Zvonimir Boban i Mario Kovačević u Sunderlandu će obilježiti točno 17 mjeseci suradnje u Dinamu. Isturene maksimirske figure su zbog redovnih događaja odavno u navijačkim "spikama" jednostavno postale samo "Zvone i Kova", a ta dva nadimka neprestano izviru s usta Dinamovih navijača u redovnim komentarima, kritikama, prijedlozima za blistaviju sutrašnjicu, pa i neizostavnim pozivima na krupnije reforme i promjene na pozicijama. Iste su teme i nadimci, očekivano, odjekivali tribinama na derbiju s Rijekom, a dok je trener najčešće na udaru kritika, protiv Rijeke se u 90 minuta ta dilema ostavila po strani, pa su se samo tijekom dvoboja čuli izolirani zvižduci i povici, dok je proslava pobjedničkoga pogotka, barem nakratko, raspršila negativu oko Dinama, ujedinila komentatore i podsjetila na mirnije dane u Maksimirskoj 128.
Pobjeda protiv Rijeke ne briše "četvorku" NEC-a i Osijeka ili poraz na Poljudu, ne uklanja činjenicu da su "modri" protiv Rijeke jurišali i na individualnu kvalitetu kroz Beljinu asistenciju, Mišićevu anticipaciju i Stojkovićevu egzekuciju, s evidentnim prostorom za napredak u igri i energiji, ali ta pobjeda Dinamu i Kovačeviću (vjerojatno) kupuje barem osam dana mira. Dinamo će u subotu gostovati kod Rudeša u Velikoj Gorici, gdje će zakoračiti kao apsolutni favorit i mora suvereno ugrabiti puni plijen, nakon čega će uploviti u tjedan s dva škakljiva izazova.
Sunderland možda ne briljira u Premier ligi, pa ni pod europskim reflektorima, ali je momčad od 460 milijuna eura. Varaždin je, s druge strane, možda u prethodna dva kola pretrpio poraze od Hajduka i Slaven Belupa, ali Dinamo se već tradicionalno muči na gostovanju u baroknom gradu, pa iako je u zadnjoj avanturi uvjerljivo slavio (4:0) s četiri pogotka u drugom dijelu, prvo poluvrijeme je serviralo oprečnu sliku i dojam.
Poziv na buđenje
U prijevodu, Dinamo će nakon Rudeša, kojega mora apsolvirati kvalitetom i širinom kadra, u Engleskoj i Varaždinu ponovno birati smjer, možda će opet potrošiti dašak stečenog mira, a možda će ga ponovno kupiti, ali onda i spremiti zalihu za reprezentativnu stanku, koja slijedi poslije gostovanja u Varaždinu, pa će taj mir možda temeljitije izbrisati krizu koja nerijetko navraća.
Isto vrijedi i za Marija Kovačevića, koji je pod najvećim povećalom. Iako stanje na ljestvici u prvenstvu, pa i Europskoj ligi, ne sugerira alarmantnu situaciju, Dinamova igra i momentum dugoročno pozivaju na buđenje i promjene, ne toliko u izboru igrača ili kadru, koliko u pristupu, idejama i prilagodljivosti. Matjaž Kek je nakon poraza u Maksimiru rekao da se Rijeka "njiše, gore-dolje", a slične navike ima i Dinamo, koji traži konstantu, pa čak i kada ju ugleda kao svojevrsnu oazu, ponovno ju izgubi iz vidika i dogodi se, primjerice, NEC.
Dinamo do kraja idućega tjedna mora potvrditi povratak na stare staze, a Kovačević pokazati je li izvukao pouke iz poraza protiv NEC-a, ali i prethodne europske sezone, kada se njegove trupe nisu proslavile u dvobojima protiv klubova iz liga "petice", u kojima su ostajali praznih ruku, bez potrebnoga garda i "fajta" protiv jačih, skupljih i većih.
Kada navijači i gledatelji osjete sinergiju i da je opet pokrenuta momčad, onda će i više vjerovati, ali to zasad ne osjećaju. Još se nije čuo "klik". Još se mehanizam mora doraditi i popraviti da svi dijelovi sjednu na svoje mjesto. Stoga Dinamo zasad ostaje, zaista, na najčešćoj nogometnoj floskuli - od utakmice do utakmice.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....