Smatram se normalnim tipom, počeo je Dani Olmo (28) intervju za španjolski AS, pri čemu ga je novinar opisao kao pristupačnog sanjara koji se može zamisliti kako vozi bicikl Petom avenijom ako Španjolska osvoji drugi naslov prvaka svijeta.
Nekoliko dana ranije ista je novina objavila naslov "Anđeo po imenu Olmo", na što je rekao:
- Stvarno me dirnulo.
Olmo ima 51 nastup za seniorsku reprezentaciju, europsko zlato 2024., a s mladom do 21 godine bio je europski prvak i osvajač srebrne olimpijske medalje u Tokiju. Sada kaže:
- Da, vidim se na biciklu na Petoj aveniji 19. srpnja.
Bilo je teško. Sa 16 godina, odlazak u drugu zemlju... Na kraju, ideja ili san koji sam imao kada sam napustio Barçu sa 16 godina bio je da se mogu vratiti
Ali ni na ovom SP-u, kao ni na Euru prije dvije godine, pa ni onom za mlade 2019., nije bio starter i tek se tijekom turnira prometnuo, nametnuo u jednog od ključnih igrača.
- Nekako sam navikao da se uvijek moram dokazivati da bih na kraju igrao, tako je kroz cijelu moju karijeru. Nemam problema s tim - tvrdi.
Što je ostalo od onog Olma koji je napustio Barcelonu i, kažu, plakao prve noći sa svojim agentom Andyjem Barom?
- Ne znam jesam li plakao ili ne, haha, ali bilo je teško. Sa 16 godina, odlazak u drugu zemlju... Stekao sam iskustvo s godinama, ali sam isti klinac s istim snovima, istom ambicijom za osvajanjem naslova i istom željom za igrom. Sada imam sreću biti u pobjedničkom klubu, da se natječem za sve trofeje, i u reprezentaciji koja je više-manje ista. Još uvijek sam isti. Malo bolji, haha, i s više iskustva.
Napustio je Barçu, otišao u Zagreb, zatim u Leipzig i zatvorio krug povratkom u Barcelonu.
- Nije bilo lako. Na kraju, ideja ili san koji sam imao kada sam napustio Barçu sa 16 godina bio je da se mogu vratiti. Taj san je postao stvarnost uz puno napornog rada i truda. I nije se krug zatvorio, već za mene počinje novi. Osvajanje naslova s Barçom, s reprezentacijom... Imamo pobjedničku momčad koja je upravo osvojila Ligu nacija, Euro. Neka iskustva nisu bila dobra, ali spremni smo na sve.
Svi ističu njegovu taktičku svijest, kako razumije igru. Koji treneri su vam najviše pomogli?
Ferran je bio ozlijeđen i nije mogao doći proslaviti naslov prvaka s timskim autobusom. Htjeli smo ga vidjeti, pa smo uzeli bicikle jer su ulice bile pune ljudi
- Kad sam na krilu, pokušavam čitati otvorene prostore na terenu, posebno one kvadrate gdje se mogu pozicionirati ili prostore gdje mogu napadati kada imamo loptu. Također, kako se momčad vraća u posjed. Pomalo od svega. To sam pokušavao raditi. To sam puno vježbao s ocem i bratom otkad sam bio mali. A od trenera koji su taktički najviše utjecali na mene... Luis Enrique. Također sam igrao šire na krilu, ali imao sam slobodu probijati se prema unutra s tim trokutom koji smo formirali Pedri, Jordi Alba i ja. A sada s Luisom de la Fuenteom igram više centralno, a on mi daje slobodu koja mi je potrebna za izvlačenje maksimuma iz moje igre.
Protiv Saudijske Arabije ste prvi put pod De la Fuenteom bili u početnoj postavi uz Pedrija. Kakvo je bilo to iskustvo i jeste li razgovarali o 2021. godini kada ste igrali za isti klub i osvojili trofeje?
- Bila je to teška godina. Došle su neke ozljede, ali to su iskustva koja vam pomažu da bolje razumijete svoje tijelo. Igrati s Pedrijem je vrlo lako. Istina je da posljednjih godina nismo imali toliko vremena igrati zajedno za reprezentaciju, ali neki dan je bilo jasno da smo savršeno kompatibilni. To smo već dokazali u Barçi, da se savršeno razumijemo i da možemo jako dobro igrati zajedno.
Nakon osvajanja naslova u Barçi, vozili ste bicikl. Sviđa li vam se što vas ljudi vide kao nekoga normalnog i pristupačnog?
- Tako sebe vidim. Na kraju se sve dogodilo nekako spontano. Bili smo s Iñigom, Pedrijem i Ericom. Ferran je bio ozlijeđen i nije mogao doći proslaviti naslov prvaka s timskim autobusom. Htjeli smo ga vidjeti, pa smo uzeli bicikle jer su ulice bile pune ljudi. Bila je to samo slučajnost. A mi smo obični ljudi. Volim raditi svakodnevne stvari. Ići na kavu, šetati. Ponekad je istina da to ne radite jer ste zabrinuti hoćete li se moći opustiti ili hoće li vas ljudi gnjaviti, ali volim raditi takve stvari.
Možete li se zamisliti na biciklu niz Petu aveniju u New Yorku 19. srpnja?
Lamine me nije ni tražio desetku! Ali to je broj koji sam zaslužio, koji sam nosio na Europskom prvenstvu, koje smo osvojili. Ne vidim razloga da to mijenjamo.
- Nadam se, stvarno se nadam. Mogu se zamisliti kako to radim. Motivirati suigrače, to je nešto što ću definitivno učiniti.
Prije godinu i pol bio je kaos oko vaše registracije, sigurno nije bilo lako, iako ste se ponašali kao da je sve u redu. Čak ste otišli vidjeti Damiana Lillarda u Milwaukeeju da se opustite.
- Bila su to čudna, teška vremena, zbog neizvjesnosti što će se dogoditi. Imao sam potpuno povjerenje u klub da će se to riješiti.
Rekli ste da znate kako komunicirati s Yamalom. Razgovarate li puno ili se razumijete samo pogledom?
- Ne razgovaramo puno. Razgovaramo o drugim stvarima, o akcijama u igri, ali već se poznajemo samo pogledom. Dugo sam igrao s njim, znam što voli, znam i što ga motivira, a to nije samo jedan na jedan, već jedan na dva. I u tom smislu pokušavam mu dati više prostora. Ponekad se približim kako bih s njim odigrao, kako bih mu dao kontinuitet. I uvijek mu dajem punu podršku.
Je li vas puno zadirkivao što mu niste dali broj 10?
- Haha, pa nije me ni tražio! Ali to je broj koji sam zaslužio, koji sam nosio na Europskom prvenstvu, koje smo osvojili. Ne vidim razloga da to mijenjamo.
Haaland, Mbappé, Kane i Messi igraju iznimno dobro. Vidite li ga na toj razini?
- Lamine je svjetska klasa. Dokazuje to na treninzima i utakmicama i ne sumnjam da pripada u to društvo.
Julián Álvarez trebao bi doći u Barcelonu. Neću vas pitati jeste li ga pozvali ili hoćete li ga pozvati da dođe, ali što mislite o njemu kao igraču?
- Vrlo dobar igrač. Osvajač Svjetskog prvenstva. Vrlo talentiran, vrijedan. On je nogometaš svjetske klase.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....