Fran Tudor (30) vraća se na "svoj" Poljud nakon punih sedam godina. Igrač odrastao u Zagrebu za Hajduk je u četiri i pol godine odigrao ukupno 139 utakmica u kojima je postigao 18 golova, pridodavši im i 17 asistencija. Što je bio odličan učinak za igrača koji je na Poljudu najčešće igrao na poziciji desnog beka.
Tudor je već šest i pol godina član Rakowa, poljskog kluba s kojim će se Hajduk suočiti u četvrtak (21.00) na Poljudu, u prvoj utakmici play-offa za ulazak u Konferencijsku ligu. Tudor je jedan od stožernih igrača i kapetan Rakowa, Poljaci ga već drže kao klupsku legendu s 255 odigranih utakmica, 12 golova i čak 40 asistencija.
Fran, kad ste zadnji put bili u Splitu?
- Nedavno, ovog ljeta. Često sam u Splitu, tamo sam ipak kao igrač proveo krasne četiri i pol godine, stekao puno prijatelja. Zato uvijek volim doći u Split.
Po čemu najviše pamtite boravak u Hajduku?
- Prvijenac sam zabio Rijeci, to se ne zaboravlja. Poseban mi je pobjednički gol koji sam u derbiju na Poljudu zabio Dinamu. S užitkom se sjećam perioda dok nas je vodio Damir Burić, sjajan trener i čovjek. Naravno, pamtim i čudesan dekor na Poljudu, atmosferu koju je stvarala i predvodila Torcida. Čisti užitak za mene kao mladog igrača.
Čeka li vas na Poljudu netko od bivših suigrača?
- Dante Stipica i Michele Šego, koji je u moje vrijeme taman završavao juniorski staž i probijao se u prvu momčad.
U četvrtak ćete prvi put stići na Poljud kao gostujući igrač.
- Baš sam uzbuđen i sretan, a bit ću još sretniji ako ću igrati. Naime, rame me jako muči i stoga je neizvjesno hoće li zaigrati protiv Hajduka. Odluku ćemo donijeti tek na dan utakmice. Ružno sam pao u utakmici na Malti, pa sam protiv Hammarbyja igrao s injekcijom, ali ponovno sam pao na isto rame i morao izaći već u 25. minuti.
Čini se da bi vam bilo pametnije propustiti Hajduk, barem prvu utakmicu.
- Važna je utakmica, u pitanju je europska jesen, a i teško bi mi bilo vratiti se na Poljud i ostati na tribinama. Dat ću sve od sebe da zaigram.
Najveći dio karijere ste igrali kao desni bek, te povremeno kao lijevo krilo. Sad već neko vrijeme igrate stopera.
- Igramo s trojicom stopera, ja sam desno. Ne žalim se, mogu reći da igram dosta dobro, čak i više od toga. Uvijek sam bio polivalentan igrač tako da sam se odmah snašao i u toj ulozi.
Čujemo da Rakow ove sezone nije u najboljoj formi.
- Ne igramo kako bismo trebali i mogli, ne bježim od toga. Došlo je puno novih igrača, trener je stigao tek koncem prošle sezone, tako da nam treba vremena da steknemo potrebne automatizme. Problem je što stalno igramo u ritmu četvrtak - nedjelja pa nemamo dovoljno vremena za treninge i uigravanje.
To je dobra vijest za Hajduk?
- Vidjet ćemo što će donijeti utakmice, ali prijateljima stalno govorim da su šanse 50-50. Doista favorita nema. Da smo mi na razini na kojoj smo bili prošla dva ljeta, rekao bih da na Poljud dolazimo kao favoriti, ali ovako to nije slučaj.
Nije ni Hajduk u najboljem stanju, puno oscilira.
- Pratim pomno Hajdukove rezultate, ali kako stalno igramo u istim terminima uspio sam pogledati tek utakmicu protiv Pafosa na Poljudu. Hajduk je u toj utakmici odigrao impresivno, baš me ugodno iznenadio. Igrao je Hajduk visoko, čvrsto i okomito, s puno trke i stalnih napada.
Loše bi se pisalo Rakowu da tako odigra i u četvrtak.
- Ha, ne znam što bih rekao, ali definitivno je to bila utakmica u kojoj je Hajduk visoko digao ljestvicu. Međutim, tjedan dana kasnije ga je Pafos potpuno nadigrao i izbacio. Teško je stoga reći koliko zapravo vrijedi ovaj Hajduk.
Kakav je plan vašeg Rakowa, kako se mislite postaviti na Poljudu? Posebno i zbog toga što niste u pravoj formi.
- Neće nešto slabija forma utjecati na našu taktiku - na Poljud stižemo s jasnim ciljem da pobijedimo Hajduk. Nema kod Poljaka puno filozofiranja i specijalnog taktiziranja. Izaći ćemo s idejom da nadigramo Hajduk. U Poljskoj se ne gleda puno igraš li doma ili vani.
Hrabar stav, neće vas omesti više od 30 tisuća navijača i vama jako dobro poznata atmosfera?
- Neće moji suigrači imati problema u poljudskom grotlu ni sa zvižducima Torcide. Igrali smo tri finala poljskog kupa, svaki put pred 50.000 navijača, od kojih je većina bila kontra nas. Kad gostuješ kod klubova poput Legije ili Lecha Poznanja onda se i u prvenstvu navikneš na pune tribine i užarenu atmosferu. Nećemo se prepasti Torcide, to nije opcija.
Kako vam se inače sviđa Hajduk u zadnje vrijeme?
- Mislim da trener Garcia ukupno radi dobar posao. Vidim puno mladih igrača na terenu, što je Hajduku uvijek potrebno za punjenje proračuna, a i dobro je kad igraju mladi, jer donose novu energiju i rastrčaniji nogomet. Vidim da Garcia dobiva i dosta kritika, ali i to je uobičajeno za Hajduk, jer očekivanja su uvijek golema, a realnost često sugerira nešto drugo.
Teško će Hajduk do titule i ove sezone?
- Dinamo ima bitno jači kadar, što je i normalno jer ima i bitno veći proračun. To je Hajdukova realnost već dugo godina.
A što je realnost HNL-a?
- HNL je malo zapeo u razvoju, sve teže prati korak s Europom. Malo to ružno zvuči, ali HNL je na europskoj ljestvici pao na 20. mjesto, u većini klubova u našoj ligi igrači imaju skromne plaće, nemamo novih stadiona ni kampova, malo je i gledatelja, malo sponzora...
U Poljskoj se Ekstraklasa zato diže iz godine u godinu.
- Kada sam prije šest i pol godina došao u Poljsku, liga je bila ispod 20. mjesta u Europi. Sad je deseta. Samo moj Rakow nema vrhunski stadion, ostali imaju i stadione i kampove, većina i pune tribine. I nogomet je bitno bolji nego što je bio prije šest godina.
Hajdukov sportski direktor Robert Graf je odmah po dolasku rekao da se tamo igra bitno intenzivniji nogomet nego kod nas.
- Znam da to mnogi ne vole čuti, ali Graf je rekao istinu. Igrao sam u Hajduku četiri sezone, pratim HNL i sada, tako da sam dobro upućen. Napokon, postoji tehnologija koja sve mjeri kad pričamo o količini trčanja ili intenzitetu. Brojke ne lažu.
Što je bilo ključno za takav iskorak poljske lige?
- Uvijek su ključna ulaganja. Bolji tereni za trening, bolji stadioni i punije tribine sami po sebi donose iskorak. Posljedično klubovi imaju veće proračune i dovode bolje igrače, a s boljim igračima dolazi i bolji nogomet. U Poljskoj i klubovi s najmanjim proračunima igračima daju barem 15 tisuća eura neto mjesečne plaće. Zato u ligi ima puno dobrih igrača, liga je vrlo izjednačena, konkurencija sve žešća, treninzi su sve žešći, a bili su žešći nego u Hajduku i kad sam prije šest godina stigao u Rakow.
Poljska ipak nema klub razine Dinama?
- I to je istina, Poljacima nedostaje klub koji bi bio sposoban izboriti i igrati Ligu prvaka. I za to postoji objašnjenje. Ovdje i u najvećim klubovima plaće igrača mogu ići samo do milijun eura. Dinamo je to davno probio, još dok je imao Soudanija, Fernandesa i ostale strance... Dinamo i danas plaća više nego bilo koji poljski klub. Međutim, Poljska zato već dvije sezone ima po tri kluba u Europskoj ligi ili Konferencijskoj. I ima pregršt klubova koji mogu pobijediti bilo koga u ligi. U Poljskoj se liga toliko digla da doista ima status nacionalne svetinje.
I usprkos svemu tome Poljska i dalje nema vrhunske talente, što vidimo u njihovoj reprezentaciji.
- Nemaju naš nogometni talent, mi smo tu u velikoj prednosti, ali sve ostalo je na strani Poljaka. Sve jača liga sigurno će im pomoći u jačanju reprezentacije, a talente moraš čekati. Mi zapravo i ne znamo koliko smo sretni zbog našeg urođenog talenta. Samo, moramo shvatiti da već dugo godina ne pratimo trendove kojima nogomet ide u Europi i svijetu. A to nije dobro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....