Zadovoljan je Mario Tokić, 51-godišnji hrvatski trener s 29 nastupa za Vatrene, i s prikazanom igrom i konačnim rezultatskim raspletom utakmice u Opus Areni. Hrvatska je godinu završila pobjedom protiv Češke i u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2028. bit će među 12 prvih nositelja, a prije toga, krajem ožujka iduće godine, čeka je doigravanje za ostanak u najvišem razredu Lige nacija.
- Naš rani gol usmjerio je utakmicu. Da je dulje bilo 0:0, sigurno bi bilo više grča. Ovako smo na vrijeme otključali češku bravu i potom pokazali gard kakav nas već godinama krasi. Mi smo reprezentacija koja dugo ima odlične rezultate i iako nismo moćni kao nekad, kod suparnika izazivamo respekt. Ponekad čak i strah. I to moramo koristiti kad god je moguće, kao što je to bilo i u Osijeku. Od prve do posljednje minute, bez obzira na taj nesretno primljeni pogodak, pokazali smo tko je gazda - naglašava Tokić.
Nije to bila maestralna predstava Hrvatske, no nadigrala je Češku u svim segmentima igre. Bila je puno bolja momčad, ali onda je u 84. minuti Češka zabila i sve nas zabrinula.
- Postoji ta lagana nesigurnost u obrani za što postoji jasan, objektivan razlog. Velik broj primljenih golova mora te malo poljuljati. No, kad podvučemo crtu, napredak je vidljiv. Hrvatska je bila kompaktna, koncentrirana, igrači su pomagali jedan drugom. Svi ti dečki su vrhunski igrači koji igraju u vrhunskim klubovima, samo se moraju prilagoditi našoj stvarnosti. Hrvatska danas nije na razini najboljih svjetskih klubova u kojima su zahtjevi njihovih trenera puno drugačiji nego u reprezentaciji. Zato, kad su tu, moraju izbaciti iz glave sve te zahtjeve od klupskih trenera i slušati ono što im savjetuje i od njih traži izbornik Slaven Bilić. Pogotovo bočni igrači. Ne moraju Josip Stanišić i Joško Gvardiol desetke akcija završavati u napadu. Hrvatskoj je bitno da joj donesu stabilnost.
Tokić je objasnio:
- Slušamo velik broj kritika na igre Gvardiola, kojeg po meni ne treba toliko kritizirati. On se u Manchester Cityju često pojavljuje i na poziciji centralnog napadača, što u Hrvatskoj ne treba raditi. Nije lako svaku drugu akciju završiti u suparničkih 16 metara i onda se u punom sprintu vraćati u obranu. I onda se vrati zadihan, s pulsom na 180, i nije neobično da promaši loptu. Nijedan igrač na svijetu ne može tako posao odraditi bez pogreške. Bitno je da Gvardiol pronađe taj balans, jer on je, to je nedvojbeno, jedan od najboljih obrambenih igrača svijeta.
Stoper ili lijevi bek? Tokić je tu izričit:
- Za Hrvatsku je bolje da igra beka. Taj lijevi bek dugo je hrvatska boljka, a Joško je previše dobar s loptom da bismo ga potrošili na stoperu. Pogotovo što na toj poziciji imamo dovoljno kvalitetnih rješenja. Ne treba ga kritizirati već mu dati podršku. Obranu ne igra samo jedan igrač već cijela momčad. Vjerujem da naša defenziva u budućnosti neće biti naš problem već, dapače, naša velika snaga.
Počelo je sjajno, Mateo Kovačić je povukao, Dion Drena Beljo vrhunski asistirao, Ivan Perišić hladnokrvno pogodio.
- Moramo respektirati golove koje Beljo daje, a u reprezentaciji je pokazao da može poslužiti i kao izvrsna mantinela. Vidjeli smo da nije ni tako spor kao što neki pričaju. Treba ga podržati i siguran sam da će on to svojim pogocima vratiti. Danas nemamo Davora Šukera, ali Bilić na raspolaganju ima dosta centarfora koji stalno zabijaju i ta širina velika je stvar za reprezentaciju. Tu su i Igor Matanović, Ante Budimir i Petar Musa, ofenzivni spektar stvarno je širok. Oni izborniku otvaraju brojne napadačke mogućnosti.
Nemamo Šukera, ali imamo Ivana Perišića. Neuništivi 37-godišnjak zabio je 41. gol za Hrvatsku i do Šukerovog rekorda dijele ga još samo četiri pogotka.
- Nevjerojatan. To je riječ koja najbolje opisuje Perišića. Baš nevjerojatan. Koliko on odradi toga u fazi obrani, koliko pretrči, a pritom i neumoljivo poentira, to je čudesno. Da ne znamo da ima 37, nikad mu nitko ne bi dao te godine. Iako smo mislili da će zauvijek biti nedodirljiv, Davor neće mirno spavati, jer Ivan je pred vratima. Drago mi je zbog njega jer je pravi primjer našim mladim igračima, kojima djelom pokazuje što donose rad i upornost. Perišić je nevjerojatan profesionalac.
Ima Hrvatska i jednog nešto starijeg igrača. Luka Modrić je 41-godišnjak koji je za Hrvatsku upisao 208. nastup. U povijesti nogometa više utakmica za neku reprezentaciju ima samo Cristiano Ronaldo za Portugal. No, za razliku od bivšeg suigrača, Modrić svojoj nacionalnoj vrsti nije nikakav teret. Dapače...
- Ni govora. On svojim stilom igre i ponašanjem na travnjaku i dalje Hrvatskoj daje nešto posebno. Siguran sam da bi nakon gola Češke za 1:1 potkraj utakmice 90 posto svjetskih reprezentacija uhvatila nekakva panika, ali nas nije jer imamo Modrića. Smirio je suigrače s nekoliko sigurnih pasova i omogućio nam da tom mirnoćom ponovno ubrzo dođemo do prednosti. Kad je on tu, ne bojim se nikoga. Siguran sam da će on sam prestati čim osjeti da je određeni teret reprezentaciji, ali vjerujem da se to neće uskoro dogoditi. Osjećam da još nije rekao posljednju riječ i samo se možemo nadati da će i u doglednoj budućnosti ostati desna Bilićeva ruka na travnjaku.
Luka Vušković je nešto mlađi. Njemu je 19, a ni on ne igra u skladu s godinama.
- Hrvatskoj je nedostajao jedan takav vođa kakav je Vušković. Strašno mi je drago kad vidim koliko komunicira sa suigračima. Nema kod njega nekog straha kad se obraća suigračima zato što je mlađi od njih. Ne treba ga ni biti. Priča s vratarom, braničima, zadnjim veznim, sa svima i stvarno se polako pretvara u jednog lidera na terenu. Hrvatskoj je to apsolutno potrebno.
Za pobjedu je pogodio Lovro Majer, povratnik u reprezentaciju. Tokić je s njim dosta radio u Lokomotivi, prošlo je više od deset godina kad je Majer pod njim blistao u dresu kluba s Kajzerice. Tokić ga iznimno cijeni:
- Jako mi je drago zbog njega. Odavno govorim o njegovoj vrhunskoj klasi i iako je doživio određene probleme u karijeri, nije puno promašio, kako se kaže. Nije kasno za Majera da postane Modrićev nasljednik, bitno je da je u AEK-u pronašao pravi klub. Kako je samo majstorski pogodio slabijom nogom, desnicom. Ima taj pobjednički gard i protiv Češke je potvrdio da je na putu povratka u najboljih 11 hrvatske reprezentacije. Uvjeren sam da će se tamo uskoro i naći i da Bilić tim potezom neće pogriješiti. Majer je poseban igrač.
Hrvatska je završila treća u skupini, uvjerljivo ispred Češke, ali uvjerljivo iza Engleske i Španjolske.
- Moramo biti realni, to su dvije reprezentacije koje su u ovom trenutku vjerojatno i najbolje na svijetu. Mi smo na vrhu tog drugog ešalona i kad uđemo u kolotečinu, bit ćemo još bolji. Bilić je protiv Češke vratio tu našu 4-2-3-1 formaciju, koja je po meni idealna za naš stil igre. U takvom sustavu možemo dati najviše. Možemo umrtviti suparnika, ubrzati igru kad trebamo, odigrati visoki presing, odraditi odličnu tranziciju. Imamo i niz sjajnih igrača kojima taj sustav odgovara i po meni on mora biti naš temelj kad igramo protiv reprezentacija naše razine i onih slabijih. Mi loptu možemo držati protiv svakog, a u 4-2-3-1 možemo biti jako opasni, okomiti. Jasno, kad se radi o utakmicama poput ove prošle na Wembleyju, protiv vrhunskih suparnika, moramo se adaptirati i prilagoditi.
Slijedi play-off za ostanak u Ligi nacija. Koga bi Tokić želio u ždrijebu, koga ne bi?
- Volio bih da izbjegnemo Bosnu i Hercegovinu. Susjedski derbi je uvijek nezgodan, a BiH ima odličnog trenera, odlične igrače i u stalnom su usponu. Bolje netko drugi. Respekt svim ostalim reprezentacijama s kojima možemo igrati, ali uvjeren sam da smo bolji od svih i da se nikoga ne trebamo bojati. Tkogod da bude s druge strane, vjerujem da ćemo izboriti ostanak u najvišem razredu - zaključio je Tokić.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....