S ovim nogometom opet ćemo plakati protiv jačih! Bilić će nazdraviti, ali ovo su - ‘dječje bolesti‘ iz Dalićeve ere

Slaven Bilić može nazdraviti jer trebala mu je pobjeda na startu, Hrvatska ju je zaslužila, ali Vatreni tek trebaju pokazati pravo lice. Hrvatska je bolja i ima pravo očekivati da će u "skupini smrti" biti ispred Češke, no s nogometom koji su Vatreni pokazali mogu svladati današnje Čehe, ali ponovno ćemo plakati protiv jačih reprezentacija.

Bilićeva Hrvatska bila je hrabra, napadačka, odlučna, ali nedovoljno "podmazana", nedostajalo je vrhunskih poteza, dakako i šablona. No, novi stožer tek je počeo s poslom. Vatreni su ipak dali dva gola, ali su u defenzivi reprizirali "dječje bolesti" iz ere Zlatka Dalića, kad ne bi bili dovoljno kompaktni i nudili bi "autocestu" prema našim vratima. Imamo obranu koja se jako muči s brzinom protivnika i to se može prevenirati samo gustom formacijom.

Što su vam sve mlade zvijezde kad su najbolji ponovno, po sto i tko zna koji put bili Luka Modrić i Ivan Perišić, a do njih komplimente zaslužuje i strijelac pobjedničkog gola Marco Pašalić.

Hrvatska je krenula ofenzivno, ali nervozno, akcije su pucale prije nego što bi Česima zadrhtala koljena. Santi Denia nije imao niz bitna igrača, ponudio je momčad čiji domet pleše rubom Europske i Konferencijske lige, ali Hrvatska, kao niti lani, dugo im nije nalazila password. Bilić je cijelo vrijeme stajao kraj crte svojeg prostora, do njega je već nakon tri minute došao Danilo Butorović s opservacijom. Imao je slušalice i očito bio na vezi s analitičarem Alenom Terzićem. To je ponovio nekoliko puta. Tako njih dvojica funkcioniraju. U "žaru borbe" Bilić je i izlazio izvan trenerske međe, pokazivao igračima rukama što trebaju raditi.

DAMIR KRAJAC Cropix

Igralo se čvrsto, ali korektno. U osmoj minuti zaiskrilo je između Gvardiola i Sadileka, ali je Čeh pružio Jošku potom ruku. Ljutili su se domaćini što Talijan Simone Sozza nije svirao jedan prekršaj Gvardiola. Hrvatska nije inzistirala ne presingu, međutim stisnula bi kad su domaćini krenuli graditi akciju od vratara. Vatreni su se branili u formaciji 4-4-2, Matanović i Petar Sučić bili su prva linija. Veznjak Intera igrao je vrlo visoko, praktično kao drugi napadač.

Tek u 23. minuti kreirana je prva prava šansa, Luka Sučić je pucao kraj vrata. Ivanović je slijeva vanjskom ubacio pred gol. Do nove ozbiljne akcije čekali smo desetak minuta, kombinirali su Modrić i Petar Sučić, ali potonji nije uspio kontrolirati loptu. Hrvatska je dominirala posjedom, Češka je konstrukcija čvrsta, ali softver skroman, limitiran, daleko od europske klase, no Vatrenim je nedostajalo kvalitetnih rješenja u napadačkoj trećini, da bi u 42. minuti Petar Sučić iz brzog napada imao super šansu. Prevario je čuvara, pucao lijevom, ali golman je obranio. U 45. minuti Igor Matanović je konačno došao do šuta, međutim malo je bio neprecizan s ruba kaznenog prostora.

Vatreni su u poluvremenu "naoštrili i kopačke i glave", nakon minutu i pol Matanović je osvojio loptu, a Modrić povukao, ušao u kazneni prostor i zabio. Čeh je malo dirao loptu što joj je dijelom promijenilo putanju. Eksplodirao je Bilić, kao i svi Hrvati, a Modrić je došao do klupe i zagrlio izbornika. Luka se nije oprostio, odlučio je sa Slavenom ići dalje, i vodi Hrvatsku i trese mreže.

U 52. minuti Česi su zaprijetili udarcem glavom, a dvije minute kasnije izjednačili. Hložek je pobjegao Vušković i našao samog Karabeca koji je pogodio.

Vatreni su nastavili napadati, Matanović je ponovno zaprijetio, Bilić uskoro napravio tri zamjene, ali kako se utakmica otvorila i linije razvukle, rupe u hrvatskoj defenzivnoj tranziciji bile su sve veće, a Radosta je imao šansu dovesti domaćina u vodstvo.

Marco Pašalić je zabijao na razne načine, najmanje glavom, no svoj prvi za reprezentaciju dao je na taj način na ubačaj Perišića. Lopta je jedva prošla crtu, ali je prošla. No, hrvatska je obrana bila sve lošija, Česi su imali puno prostora, a Vuškovića se ne smije ostaviti u takvim situacijama. Zaleđe je spasilo što gol Radoste nije priznat za 2:2, na kraju je Budimir mogao dati i treći gol, ali dobro je i ovako. Pobjeda je jedino bitno što nam je trebalo u Pragu.