Dužni ste nam odgovore! Došli smo do najradikalnije i najopasnije točke, a moglo bi otići i dalje

Danima su mediji pratili mladence iz Philadelphije...

- Nisam spavao cijelu noć, srce mi je puno – sretan kao malo dijete bio je Željko Bulić, prvi čovjek Croatian Fans Embassyja i navijačke udruge Mi Hrvati, koji je pokrenuo inicijativu, prihvaćenu od Hrvatske turističke zajednice, nekoliko gradova i brojnih sponzora.

To dvoje mladih ljudi, Zach i Ashton Smith, koji su slučajno izašli iz Gradske vijećnice u Philadelphiji upravo vjenčani u trenutku kad su na platou svirali, pjevali i plesali hrvatski navijači nakon kortea gradskim ulicama, pretvoreni su u sjajne promotore lijepog lica Hrvatske i Hrvata.

Sve se o tome zna jer brojni su mediji, od pisanih do televizija, pratili njihovo kretanje, tako i boravak u Splitu na utakmici reprezentacije sa Španjolskom, ali Bulića i ostale organizatore najviše je oduševio ogroman odjek. Cijela je lista medija, američkih i međunarodnih, koji su o tome izvijestili, od Washington Posta nadalje, agencija poput AP-a i Reutersa, govorili su za TV kanale, bili gosti na američkim radijskim postajama, svima je bio zanimljiv par koji je dobio putovanje života zahvaljujući navijačima, a njihove priče o našoj zemlji su najtoplije i najafirmativnije. Razglednica iz snova.

- Za sljedeću godinu najavljujem da ćemo pokušati dovesti u Hrvatsku i jahačice iz Dallasa koje su nosile tamo hrvatske zastave – ne staje Bulić, uvijek smišljajući kako će našu zemlju predstaviti srdačnijom, prijateljskijom, privlačnijom i dražom.

Udruzi navijača Mi Hrvati predviđali su brzi kraj budući da ne dobiva ulaznice za utakmice Vatrenih, nema osiguran ni najmanji kontingent za svoje članove, mnogi su mislili kako se bez toga ne može održati, ali Bulić je napravio projekte koji vežu ljude, ponekad i ludo ambiciozne poput te nevjerojatne povorke u Teksasu, pa iako nema karte već ih navijači sami moraju kupovati preko HNS-a, akcijama pod naslovom: "Samo pozitivno da se Hrvatsku prikaže u najljepšem svjetlu", rade izvrstan posao. Već imaju plan za Maroko i Svjetsko prvenstvo 2030. godine.

U četvrtak ujutro gledamo video snimljen u Los Angelesu kako na radijskoj postaji koju sluša cijela Amerika bračnom paru Smith ispadaju iz usta bomboni o Dalmaciji i Hrvatskoj, a koji sat kasnije u Splitu se igra prva europska utakmica Hajduka u glavnoj fazi jednog Uefina natjecanja nakon 16 godina, kojoj prethodi još jedan navijački korteo. U njemu nema Amerikanaca, Azijata niti Afrikanaca u hrvatskim dresovima kao u Americi, samo domaći ljudi, naša hrvatska slavna navijačka skupina Torcida i takva sramota.

Mediji su puni analiza i komentara, političari i ini zainteresirani plasiraju teze koje odgovaraju njihovom narativu, za neke su oni nacisti kojima su Židovi iz Amsterdama bili šansa da se dokažu na međunarodnoj sceni podupiratelja iste ideologije ili barem da budu na nivou drugih skupina koje su napravile najgore manifestacije antisemitizma kad bi njihov klub igrao s Ajaxom, po drugima se u Hrvatskoj događa ustašizacija, treći otvoreno sumnjaju da iza svega stoji vanjski faktor koji želi zlo Hrvatskoj i drži u šaci pojedine među njima, četvrti će tek konstatirati da je Torcidi važnija Torcida nego Hajduk i zato ne pita za cijenu koju će klub platiti. Danima se nude dijagnoze i rade anamneze, ali država ima institucije i službe čiji je zadatak reći nam istinu, korijene i stvarne motive. Ranije akcije uhićenja huligana i procesuiranja u pravilu nisu donijela nikakav bitan rezultat i nitko se ne treba čuditi što se to doživljava kao grijeh institucija.

Korteo Torcide uoči utakmice Hajduk - Ajax

JOSKO PONOS Cropix

Jedno je jasno: kad bi u nekom cvjetnom vrtu najveći prijatelj Hrvatske smišljao kako natjerati svijet da je voli, a za turističke države je to itekako bitno, bio bi vrlo ponosan ako bi realizirao projekte poput mladenaca i jahačica iz Teksasa, a kad bi u najmračnijem kutku svoje sobe najveći neprijatelj crtao planove kako da joj zabije nož u leđa i predstavi je u najcrnjem izdanju, oslonio bi se na nacizam, Auschwitz, Hitlera i ustaše. Oni bi bili njegov projekt.

Naravno da je velika razlika između navijačkih ultrasa i navijača-turista, jedni imaju pravila subkulture, među kojima su neki doista zadojeni zlom kao što je nacizam, pogotovo u današnjem svijetu ratova i radikalizacije, drugi dolaze na utakmice zato jer vole domovinu i reprezentaciju, ali i iz hedonističkih pobuda. To su dva udaljena svijeta, ali zašto smo još jednom, tko zna koji put, doživjeli da stranci Hrvatsku dižu u zvijezde, a Hrvati je valjaju po blatu?

Nogomet nastavlja biti arena kroz koju se oslikava cijelo društvo. Ako ovo bude katarza da organizirane navijačke skupine shvate kako su i oni svojevrsni reprezentativci grada, države, kluba i reprezentacije i da svoj navijački modus vivendi i modus operandi prilagode tome da ne nanose tako brutalnu štetu onima u koje se kunu, a nisu glupi, dobro znaju što uzrokuje štetu, iz svega može izaći i neka korist. Ako se dogodi obrnuto, da se sad drugi ultrasi osjete prozvanima dokazati kako mogu biti još gori, bit će svašta, a ljudi koji ne spavaju od sreće kad naprave projekt koji afirmira Hrvatsku ispast će - bedaci.

Stipe Lekić, trenutačno u bijegu

ANTE CIZMIC Cropix

Dolaze ogromne utakmice, Hajduk ide u Švicarsku, Dinamu stižu još jedni Nizozemci, ali i ide u Francusku i Nizozemsku, kao i Englesku. Pritom su prvi Dinamovi Nizozemci iz NEC-a pretežno apolitični, iako više lijeve orijentacije, ali drugi iz AZ-a su optuživani za antisemitizam također na temelju okršaja s Ajaxom.

Reprezentacija je 12. studenoga na Wembleyju i najavljuje se barem 4-5 tisuća hrvatskih navijača. Zato nam je jako bitan odgovor što se sve točno događa i kako dalje jer ništa nije novo, samo smo došli do najradikalnije i najopasnije točke, a moglo bi otići i dalje.