Lovro Banovec (24) nedavno je završio studij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i tako postao jedan od rijetkih profesionalnih nogometaša s diplomom. Ne s onom trenerske akademije, već sa sveučilišnom, koja ipak ima posebnu težinu.
Slaven Belupo u svojim redovima ima akademskog građanina koji je godinama vozio na dva kolosijeka. Malo mu je nedostajalo da ne izleti iz tih opasnih tračnica, no izdržao je sva iskušenja i postao profesorom nogometa.
- U nekim trenucima bilo je stvarno jako teško. Nisu svi profesori bili tolerantni, neki su smatrali da se trebam opredijeliti želim li studirati ili razvijati profesionalnu karijeru. Na trenutke stvarno nije bilo lagano, ali znao sam što želim, a želio sam diplomirati. U glavi sam bio jak sve to vrijeme, maksimalno sam gurao faks. Puno trenera mi je pomagalo, dozvoljavali su mi da malo zakasnim ili da propustim trening kad bih imao ispit ili važno predavanje. Trud se isplatio, ponosan sam na to što sam postigao, a sad mi je sav fokus samo na nogometu – rekao nam je Lovro Banovec, ofenzivac Slavena Belupa.
Igrao je u Varaždinu dok je trener bio Mario Kovačević koji je kasnije preko Koprivnice stigao u Dinamo.
- On mi je stvarno puno pomogao, tada sam bio na trećoj godini, s puno sportova koji su bili jako zahtjevni i u to vrijeme sam najviše morao biti prisutan na fakultetu. Kovačević mi je uvijek izlazio u susret, kad god sam trebao, i hvala mu na tome.
I koliko vam diploma pomaže u poslu?
- Teško je to povezati. Dok sam igrač, ne gledam previše tu trenersku stranu, imam svog trenera kojeg slušam i poštujem.
Je li u bilo kojem trenutku postojala dilema: karijera ili fakultet?
- Upisao sam faks kad sam još igrao u Ponikvama, zapravo uopće nisam očekivao da ću nešto napraviti u nogometu, da ću se njime baviti profesionalno. Od 4. do 18. godine bio sam u Ponikvama, a kad me menadžer ‘pronašao‘ i usmjerio u Inter Zaprešić, bio sam na drugoj godini i tada mi je postalo malo teže. U nekim fazama sam htio zamrznuti godinu, ali sam na kraju uspio izgurati do kraja, a pritom sam imao veliku pomoć i motivaciju od obitelji, prijatelja i djevojke – priča nam Lovro.
Odricanja su bila izuzetno velika, a je li već razmišljao o tome čime bi se mogao baviti po završetku karijere?
- Bilo je dosta druženja na fakultetu koja sam morao propustiti. Prijatelji Ivan i Matija puno su mi pomogli tijekom studija, sigurno bih više vremena provodio s njima, s obitelji i curom da nije bilo profesionalne karijere, oni su na neki način ispaštali. Nije bilo ni odlaska na more par godina, samo na pokoji dan, ali isto je bilo i za vrijeme zimske stanke, kad su na redu kolokviji. Sad imam priliku za malo više odmora. Nisam još razmišljao što ću raditi jednog dana, neka bude što bude. Doći će vrijeme i za to, ali zasad sam okrenut sadašnjosti.
Koja je za njega doista sjajna. Prošle nedjelje protiv Rijeke je asistencijom i pogotkom donio preokret koji je rezultirao velikom pobjedom.
- Je, to je bila definitivno moja najbolja partija u SHNL-u. Osjećao sam i prije utakmice da bismo ih mogli pobijediti, vidjeli smo da su malo lošiji u gostima. Dobro smo ušli u utakmicu, ali smo brzo skrivili penal. Digla nas je Čovićeva obrana, iako mu na kraju nije priznata, no nije nas to obeshrabrilo, vjerovali smo da možemo preokrenuti, tako je na kraju i završilo. I nije to bila lagana pobjeda, iako nekome tih 4:1 može tako zvučati.
Ne treba posebno objašnjavati kakav je bio značaj tog trijumfa.
- Imali smo sedam bodova, sad smo već u borbi za peto mjesto ako dobijemo sljedeću utakmicu. Podigli smo samopouzdanje, dobili krila, sigurno puno znači i nama, ali i navijačima, osjećamo njihovu podršku i zadovoljstvo. Sretni smo što smo uspjeli razveseliti cijeli grad.
Trenera Silvija Čabraju dobro poznajete još iz zajedničkih dana u Vukovaru. Kako je raditi s njim?
- Trener ima svoj stav, ima drugačiji način treniranja i vođenja od nekih kolega. Treninzi su duži, jači, ali nam je zato na utakmici puno jednostavnije i lakše igrati. Dobar odnos imamo i od ranije, kod njega sam igrao na dosta pozicija, na oba krila, na špici i polušpici, i stvarno sam zadovoljan s njegovim vođenjem momčadi. I njegov raniji rad pokazuje kvalitetu, a vjerujem da ćemo još napredovati.
Gdje se najbolje osjećate?
- Dosad na lijevom krilu, ali nakon Rijeke mogu reći da mi odgovara i pozicija iza napadača. Igrao sam to u seniorima Ponikva, baš sam neki dan sreo trenera Pipinića koji me podsjetio da je on rekao da je to moja pozicija. U nedjelju sam se stvarno osjećao odlično.
Nova nedjelja donosi još teži ispit, u goste vam dolazi Dinamo. Čemu se nadate?
- Trenutačno Dinamo baš i nije u nekoj formi, pogotovo u gostima. Naravno da je utakmica s Anderlechtom na njih ostavila traga, no ne opterećujemo se time, okrenuti smo najviše sami sebi i dat ćemo sve da napravimo što bolji rezultat. Ja sam iz Zagreba, od malena sam bio navijač Dinama i naravno da je osjećaj poseban svaki put kad igram protiv njega, želim se dokazati. Velik će biti značaj tog susreta i za njih i za nas, jedva čekamo. Imamo odličnu atmosferu na treninzima, vjerujemo u sebe i veselimo se toj utakmici – poručio je na kraju Lovro Banovec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....