog Rijeke.