Dugo je bio u sjeni viđenijih Hajdukovih pojačanja, danas je sve jasnije da je Vaha bio u pravu...

Već tamo onom pobjedom na gostovanju kod Rakówa je bilo jasno da je priča ozbiljna, ali kad u jednom tjednu riješiš Dinamo, Ajax i Varaždin, onda je jasno da ova ekipa ipak ima nešto drugačije od mnogih prethodnih. Pritom, mnogi igrači koji su ovog ljeta stigli na Poljud igraju glavne uloge. Mathieu Acapandie je jedan od takvih, a do sada se o njemu najmanje govorilo. Sada za to itekako ima razloga jer je baš on bio neočekivano rješenje problema zvanog Varaždin. Bijeli 86 minuta nisu imali lijeka iz igre, ali onda je Bamba zavrnuo jedan korner ljevicom, a reprezentativac Madagaskara se naklonio i pogodio u malu mrežicu Josipa Silića za veliko slavlje Hajduka i ostanak na prvom mjestu.

On je, dakle, ovog ljeta stigao iz Nantesa bez odštete, ali i bez ozbiljnog seniorskog iskustva jer su se utakmice koje je do tada odigrao mogle nabrojati na prste jedne ruke. Robert Graf ga je, pak, opisao kao beka ofenzivnih karakteristika s izrazitim fizičkim kapacitetima i moći ponavljanja. Nije se još tada moglo vjerovati Poljaku koliko mu se vjeruje danas, ali se njegovim riječima nedugo zatim pridružio i legendarni Vahid Halilhodžić koji je izjavio kako mu baš i nije jasno na koji je način Acapandie završio baš u Hajduku, ali da bi svakako trebao biti pojačanje. I jest pojačanje. Jer, kad od 17 utakmica započneš u njih 16, a propustiš tek jednu zbog blage ozljede, onda je očito da momčad bez tebe ne može. I to momčad koja ima jedan od jedan u Konferencijskoj ligi, 22 prvenstvena boda i vrh SHNL-a. Ta momčad nije bilo kakva momčad.

Mathieu Acapandie tijekom derbija protiv Dinama

TOM DUBRAVEC Cropix

Samo, dugo je Acapandie bio u sjeni nekih drugih čiji se doprinos lakše osjeti na statistici, poput Šotičeka ili Dalissona, a još kad su krenuli Šego i Bamba, jednostavno nije bilo vremena ni prostora ozbiljnije analizirati reprezentativca Madagaskara. On igra na poziciji koja se ne oslikava kroz statistiku, iako je prije ovog gola imao dvije asistencije u kvalifikacijama za Europsku ligu. No, zato ćete njegovo ime često naći pri vrhu kolona "Hajduk statsa" koji izbacuju statističke podatke brzine, maksimalne brzine i pretrčanih kilometara. E, Acapandie je često predvodnik te grupe, a što ide u prilog Grafovom opisu i priči o fizičkim kapacitetima koji su toliko važni za današnji nogomet. Napisali smo, istina, jedan poduži članak o Acapandieu nedavno, u posljednjoj reprezentativnoj akciji kada je igrao za svoju zemlju i tada smo napisali da je to dobro jer će odmah ući u ritam, neće morati loviti formu. Od tada je u tri utakmice odradio ukupno 270 minuta protiv respektabilnih protivnika, a protiv Varaždina je, eto, bio i igrač utakmice.

Slavlje nakon plasmana u Konferencijsku ligu

ANTE CIZMIC Cropix

U spomenutoj smo obradi napisali još jednu stvar: Da je njegova najveća kvaliteta to što igra jednostavno i ne radi ono što ne zna. Zbog toga ponekad djeluje na terenu povučeno, rezervirano i samozatajno. Ne pridodaje se napadu, već je uvijek kao nekakav osigurač u ranoj fazi pokretanja nadiranja Bijelih. U obrani tu i tamo zna "zaplivati", ali to brzo nadoknadi baš spomenutim fizičkim kapacitetima. Ima on dovoljno brzine, a i skočnosti da može nadoknaditi vlastite krive procjene. Bože dragi, naravno da nije idealan i da ima mana, ali ima ih svatko. Samo, o Acapandieu se do sada nije govorilo kao pogotku, nije bilo prostora jer je bio u sjeni nekih drugih. No, sad kad se pretvorio u junaka važne pobjede vrijeme je da se i njemu neke stvari honoriraju kako spada.

Pritom, postao je igrač utakmice u kojoj do tog trenutka uopće nije izgledao nešto reprezentativno. Namučio ga je dobrano Tavares, ali nije se žilavi Acapandie tek tako dao nasamariti. I onda se dogodio već spomenuti udarac iz kuta. Bamba je idealno ubacio, a Mathieu zabio. Za pobjedu. A zabio je iako se na tom prekidu uopće nije trebao naći, kako je rekao Gonzalo Garcia. No, nekad nešto probaš i uspije ti. Tako je rekao Urugvajac. Eto, Hajduku i Acpandieu je uspjelo.