Važno je zvati se Luka(s). Prvoklasna kakofonija imena odvija se u Maksimirskoj 128 u fotofinišu prijelaznog roka, a uskoro i u sredini terena, gdje su u fokusu Luka, Luka i Lukas. Osim što dijele (slična) imena, životopisi Dinamova trojca preklapaju se po odskočnoj dasci na Kajzerici, ali tek od ovoga mjeseca njihove će se karijere spojiti na istoj stanici. Luka Stojković svježe je promoviran u "desetku" prvaka nakon prodaje Gabriela Vidovića, Lukas Kačavenda iz sjene je zablistao na otvaranju sezone, prerušio se u ubojitog strijelca i izborio se za produženje ugovora s "modrima", a Luka Ivanušec tek stavlja potpis na povratnički ugovor i možda će već u subotu protiv Gorice odraditi 176. nastup za Dinamo.
No, "imenjake" veže i ostavština u Lokomotivi, u kojoj su zajednički skupili 19 godina staža, 226 nastupa i 25 pogodaka. Iako su "klinci" s Trešnjevke (Kačavenda), Novoselca kod Ivanić-Grada (Stojković) i Ljubešćice (Ivanušec) preko Kustošije, Naftaša i Varaždina završili u Lokomotivi, od djetinjstva su sanjali u plavome. Doduše, Kačavenda je poslije Kustošije, dakle prije "lokosa", dvije godine proveo u Dinamovu pogonu, ali je nakon toga preselio na Kajzericu, gdje se zadržao šest godina, jednu manje od Stojkovića, dok je Ivanušec u Lokomotivi proveo četiri godine.
Pogled unaprijed
Ipak, na travnjaku nikada nisu bili u istom dresu. Dok su Stojković i Kačavenda vezani "pupčanom vrpcom" - jer su zajedno odigrali 62 utakmice, a skupa su prolazili i kroz najteža razdoblja u karijerama i rehabilitirali se od ozljeda koljena - Ivanušec je samo sa Stojkovićem odigrao točno 21 minutu. Bila je to, pritom, simbolična predaja baklje i "sedmice" u utakmici protiv praške Sparte u kolovozu 2023., kada se Ivanušec pogotkom i asistencijom oprostio od Dinama i poletio prema Feyenoordu, a Stojković je te večeri debitirao za maksimirsku momčad. No, samo tri dana nakon premijere ozlijedio je prednji križni ligament na zagrijavanju uoči utakmice protiv Rijeke i s terena izbivao devet mjeseci, a Kačavenda je zbog rehabilitacije za "modre" debitirao tek godinu dana kasnije.
Iako će sada dijeliti svlačionicu, možda ponovno na terenu neće biti u isto vrijeme ili će takve sekvence biti rijetke. Naime, Ivanušeca u Maksimiru vide kao "osmicu", koje trenutačno drže Zajc i Stojković, s Mišićem kao osiguračem u ulozi "šestice", a najčešća zamjena u veznoj liniji je Kačavenda. Stojković, Kačavenda i Ivanušec, prema Dinamovim postulatima i sustavu, neće zajedničkim snagama držati vezni red jer su ofenzivniji profili igrača, ali na terenu će potencijalno biti u isto vrijeme ako Ivanušec dobije priliku na lijevoj strani napada. U ulozi krila prodao se i u Feyenoord za osam milijuna eura, ali za to se mjesto trenutačno bore Mislav Oršić i Arbër Hoxha.
No, produženje suradnje s Kačavendom i potpisivanje Ivanušeca zapravo je dugoročna vizija i pogled unaprijed. Nije tajna da u klupski sandučić redovito slijeću upiti za Stojkovića, koji je režirao briljantno proljeće (10 pogodaka i 10 asistencija), pa će "desetku" na leđima možda nositi samo kratko. S obzirom na to da se ljetna nogometna tržnica uskoro zatvara, izglednije je da će u izlogu biti u zimskom razdoblju ili, ipak, idućega ljeta, kada se i češće sklapaju poslovi. Ujedno, ne treba zanemariti činjenicu da je Miha Zajc prvoga dana srpnja proslavio 32. rođendan i da je zakoračio u posljednjih godinu dana ugovora. Iako je važan kotačić momčadi i svlačionice, a bit će mu ponuđen i novi ugovor - što je Zvonimir Boban potvrdio na druženju s novinarima u ponedjeljak - Dinamo mora gledati i prema mlađim igračima, koji su i utkani u identitet kluba, ali i proračunske natuknice jer se na njihovu prodaju konstantno računa.
Nezanemariva stavka je, ujedno, i spoznaja da je Dinamo dodatno okrenuo stranicu i znatnije se počeo oslanjati na igrače koji su svjesni veličine kluba i odgovornosti na leđima, "domaće dečke" koji su odrasli u plavim majicama i dublje shvaćaju svoju ulogu. Primjerice, val je pokrenuo Mislav Oršić, koji među navijačima ima "bogovski" status zbog rušenja velikana na međunarodnim pozornicama. Kačavenda je, nadalje, grizao na pripremama u Sloveniji, uoči kojih je zvučalo kao da će se samo privremeno zadržati u Dinamu i produžiti na novu posudbu, ali je onda u prijateljskim utakmicama zabio tri gola i na otvaranju sezone dodao još četiri gola u službenim dvobojima. I on je bio svjestan prilike i žarko je želio ostati u Maksimiru, za što se, u konačnici, i izborio.
Dinamo dinamovcima
Novu eru sanjao je i Luka Ivanušec, koji je htio doći u Dinamo i zbog toga je raskinuo ugovor s nizozemskim velikanom, a njegovu privrženost "modrima" dovoljno su ilustrirale suze pred Sjeverom na odlasku prije tri godine, kada su ga i navijači ispratili skandiranjem njegova imena. Konačno, u Zagrebu je ponovno i Dominik Kotarski, Dinamovo dijete, koji je nakon povratka odmah to naglasio:
- Dinamo je uvijek bio moj klub, od djetinjstva, jedina nogometna ljubav. Pamtim svoj prvi dres koji sam dobio s četiri, pet godina, nisam ga skidao. Uvijek mi je bio san zaigrati u Maksimiru, sad se to dogodilo okolnim putem, ali napokon sam tu i jedva čekam da krenemo. Dinamo se ne odbija, to je moj klub - poručio je Kotarski za klupsku stranicu nakon potpisa.
Sličnim je tonovima odisao i povratak Brune Gode u Dinamo, o navijačkim afinitetima od prvoga je dana govorio i Dion Drena Beljo, a Robert Mudražija - koji se nameće i dobiva priliku - odavno se transformirao u miljenika navijača.
Formula je to koju u Maksimiru gaje od rekonstrukcije kluba nakon prvih, povijesnih izbora i u klupskim strukturama, a prema njoj treba težiti i na travnjaku. Ivanušec, Kačavenda, Kotarski i Oršić - kao dio tržišne politike ovoga ljeta - jamac su za pravi smjer, kao i, recimo, Milan Badelj u ulozi trenera juniorske momčadi. Iako to tek trebaju dokazati na travnjaku, svi su dočekani raširenih ruku i s odobravanjem navijača. Dinamo dinamovcima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....