Ako je nakon tri uvodne utakmice 36. prvenstva Hrvatske u nogometu za Goricu postojala barem mala utjeha što su sva tri poraza još doživjeli Slaven Belupo i debitant Rudeš, onda je 4. kolo ogolilo turopoljski problem do kraja. Najprije je Rudeš razbio Lokomotivu 4:1, a uz to angažirao i Kristijana Lovrića i Juniora Fernandesa, koji su nekad igrama i golovima drmali u 1. HNL, da bi u subotu Velikogoričani izgubili u Koprivnici od Slavena Belupa, koji u posljednjih 17 službenih utakmica ima samo dvije pobjede, obje baš protiv Gorice.
Završilo je 2:0 za Slaven, ali samo zato što je Marko Dabro u završnici dvoboja u čak tri situacije poštedio goste od još pokoje lopte u mreži, a jednom je pomogla i vratnica. Bila je to očajna izvedba momčadi trenera Marija Carevića, koja je već do 21. minute primila dva pogotka, a u cijeloj utakmici nije stvorila ni jednu čistu šansu za postizanje pogotka. Sada više nema dvojbe da su Velikogoričani pali na dno, a još gore je što se svjetlo na kraju tunela zasad ne vidi.
Uzalud je trener Carević nakon utakmice obmanjivao sebe, navijače i nogometnu javnost riječima „da nema što zamjeriti svojim igračima”, kada je i najpovršnijim poznavateljima ove igre jasno da je baš sve što je Gorica pokazala u prva četiri kola jedna velika – nula. I to ne ona koja se mjeri u stupnjevima Celzijusa i koja se u nekim slučajevima naziva pozitivnom, već Kelvinova nula, koju još nazivaju i apsolutnom. Tko se sjeća fizike i kemije iz škole, to je najniža moguća temperatura u svemiru i iznosi −273,15 stupnjeva Celzijusa.
Kad priču vratimo na nogometni teren, onda je dovoljno malo bolje izanalizirati kako su Turopoljci primili golove. Kritizirali smo u četvrtak kako je Hajduk inkasirao prvi gol protiv poljskog Rakowa, tako što su tri igrača ostali skamenjeni gledajući Emrelija kako im glavom loptu usmjerava u mrežu, ali brzo su ih Velikogoričani nadmašili. Njih petero ili šestorica samo je gledalo kako Išasegijeva lopta u 18. minuti prolazi šesnaestercem i dolazi do Josipa Mitrovića, koji fantastičnim udarcem ljevicom matira Davora Matijaša.
Pokraj njega Ivan Cvijanović ni da trepne, a kamoli da pravovremeno uđe u blok. Branič pridošao ovoga ljeta iz portugalskog drugoligaša Vizele uz centarfora Patrika Mijića najveće je razočaranje dosad, iako nitko u Carevićevoj momčadi ne zaslužuje pozitivnu ocjenu i svi su krivi za ovako očajan start, pa cijeloj momčadi ide pridjev apsolutnog. Ipak, treba naglasiti da je zbog krivog pozicioniranja i neodlučnosti obrambenih igrača primljeno već nekoliko golova, a isto je bilo s drugim u Koprivnici, kad ni iskusni kapetan Jakov Filipović nije uspio pokriti strijelca Iliju Nestorovskog.
Nakon što je obrana svoju seriju slabosti ispucala, ostalo je vidjeti mogu li nešto konkretno proizvesti vezni red i napad, ali uzaludna je bila ta nada. Ni progresivnih dodavanja, ni prodora, ni driblinga, ni udarca koji bi opasnije zaprijetio vrataru domaćih Karlu Sentiću. Koprivničani su lakše od svih očekivanja priveli utakmicu kraju, sebi donijeli bodove i relativni mir, a gostima ostavili sto briga i upitnika kako dalje.
– Ne možemo osvojiti ni duel, ni drugu loptu, Slaven nas je u startu slomio agresivnošću, a mi se ne znamo pofajtati i nismo još spremni za takav nogomet. Žao mi je njih, sebe, situacije i svega – kazao je Mario Carević u onom objektivnom dijelu svog izlaganja, uz konstataciju:
– Nikad nisam bio u ovakvoj situaciji.
Nije ni Gorica na početku prvenstva, ovo je u devet prvoligaških sezona od 2018. uvjerljivo najgori start, ali jest u veljači 2023., kada je bila zadnja i imala 11 bodova manje od Šibenika. Sve što su poslije toga napravili trener Željko Sopić i tadašnji predsjednik Nenad Črnko ušlo je u anale lige, ali dovesti se opet u sličan položaj nitko ne želi. Novi i u nogometu potpuno neiskusni predsjednik Ilija Karamatić nemirno spava i s teškom neizvjesnošću ispred sebe razmišlja o potezima koje treba povući.
Iako je momčad ogledalo rada i razmišljanja trenera, Carevića zasad neće mijenjati, ali to može biti i samo sljedeća utakmica s Rijekom zadnjeg dana kolovoza, ali i više njih. Sportski direktor, Slovenac iz Brežica Boštjan Blažinčič, inače bivši agent osiguranja, sada je u grozničavoj potrazi da dovede barem još dva-tri igrača, ali ne za popunu kadra, već za konkretan doprinos u početnoj postavi. Više vrijede dva prava pojačanja od 10 nekorisnih prinova, a o tome hoće li Blažinčič uspjeti uvelike će ovisiti mogu li se rezultati Gorice popraviti. Ne zvuči dobro što je dosad uglavnom bilo po onoj Hugovoj – izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti! Nogomet ipak nije dječja igra i vrijeme je u Turopolju za se uozbiljiti. Letargija, malodušje i neambicioznost sigurno vode u propast...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....