U Maksimiru vjeruju da bi dolazak Rusa Kirila Kravcova trebao riješiti Dinamov problem alternative dosad nezamjenjivom kapetanu Josipu Mišiću na poziciji zadnjeg veznog igrača. Plavi su duže vremena u potrazi za igračem koji igra na toj poziciji, vidjet ćemo je li Kravcov isti profil zadnjeg veznog poput Mišića, te može li biti željena alternativa.
A ima li u Hrvatskoj zadnjih veznih igrača koji bi potencijalno mogli odgovoriti Dinamovim zahtjevima? U Rijeci i Osijeku na tom mjestu dobro igraju bivši Dinamovi juniori Branko Pavić (19) i Luka Vrbančić (21), u Lokomotivi je iskočio Matija Subotić (18), dok je u Varaždinu start sezone dobrim igrama obilježio Ivan Canjuga (20).
O toj smo temi razgovarali s bivšim Dinamovim nogometašem, Davorom Matićem (66), krajem 80-ih godina došao je u Maksimir iz Šibenika i „ordinirao” je baš na toj poziciji. Rođeni Drnišanin kaže:
- Velika je razlika igranja u Dinamu, ili u nekom drugom našem klubu. K tome, sve su to mladi dečki, skloni su oscilacijama i nikad ne znaš kad će mladi igrač iskočiti i probiti se u prvi plan. Netko to napravi prije, netko kasnije, a neki svoj talent nikad do kraja pretvore u istinsku vrijednost – kaže Matić i nastavlja:
- Pogledajmo, primjerice, „malog” Vrbančića. Prošla mu je sezona, baš kao i cijelom Osijeku, bila za zaborav. Istina, mučile su ga i ozljede, pa nikako nije mogao dohvatiti kontinuitet, a kad je igrao, nije pokazivao da bi uskoro mogao „eksplodirati”. Ali, kad je ozdravio i dobro se pripremio, ušao je izvrsno u sezonu i sad je nositelj Osijekove igre. S mladim igračima treba imati strpljenja i to je naš najveći problem, uvijek nedostaje strpljenja. Posebno u Dinamu, koji je svake sezonu u lovu na naslov, pa na Ligu prvaka...
Imaju li Vrbančić, Subotić, Canjuga i Pavić potencijal za Dinamo?
- Da, nastave li se ovako razvijati, uvjeren sam da bi sva četvorica mogli ispuniti zahtjeve Plavih. I čudi me da se Dinamo olako riješio Pavića i Vrbančića, ako već nisu bili u vizijama trenera i klupskoga vodstva, trebalo ih je zadržati pod ugovornom obvezom i posuditi, a ne prodati drugim klubovima. Vrbančića i Pavića sjećam se iz Dubrave, bio sam tada trener juniora, a oni su, kao Dinamovi juniori, došli na posudbu i igrali su za seniore. Vrbančić nije briljirao u Dubravi, bio je „tempaš”, ali sad je podignuo trkačku razinu i stvarno dobro igra. A Pavić je iznimno zahvalan igrač, jak je u destrukciji, veliki je radnik, još je kao junior igrajući za Dubravu bio istinski profesionalac, dodatno je radio na sebi, baš je vrijedan dečko.
Subotić iz Lokomotive vrlo je zanimljiv igrač, uz sve obrambene zadaće, često dolazi u završnicu akcija i postaje jedan od ključnih igrača Lokosa. Baš kao i Canjuga u Varaždinu, vratio se u matični klub zimus iz Lokomotive, u kojoj je igrao na krilnim pozicijama, i ove je sezone bljesnuo kao zadnji vezni, na toj je poziciji igrao i prije odlaska na Kajzericu. Motoričan je, sudjeluje i u kreaciji, završava akcije i svakako na njega treba obratiti pozornost – rekao je Matić i naglasio:
- Igrač na toj poziciji, želi li igrati u klubu poput Dinama, mora biti dvosmjeran, nije dovoljno biti samo defenzivno dobar, mora nešto donijeti i u igri prema naprijed. I za svu četvoricu sad je najvažnije da stalno igraju kako bi se normalno razvijali. Mnogo toga ovisi o treneru, jedan trener „vidi” nekog igrača, drugi ga „ne vidi” i nije u njegovim vizijama, ne uklapa mu se u koncepciju. Eto vam primjer Mudražije, dobar je igrač i u svakom bi drugom hrvatskom klubu bio starter i imao bi važnu ulogu, a u Dinamu ne može dobiti priliku. Povjerenje trenera iznimno je važno i daje samopouzdanje igraču – govori Matić i prisjeća se svojih igračkih dana:
- Nije mladim igračima lako u klubovima poput Dinama, njima treba kontinuitet igara, a to je u jakom Dinamu teško ostvariti. Sjećam se svoje igračke karijere, došao sam u Dinamo iz Šibenika u zrelim igračkim godinama, imao sam tada 25 godina. I samo sam „molio Boga” da dobijem priliku na nekoliko utakmica u nizu. Jer, kad odigraš jednu utakmicu, a onda sljedećih pet prosjediš na klupi, ne možeš nikako napredovati i onda stagniraš. Kad sam imao kontinuitet, igrao sam sve bolje...
Tada ste, kao zadnji vezni, „čuvali leđa” ofenzivnim veznjacima Bobanu, Mlinariću, Mladenoviću...
- To je bio moj posao, zatvoriti praznine iza njih. Kažu stručnjaci da je to „prljavi posao” u veznom redu, ali bez tog segmenta, defenzivne discipline i agresije na sredini, nema prave momčadi. I ja sam želio više igrati prema naprijed i kreirati, ali nisam se kvalitativno mogao mjeriti s njima i prihvatio sam tu ulogu zadnjeg veznog. Da nisam „krljao”, da sam glumio njih, ne bih ni igrao i vratio bih se u Šibenik! Svatko treba znati svoje mogućnosti....
Vratimo se aktualnom Dinamovu trenutku, kako ocjenjujete ulazak u sezonu?
- Rezultatski je sve odlično odrađeno. A sad slijedi najveći izazov, utakmice protiv norveškog Vikinga u doigravanju za Ligu prvaka bit će teško iskušenje za Plave, uvijek je bilo teško sa skandinavskim momčadima, krasi ih dobra organizacija i disciplina u igri. Bio bih najsretniji da dečki uđu u Ligu prvaka, nadam se da će to i učiniti. Mnogo će toga ovisiti o prvoj utakmici u Zagrebu, Dinamo treba na svom Maksimiru ostvariti prednost uoči uzvrata. I bude li tako, onda će svakako biti lakše na uzvratu u Stavangeru – smatra Matić, nekad zahvalni plavi veznjak, sad je pomoćnik treneru Zoranu Vukeliću u četvrtoligašu HAŠK-u.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....