Golim okom se moglo vidjeti što se događa igračima Hajduka od 65. minute! To je problem koji dosad nisu imali...

Morao je jednom negdje stati Hajdukov niz velikih pobjeda. Stao je na način koji je hajdukovcima bolan jer su u posljednjih pola sata njihovi ljubimci prosuli vodstvo od 2:0. Ali, isto je tako hajdučki puk u ovoj utakmici mogao naučiti neke dodatne detalje o novoj ekipi koju ove sezone podržavaju s posebnim zadovoljstvom. Kao što i sama momčad može nešto naučiti o sebi samoj.

Dakle, ogled protiv Istre pokazao je da Bijeli još uvijek u sebi nemaju onaj "killerski" instinkt ubijanja i završavanja utakmice. Garcia je to opisao na način da su "Trebali ubiti utakmicu na 2:0, ali nisu jer ih je sustigao umor". E, baš je taj umor sljedeća stvar na koju se Hajduk mora naviknuti. Odnosno, mora naučiti kako funkcionirati i živjeti s tom pojavom. Jer, djelovali su Bijeli goropadno i moćno 65 minuta, a onda su se ispuhali. Ispuhivao se jedan po jedan igrač i to se moglo vidjeti golim okom. Ispada da na kraju nisu izdržali zbog glupo i bespotrebno napravljenog jedanaesterca da se ovaj remi itekako mogao izbjeći, ali za prolivenim mlijekom ne treba plakati.

Kako se protiv Varaždina na jednako teškoj utakmici ukazao Acapandie u 86. minuti, tako sada također negdje oko sudačke nadoknade nije želio ući dalekometni pokušaj Hurama nego je odlučio otići pored vratnice. A to da je Hajduk mogao ubiti utakmicu dok je bilo snage zaista stoji. Jer, gol prilike imali su Šotiček, Dalisson, dva puta Sanyang… No, nešto je očišćeno s crte, nešto je obranio Kolić, a nešto je otišlo preko vrata. Čuli smo još nakon prvog gola Bijelih teze da "Sada do poluvremena treba i po drugi gol". I išao je Hajduk po njega, samo što se dogodio u 54. minuti.

I na kraju nije bilo dovoljno zbog drugog problema s kojim se Hajduk tek upoznava. Problema umora. Kad on napadne, a logično je da će napasti svakog vikenda dok je Europe, na igračima i treneru je da reagiraju pametnije. Valjda će to doći s vremenom, doći će nakon lekcije poput ove s Drosine. Do tada je Hajduk pokazao da je i dalje moćan i snažan. A takve ekipe valjda uče brže i produktivnije. Valjda im je dovoljna jedna lekcija za budućnost.

Ključno je sada ne upasti ni u kakvu histeriju. Jer, ponavljamo, ovakvih utakmica će biti još. Bit će još utakmica u kojima će se dogoditi rapidan pad fizičkih kapaciteta pa će trebati preživljavati protiv protivnika koji će svoju taktiku bazirati na periodu između 65 i 90. minute susreta. I tu je Hajduk povukao pravi potez. Podsjetio je masu oko sebe da su njegovi igrači i trener u posljednjih 10 utakmica zabilježili 8 pobjeda te po 1 poraz i remi.

A to je i više nego dobro za nogometnu momčad koja je 16 godina živjela u istom ritmu. Ritmu koji je bio simbol rezultatski prosječnog Hajduka s tek pokojim bljeskom utješne nagrade Kupa i koji je u Europi nudio tek izlete. I treba sada, nakon desetljeća i pol, uskočiti u nove cipele, treba skidati prašinu i graditi nešto novo, respektabilno i relevantno.

Garciji i igračima ide dobro, ali sasvim je jasno da će na tom novom putu biti još puno padova i uspona. I učenja. Za sada je Hajduk učio za ocjenu odličan. Zato i jest osmi u Konferencijskoj ligi i prvi u SHNL-u. Samo, neka nastavi biti odličan učenik.