Mario Kovačević na kraju se mogao počastiti nečim osvježavajućim. U vreloj zagrebačkoj noći zaslužio je čestitke za prvi pravi europski trijumf. Pobjeđivao je lani Fenerbahče, Maccabi i FCSB, ali to su bile kamilice prema masivnom značenju kvalifikacija u kojima se nakon sat vremena utakmice činilo da su spiskani i Liga prvaka, i proračun i bliža perspektiva kluba u očajnom izdanju lišenom svega što čini moderni nogomet, ali Dinamov trener nije hipnotiziran sjedio na klupi i prepustio se sudbini, već u 58. minuti napravio je tri zamjene, dodane na jednu u poluvremenu, poslao na teren Kačavendu, Topića i Hoxhu te okrenuo povijest. Izvukao se iz ralja "nemani s Alpa", spasio sebe i Modre, vratio kozmos u ravnotežu i dobio junake tamo gdje ih je malo tko očekivao. Pritom je dokazao da uči i evoluira.
Teško je bilo ocijeniti Dinamova trenera. Dali smo mu šesticu jer za prvo poluvrijeme velika mu je bila i petica, ali za drugo naginjao je i prema osmici. U jednoj utakmici vidjeli smo svo bogatstvo lica domaće momčadi, od blijedog, ispijenog, gotovo mrtvačkog do rumenog, vedrog i "nabrijanog", kao da su prošli tjedni, kamo li dani, a ne samo minute. Na kraju Kovačević je pobjednik jer Modri su u trećem pretkolu, imaju dobar ždrijeb i lijepe šanse da se dokopaju elitnog natjecanja i budžeta kakav žele. Za večer s Thunom najvažniji je zaključak da je Kovačevićev trenerski nerv dobio potvrdu, s igračima koje je poslao na teren prodrmao je ekipu, uključio je u struju, potaknuo agresiju, ofenzivu, golove i slavlje. Svi su ispunili očekivanja, od Pereza-Vinlöfa do Galešića, no Kačavenda i Topić bili su inicijalna kapsula koja je aktivirala goropadni Dinamo. Kačavenda se u Maksimiru našao kao siroče, prvo otpisan već lani, potom ga LASK nije htio otkupiti, krenuo je s pripremama zato jer nisu znali kamo s njim, a ni Topić nije puno bolje kotirao. No, Kovačević ima žicu, vidio je u njima potencijal koji čuči negdje zatomljen i ispisao dirljivu priču. Iako nije mijenjao formaciju, premda je na papiru uvodio figuru za figuru, dao je šansu igračima bitno drugačijeg profila, premda na istim pozicijama, i to mu se isplatilo. Pritom se nije kolebao izvaditi Oršića.
Međutim, kad popusti euforija i ode "mamurluk", Dinamo će se naći pred istinom da je protiv Thuna obilno podsjetio na Celtu, Lille, Betis... i da s nogometom kakav je prikazivao sat vremena ovo može biti jesen stradanja. Premda su danas najvažnije kvalifikacije, nakon njih doći će glavna faza natjecanja. Europa je osigurana, najmanje Konferencijska liga, ali težnje su bitno veće, a za njih treba igrati mnogo bolje i ozbiljnije, taktički discipliranije i kompaktnije. Danas je ključno doći do Lige prvaka, međutim, ako se nađe tamo, morat će se dostojanstveno nositi, a to neće s igrom u kojoj se nije u stanju obraniti nakon izgubljene lopte, čiji je "presing" nedorečen i lako se probija, a o prekidima da ne pišemo.
Dinamu za Europu sigurno treba golman, to je svima jasno, ali zlata bi mu vrijedila i prava defenzivno vrhunska šestica. Ne Josip Mišić, koji to može igrati u SHNL-u, pogotovo u utakmicama kad Modri napadaju, a njegova je glavna zadaća brza podjela lopte, dokazano je da ovakva postava s Mišićem i dvije kreativne osmice prilično loše brani zonu ispred obrane, a kazne za to neumoljivo stižu. Bojimo se Dinamovih utakmica u Ligi prvaka ili Europskoj ligi ako će se osloniti na to da će Mišić biti jedina šestica. Pa onda kad izgubi loptu, a gubi kad su protivnici brzi i agresivni, Dinamo je u panici i nerijetko, kao i od Thuna, primi gol. Svi bi htjeli svojeg Rodrija, Dinamo ne može imati takvu klasu, ali za izaći na Allianz Arenu, na Park prinčeva... Uf, potrebna je prava europska šestica, defenzivno uredna i pravodobna, vjerojatno i formacija s dvije šestice u kojoj je Mišić ta druga.
O tome trebaju razmišljati čelnici kluba i struke, a Kovačević zasad kako da dođe do takvih protivnika. I kako da se više nikad ne ponovi da mu momčad uđe u utakmicu kao s Thunom, a nije bilo prvi put. Ponovno se vraćamo na to da mu treba gard za Europu. Opomena je bila najjača moguća.
Za dalje, vraća mu se Luka Stojković, a sad zna da u Kačavendi i Topiću, ali i još nekima, ima dobre džokere. Štoviše, Topić danas djeluje bolje od Lisice za prvu postavu. No, ništa od toga nije presudno, pod broj 1 - Dinamo mora igrati kao u završnici s Thunom, pa i bolje od toga. Ovaj je put pomoglo isključenje protivnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....