Eh da, danas su velike face, svi im se dive, svi ih hvale, svi bi se s njima fotografirali i razgovarali. Kad trenirate momčad koja će dostići finale Svjetskog prvenstva, onda ste, po definiciji, odmah faca.
Tako se danas prevrtljivi medijski (javni) svijet odnosi prema Luisu de la Fuenteu te Lionelu Scaloniju. Prvi je izbornik Španjolske, koji je godinama prije preuzimanja A reprezentacije bio nezaposleni trener. Iako je igrao 15 godina profesionalni nogomet, od toga 13 u Primeri, osvojio je i dva naslova prvaka Španjolske s Athletic Bilbaom, trenera De la Fuentea nitko nije trebao.
Trener i vođa
Vrijeme je provodio promatrajući treninge prvoligaških trenera, analizirao igru reprezentacije dok ju je vodio Del Bosque te je proučavao stoicizam, filozofiju koja uči da je put do sreće u prihvaćanju onoga što ne možemo promijeniti i kontroliranju vlastitih reakcija. Knjigu Meditacije nosi sa sobom i kad treba stabilizaciju, posegne za njezinim sadržajem...
Jednog dana primijetio je u tisku oglas Španjolske nogometne federacije. Bio je to poziv na natječaj za popunjavanje stručnih stožera omladinskih kategorija. Javio se i ostalo je povijest.
Čovjek koji je "slučajno" došao da malo održi privid stabilnosti reprezentacije dok se ne odredi neko "ime" za klupu La Roje, ostao je do danas. I ostat će dalje. Jer izbornika koji tako sjajno, bez stresa, mirno i staloženo vodi reprezentaciju Španjolske do naslova prvaka Europe, pobjednika Lige nacija, a sada i korak do drugog svjetskog naslova, treba čuvati. Da ga netko od bogatih predsjednika klubova ne zapljusne takvim financijskim ponudama koje bi bilo, kako se kaže, grijeh odbiti. Oni koji ga poznaju bolje tvrde u medijskim najavama (i) ovog finala da je De la Fuente toliko čvrsto na zemlji da ga nijedna ponuda, ma kako bogata bila, ne može navesti na odlazak iz reprezentacije. On je trener i vođa grupe koji ima jednu svetu uvodnu tezu za izbor aktera reprezentacije.
"Želim dobre ljude." Prije svega dobre momke, koji neće gurati u prvi plan sebe, nego će igrati za momčad, a onda će ona već nagraditi pojedinačne iskorake. Zato, ako mu je temelj na "dobrim momcima", onda i on daje primjer takvom ponašanju.
- Nazvao sam Del Bosquea. On je sve to doživio i prošao na najbolji način. Želio sam čuti njegova iskustva uoči ovog finala.
Rečenica koja govori o De la Fuenteovoj osobnosti. Čovjek cijepljen od taštine, koji živi u miru sa svojim uvjerenjima i tako ih širi dalje na svoje igrače. Koji ga obožavaju i to pokazuju time što ga slijepo slijede u onome što od njih traži.
Lionel Scaloni, kako je jednom u šali kazao novinarima, ima jednu veliku stvar. To je ime! Koje je isto kao Messijevo...
- Nisam bio neki igrač, ali sam ponosan na ono što sam uspio postići sa svojim potencijalom. Kao trener mislim da sam dosta dobar, ali sve što smo učinili otkako sam izbornik prvenstveno je djelo ovih fantastičnih igrača. Imam grupu koju obožavam, dečke koji bi jedan drugome dali sve. Zato smo uspješni.
Slična priča
Netko bi kazao, priča slična De la Fuenteovoj, čija je predavanja na trenerskoj akademiji Scaloni slušao s velikom pozornošću. Kad je Messi postigao prvi gol za Argentinu u ožujku 2006. u Ženevi, protiv Hrvatske, u čijim je redovima debitirao Luka Modrić, Scaloni je bio na klupi. Bio je dobar igrač, desni bek (kao i De la Fuente), igrao je za West Ham, Deportivo, Lazio, Mallorcu, Atalantu. Zvali su ga El Toro, jer je bio srčan i neustrašiv.
Sve je to prenio na Argentinu nakon što je 2018. preuzeo reprezentaciju koja je u Rusiji ispala u osmini finala od budućeg svjetskog prvaka, Francuske. Naslijedio je Sampaolija kao tranzitno rješenje do velikog imena, ali na kraju je ostao. Argentina je s njime osvojila dvije Copa Americe (2021., 2024.) te je reprezentaciju nakon 35 godina doveo do (trećeg) svjetskog naslova!
Scaloni, čiji su korijeni u okrugu Ancone, kao i Messijevi, napravio je zapravo najveću stvar upravo s tim fenomenalnim igračem. Razočaran neuspjesima u finalu SP-a 2014., pa u finalu Copa Americe dvaput zaredom (2015., 2016.), pogotovo brutalnim kritikama argentinske javnosti, Lionel Messi se 2016. oprostio od reprezentacije. Bilo mu je dosta usporedbi i tlačenja imenom i naslijeđem Diega Maradone, koji ga je i sam 2010., kao izbornik, nastojao odvesti do "svojih" vrhova. Maradona je volio Messija i često ga je branio od naleta bijesa Argentinaca...
Tiha diplomacija
Scaloni je tihom diplomacijom uspio pridobiti Messija za novu priču, a onda je uslijedio preporod. Titule, pobjede, pogotovo naslov svjetskog prvaka 2022., napokon "pomirenje" s nacijom, koja ga je definitivno prigrlila kao čovjeka dostojnog da bude u istoj rečenici s obožavanim Maradonom. Sa Scalonijem je počeo, napokon, davati i golove u kup-sustavu, što mu nije uspjelo u osam nastupa prije njegove ere.
- S Argentinom sam doživio emocije koje je teško opisati. Zato i treniram, zato izdržim sve pritiske, jer s ovim dečkima živimo ostvarenje naših snova - kazao je sa suzama u očima izbornik Argentine.
Luis de la Fuente, kazao je, skida kapu Scaloniju na svemu što je učinio. Kao što Scaloni ističe da je puno naučio od velikog trenera i čovjeka De la Fuentea. No, u finalu će jedan drugom nastojati zapapriti i veliki dan pretvoriti u veliku tugu. Ako ništa drugo, onda će ovo finale biti nadmetanje dvaju sjajnih trenera i ljudi, čiji rad i ponašanje služe kao primjer viteškog i izvorno nogometnog ponašanja. Jednog koji je sve tipovao na kolektiv, drugog koji je imao sličnu ideju, ali da bi istaknuo senzacionalnost pojedinca, odigrao je na faktor borbenog duha.
Tko će pobijediti? Na terenu će na kraju jedan od dvaju velikih trenera biti pobjednik, a drugi tužan gubitnik. No, za zdravlje nogometa sjajno je da će oboje biti tretirani pobjednicima, jer su njihovi dosezi i reprezentativno djelo impresivni. To jedan rezultat, ma kako "težak" bio, ne može promijeniti onima koji nogomet žive na nogometni način. Ostali? Nisu presudni, pogotovo oni koji su ismijavali De la Fuenteove "natječaje" ili Scalonijeve plač-partije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....