Na kraju je sve dobro završilo, raspoloženi navijači s pjesmom na usnama napuštali su Maksimir nakon drame velikog uloga. Dinamo je svladao Thun nakon produžetaka 3:2 (0:2, 2:2) i nastavio plovidbu burnim kvalifikacijama za Ligu prvaka, izbjegao je „nokaut” na samome sezonskom startu.
A mnogo je toga podsjećalo na onaj famozni okršaj s azerbajdžanskim Hazarom 2007. godine, u 1. kvalifikacijskom kolu za ulazak u Ligu prvaka. Dinamo se tada iz Bakua vratio s rezultatom 1:1, identičnim ishodom kakvoga je dohvatio i u Thunu. I mislilo se da će uzvrat biti „koračanje kroz plitak potok”, no sve je, baš kao i u utorak protiv Thuna, krenulo naopako.
Pokojni vratar Georg Koch tada je primio u 16. minuti nesvakidašnji pogodak sa 30-ak metara, Azeri su se grčevito branili, no s klupe je ušao ne posve oporavljeni Vugrinec i sjajnim je zgoditkom u 59. minuti sve vratio na početak. A onda su, u produžecima, Mandžukić (99. minuta) i Tadić (116.) osigurali 3:1 pobjedu i prolaz...
Tako je, eto, bila izbjegnuta „duga, mračna maksimirska noć”, baš kao što je to bilo učinjeno i sad protiv Thuna. Teškom mukom, praktički na jedvite jade, Dinamo se, kao i onda, još kako mučio protiv objektivno kvalitativno slabijeg, ali dobro organiziranog i agresivnog suparnika. I sve se okrenulo nabolje isključenjem gostujućeg kapetana Bürkija (strijelac drugoga gola za Švicarce), Plavi su pogurnuli goste u njihov kazneni prostor, vratili se u rezultatsku izjednačenost nakon 0:2 minusa i u produžecima su dohvatili pobjedu i prolaz.
Ulazak Kačavende i Topića u 58. minuti bio je okidač za promjenu načina Dinamove igre. Taj je tandem donio novu energiju, hrabrost i odlučnost, visokim su presingom unosili nered u suparničku obranu (tako je Kačavenda i iznudio isključenje suparničkog stopera) i bolja je igra bila i materijalizirana. Rezultat je, dakako, bio primaran, najvažniji, ali ostali su brojni upitnici, ostalo je niz pitanja i sumnji na koja će Zvonimir Boban i Mario Kovačević morati vrlo brzo pronaći odgovore. Jer, ovo nije bio Dinamo kakvoga žele navijači, ali ni klupski čelnici i struka...
- Događaju se ovakve utakmice. Utakmice za koje misliš da ih možeš dobro odraditi, adekvatno se spremiš, a onda, nakon rano primljenog gola, svi dogovori i planovi odjednom padnu u vodu – rekao nam je jutro poslije maksimirskog okršaja Dražen Besek, bivši veznjak Plavih, danas trener Varteksa. Potom je Besek nastavio:
- Pa onda uslijedi i drugi šok, primiš i drugi gol i moraš se „na silu” prilagoditi novonastalim okolnostima, kakve ni u najružnijim snovima nisi mogao ni zamisliti. Ova je utakmica zapravo bila trnovita škola koja je na kraju dobro završila. Oba su ta pogotka bila primljena strahovito naivno, posebno onaj drugi, u kojem nije bio ispraćen igrač koji je ostao sam i glavom je sjajno pogodio mrežu. Kad braniš svoj „dnevni boravak”, moraš do kraja ići za igračem, pratio ga je Vidović, pa makar vidiš da lopta leti van. A i vratar Filipović imao je usporenu reakciju...
Kad smo već kod tog drugog gola, općenito su defenzivni prekidi ili ubačaji visokih lopta u kazneni prostor „rak-rana” i naše reprezentacije i naših klubova. Zašto? Pa igranje obrane poglavito je stvar volje, želje i htijenja, te taktičkih uigravanja situacija koje bi se trebale predvidjeti na treninzima?
- Slažem se, karakter je tu najvažniji, dakle ta želja i htijenje. Međutim, nije lako uvježbati defenzivne prekide, za to je potrebno imati i dobro građene, visoke i moćne igrače, koji mogu adekvatno odgovoriti situacijama u skoku „jedan na jednoga”. No, ova situacija kod Dinamova drugog gola nije bila problem igračke moći, nego lošeg postavljanja.
Je li možda trebalo prije napraviti izmjene, vidjelo se da mnogo toga „ne štima” u Dinamovoj igri, Vidović i Lisica bili su apsolutno izvan utakmice? Uostalom, Kačavenda i Topić, koji su ih zamijenili, donijeli su svojom pozitivnom energijom, nakon isključenja švicarskog kapetana, željeni preokret...
- Gledajući utakmicu kroz trenersku perspektivu, na poluvremenu bih napravio tri izmjene! Dosta toga u igri nije bilo dobro i jednostavno se nešto moralo promijeniti. Čini mi se da je i psihološki faktor utjecao na Dinamovu lošu izvedbu u prvom dijelu. Jer, mislilo se, nakon remija u Thunu, kako će se na uzvratu na Maksimiru lako izboriti prolaz. A onda se dogodilo suprotno, gosti su poveliu s dva razlike i odjednom si bio u „tunelu”...
Na temelju čega se moglo pomisliti da će Dinamo lako proći dalje? Pa na prvoj utakmici domaćin je u prvom dijelu bio osjetno bolji i imao je još nekoliko prigoda, nije li to bilo dovoljno upozorenje za maksimalni oprez i respekt?
- Točno je to, međutim Dinamova bolja igra u drugom dijelu, garnirana s dvije-tri propuštene prilike, ostavila je dojam da neće biti problema na uzvratu. Ali, u današnjem se nogometu sve preokrene za nekoliko minuta. Pa i Dinamo se tako na uzvratu vratio u utakmicu nakon jednog presudnog detalja. Tko zna, naime, što bi bilo da nije bilo VAR-a, budući da je tek nakon intervencije iz VAR sobe, bio isključen švicarski kapetan? A podsjetimo da VAR-a u ovoj fazi natjecanja nema u Konferencijskoj ligi...
Koliko je ovaj Dinamo daleko od onoga što Boban i Kovačević priželjkuju? Je li dovoljno jak da se ozbiljno bori za ulazak u Ligu prvaka s boljim suparnicima od Thuna?
- Moramo znati da se Dinamo ne može ravnopravno natjecati s najbogatijim i najjačim europskim klubovima, ne ide to baš tako. Međutim, u ovim ograničenim uvjetima trebalo bi biti moguće napraviti momčad koja će biti konkurentna za ulazak u tu elitu. Želio bih vidjeti momčad koju će krasiti agresivnost, čvrsti obrambeni blok, te brzi prelazak u protunapade. A u ovoj selekciji igrača ne rade svi to na pravi način. U sredini terena Dinamo mora imati moćnije igrače, ne samo kreativce koje zanima isključivo napad. Mišić je zbog toga ispao žrtva kod prvog gola, nakon njegove izgubljene lopte nitko ga nije „zatvorio”, ni pokrio. I to vidim kao najveći Dinamov problem, taj trenutak nakon izgubljene lopte. Reakcije igrača i u sredini i na bokovima bile su spore i Thun je lako materijalizirao „kontru” – kaže Besek i nastavlja:
- Siguran sam da i Boban i plava struka žele dovesti profile igrača koji će adekvatno odgovorili na takve izazove, međutim drugo je pitanje hoće li u tome i uspjeti. Jer, nije lako dovesti igrače kakve želiš, nije to jednostavno u ovim financijski ograničenim uvjetima. Moraju se, dakle, postaviti čvrsti kriteriji i na temelju njih raditi selekciju igrača. Znate, u moje igračko vrijeme treneri su stalno naglašavali da je lopta brža od čovjeka. A u današnje je vrijeme to još izraženije. Zaboravite, naime, nogomet s tri-četiri dodira lopte, to je u startu osuđeno na propast. Igrač mora brzo razmišljati, kako bi onda i brzo reagirao, kako bi protok lopte bio brži. I niz takvih potankosti čine momčad konkurentnijom i eliminiraju se elementarne pogreške. Dođe li do doigravanja za Ligu prvaka, vjerujem da ova momčad Plavih može biti konkurentna u tom dijelu natjecanja, ali za nešto više ipak su potrebna prava pojačanja – smatra Besek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....