Kuća se gradi od temelja, a igra od obrane. Stari je to, a moglo bi se reći i vječni postulat nogometnih trenera kojem se svugdje teži, čak i kada je riječ o najvećim svjetskim klubovima, koji se u javnosti i među navijačima uglavnom gledaju kroz prizmu napadačke moći. Prisjetili smo ga se dok je izbirljiva splitska publika uputila i pokoji zvižduk igračima Hajduka, nezadovoljna što u završnici dvoboja sa Slavenom Belupom, s igračem više na terenu, sastav Gonzala Garcíje nije jurnuo žešće u napad, iako je imao prednost 1:0, dovoljnu za pobjedu.
Na kraju su se mogli čuti i komentari da je "ovo bio Gattusov Hajduk", što je bila aluzija na pretprošlu sezonu 2024./2025., kada se Hajduk do posljednjeg kola borio za titulu prvaka, ali bez nje ipak ostao iako je osam kola prije kraja imao osam bodova više od Dinama, a sve je na kraju nadmašila Rijeka. Talijan je bio sinonim za neatraktivan nogomet u kojem se teško dolazilo do prilika i golova, ali i s takvom igrom Splićani su bili nikad bliže naslovu u zadnjih 20 godina. Kad se bolje analizira, nije Gattusov najveći grijeh bio ziheraški stil igre, već odricanje od usluga Ivana Perišića i neobjašnjivo posjedanje na klupu Rokasa Pukštasa u većini utakmica te sezone, ali ni s tako obrambenim gardom nikad Talijan nije spojio više od tri prvenstvene utakmice bez primljenog gola.
Tu dolazimo do Gonzala Garcíje i aktualnog Hajduka, koji protiv Belupa nije oduševio provedbom napadačkih zamisli i utakmicu je dobio golom Dalissona i samo jednim jedinim udarcem u okvir vrata Koprivničana, ali njegova obrana ostala je neprobojna već četvrtu ligašku utakmicu u nizu. Ako se njoj doda i kup-pobjeda 2:0 protiv četvrtoligaša Vardarca, to je već pet. Posljednji gol Splićani su primili u 78. minuti utakmice 3. kola protiv Gorice, kada je iz nategnutog i sporno dosuđenog kaznenog udarca vratara Tonija Silića matirao Bruno Bogojević. Nakon toga Silić nije vadio loptu iz mreže 372 minute, a Hajduk ukupno 462, jer je protiv Vardarca branio Dante Stipica.
Ovako nešto nije se dogodilo već 11 godina, odnosno od jeseni 2015., kada je pod vodstvom trenera Damira Burića vratar Lovre Kalinić oborio i klupski rekord držeći čistu mrežu 775 minuta, a raniji rekorder bio je Zoran Slavica, koji je 1992. bio nesavladan 711 minuta. Kalinić punih osam utakmica u prvenstvu nije primio gol, a niz mu je u devetoj prekinuo 24. listopada 2015. godine Franko Andrijašević, koji je igrao za Lokomotivu i bio strijelac u 54. minuti (Lokomotiva je zabila u 89. minuti i u kolovozu te godine, kada je Kalinićev niz započeo). Već spomenuti Slavica imao je sedam punih utakmica, dok je u prvenstvima Jugoslavije Hajduk u sezoni 1973./1974. također imao sedam dvoboja bez da je vadio loptu iz mreže.
U Hrvatskoj se još može spomenuti i Danijel Subašić, koji je u jesen 2009. imao čistu mrežu 549 minuta, pa bi Silić sada njega prvo trebao uloviti, ali nije poanta u rekordima, već u onome što je Garcíja izvrsno opisao rečenicom "nismo mi Belupo svladali jedva, već s autoritetom". Baš taj autoritet, kojeg Urugvajac spominje, proizlazi iz obrambene sigurnosti koju je dostigao u hrvatskim natjecanjima i koja mu donosi mogućnost da iskontrolira utakmicu do kraja kada ranije ostvari prednost.
Iako je poznata i teza da obrana počinje od napadača i svi je moraju igrati, što je protiv Slavena najbolji primjer bio strijelac Dalisson, koji, kao najkreativniji igrač, svaki put kada se izgubi lopta odgovorno i bespogovorno kreće natrag i traži takozvani ‘reposjed‘, moraju se posebno pohvaliti zadnja linija i vratar Silić: Mathieu Acapandie, Dario Marešić, Ron Raci i Šimun Hrgović. Njima se sve manje može pronaći i manja zamjerka, a kamoli ozbiljan kiks, dok Silić, nakon nešto nesigurnijeg ulaska u sezonu, diže formu iz utakmice u utakmicu. Plijeni Hajdukov 22-godišnji vratar sigurnošću i na visokim i na niskim loptama, kao i kompletnim postavljanjem u svom prostoru, a kada protiv Slavena obrani zicer Josipu Mitroviću u 14. minuti, to je onaj impuls koji diže cijelu momčad.
Desni bek Acapandie sličan je slučaj. Kada je došao ovoga ljeta, u početnim nastupima bio je previše zaigran izletima u napad, ostavljajući nepokriven prostor iza sebe, ali sada je shvatio svoju primarnu ulogu i daleko je odgovorniji, samim tim i korisniji. O Hrgoviću na lijevoj strani može se slično reći: prevladao je krizu nakon nerealiziranog transfera i polako podsjeća na najbolja izdanja u oba smjera. Stoper Dario Marešić također je imao ispada i pogrešaka na startu sezone, ali se potpuno stabilizirao i djeluje sve čvršće, dok je najugodnije iznenađenje 23-godišnji Ron Raci.
Kosovski stoper imao je težak put da se izbori za mjesto startera, jer u prva četiri kola nije dobio ni minute, ali nakon sjajne partije u ključnoj europskoj pobjedi 3:2 protiv Rakówa u Częstochowi Garcíja mu je dao puno povjerenje u sljedeće tri ligaške utakmice (Lokomotiva, Rudeš, Slaven). Raci ih je odigrao bez pogreške, a vidljivo je da se odlično slaže i nadopunjuje s Marešićem. Ime ćemo mu promijeniti iz Ron u Iron, ili Čelični, bila je jedna od poruka zadovoljnih navijača Hajduka, koji vole rezultat 1:0. Ne primiti, a zabiti. Ili: obrana osvaja trofeje. Razmislite o tome dok je Hajduk prvi, jer ne može uvijek biti 3:0 i 20 udaraca prema suparničkim vratima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....