Ne prestaju pohvale na igru Vukovara protiv Istre; teško izborenom pobjedom 3:2 momčad odličnog trenera Silvija Čabraje (57) opet je preskočila Osijek na ljestvici i nastavlja grčevitu borbu za ostanak. Iako je Vukovar do bodova došao tek tri minute prije kraja, rezultat ne odražava zbivanja na travnjaku – Vukovar je, naime, apsolutno nadigrao Istru, imao je čak 26 udaraca na vrata (13 u okvir!) i trebao je, odnosno morao, znatno ranije odlučiti pitanje pobjednika.
Novi prvoligaš u sezonu je ušao apsolutno nespreman i malo je tko očekivao da će u borbi za ostanak „preživjeti” prvi dio prvenstvene utrke. No, klupski vlasnik i predsjednik Markus Buzov sredinom rujna povukao je potez karijere i nagovorio Čabraju da sjedne na klupu njegove momčadi. I 57-godišnji stručnjak dobio je sve ovlasti u svlačionici, pa iako Vukovar živi i radi u teškim uvjetima (problemi s trening-terenima, domaće utakmice igrao je u Vinkovcima, a od subote u Osijeku...), Čabraja je povukao niz poteza koji su rezultirali spoznajom da je Vukovar, barem kad je riječ o igri, ozbiljna momčad protiv koje nitko baš ne voli igrati.
Od svojeg dolaska Čabraja je itekako pročistio svlačionicu, doveo je ove zime nekoliko mladih igrača (Živković, Butić, Kulušić...) koji bi trebali kvalitetu momčadi podići na višu razinu. Iako kratkotrajne, zimske pripreme bile su u Medulinu dobro iskorištene i Vukovar je osjetno spremniji ušao u nastavak sezone nego što je to bio ljetos. I Čabrajin je potpis itekako vidljiv...
Gotovo četiri godine Čabraja je bio na klupi Lokomotive i apsolutno se etablirao kao – budimo skromni – jedan od najboljih hrvatskih trenera. Momčad s Kajzerice igrala je prepoznatljiv, napadački nogomet, utemeljen na snažnom trkačkom dijelu, poštivanju taktičkih zamisli, ali i sklonosti improvizaciji utemeljenoj na pojedinačnoj nadarenosti u danim trenucima. U ograničenim uvjetima (godišnji proračun Lokomotive je oko pet milijuna eura, dvostruko veći nego Vukovarov!) Čabraja je uvijek posložio momčad koja je osigurala mjesto u sredini ljestvice, borila se za Europu, a istodobno je promovirao niz mladih igrača, čijom je prodajom u te četiri sezone klub s Kajzerice zaradio dvadesetak milijuna eura. Lokosi su igrali lepršav, oku krasan nogomet, ali prošloga je proljeća otišao s klupe Lokosa, u pomalo misterioznim okolnostima...
- Razlog za odlazak zna samo moja supruga i još nekoliko meni bliskih ljudi – ostao je tajnovit ovaj vrhunski stručnjak.
Uglavnom, sporazumnim raskidom trenerskog ugovora ostao je na Kajzerici kao formalni sportski direktor, iako nikakav utjecaj nije imao na slaganje momčadi. I mogao je tako u zavjetrini trošiti dane, ali nakon nekoliko ponuda prihvatio je valjda i najteži mogući izazov – odlazak u Vukovar. Iako su mu mnogi sugerirali da je pokušaj ostanka u ligi zapravo nemoguća misija, tvrdoglavi i samouvjereni Čabraja „zaplivao je uzvodno”...
- Učinit ćemo sve da zadržimo status prvoligaša. Bit će teško, jako teško, ali pokušat ćemo biti konkurentni do samoga kraja – rekao je rođeni Zagrepčanin po dolasku u grad-heroj.
Kasno je, tek u 53. godini, dobio priliku da svoje znanje iskaže na najvišoj razini u Hrvatskoj, ali i to dosta govori o statusu domaćih trenera. Koliko je samo inozemnih „blefera” zvučnih imena prošlo kroz SHNL, dok istodobno domaći stručnjaci teško dobivaju priliku. I u tri i pol godine na klupi Lokosa najprije je bio hit-trener, da bi nakon toga, definitivno zasluženo, priskrbio epitet možda i najboljeg nogometnog stručnjaka u Hrvatskoj. Ali nije iza sebe imao igrački pedigre (zbog dijabetesa je morao prekinuti obećavajuću karijeru), niti je imao „poguranac”, i dugo je, predugo, čekao prvoligašku priliku.
Čabraja svoj uspješni posao temelji na znanju i žestokom radu; njegovi su treninzi dinamični i iscrpljujući, ali 90 posto vremena radi se s loptom, vježbaju se situacije koje se događaju na utakmicama. Nije slučajno da je, primjerice, Vukovar u nekoliko navrata svoje napade završavao s petoricom-šestoricom igrača, i to u završnici utakmice, što govori o sjajnoj tjelesnoj pripremljenosti... A Čabrajina je trenerska filozofija bjelodana:
- Volim napadački nogomet, mrzim kad mi se momčad povuče pred svoj kazneni prostor, jer je u današnjem nogometu nemoguće takvim načinom igre sačuvati dobar rezultat. Poanta nogometne igre jest postići pogodak više od suparnika; to je cilj kojem moja momčad mora težiti, pa makar i primili gol! Želim da se moja momčad nadigrava, da je stalno u pokretu i s loptom u nogama. Najgore je kad utakmica završi, a igrači vam ne znaju kakva je kvaliteta lopte s kojom su igrali. Ma, da mi dođe Barcelona, vjerujem da ću pobijediti! I uvjeravat ću svoje igrače da su bolji i uvijek ću im vjerovati...
I to najbolje ocrtava Čabrajin karakter i pobjednički mentalitet. Nikad, ali baš nikad, Čabraja nije zavapio da mu „trebaju još dvojica-trojica igrača”, nikad nije „plakao” za ozlijeđenima ili suspendiranima. Koga nema, bez njega se mora – toga se Čabraja čvrsto drži, što je samo dokaz teze da maksimalno vjeruje svim svojim igračima u svlačionici. Kao i oni njemu, jer je pošten i pravedan; kod njega ne igraju razvikana imena, nego oni najbolji, oni koji to zaslužuju.
Dosadašnjim je radom Čabraja definitivno potvrdio svoju trenersku stručnost, i to u sredinama itekako ograničenim financijskim i radnim uvjetima. I ponudi li život Čabraji barem malenu dozu poštenja i pravednosti, jednoga će dana ovaj odlični trener sjesti za volan nekog nogometnog „ferrarija”, dobit će priliku da i na visokoj razini iskaže svoje potvrđeno znanje. Ali, nažalost, ne ovisi to samo o njemu i njegovoj neprijepornoj stručnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....