Bio je zaboravljen, na dnu klupe, rijetki su znali da je još uvijek u Hajduku. Novu sezonu otvorio je savršeno

Dalisson de Almeida glavna je zvijezda uspješnog otvaranja Hajdukove sezone 26/27 i on je taj o komu svi pričaju potpuno zasluženo. Zabio je u toj 49. minuti apsolutno golčinu i zabio je izvan kaznenog prostora što se posljednjih godina i nije često viđalo od hajdukovaca. No, o njemu se priča i zbog jedne druge stvari, a to je gaf kojeg je Hajduk napravio. Naime, Brazilcu je na dresu pisalo "Dallison" što je pogrešno jer na svim službenim stranicama i podacima, a ujedno i na Hajdukovoj web stranici piše Dalisson. Ipak, puno je važnije da se on predstavio pogotkom i da je bio motor igre Bijelih.

A prvi gol u novoj sezoni adresira na Roka Brajkovića. Igrala se 22. minuta kada ga je Acapandie uposlio, a ovaj se jednim dodirom riješio čuvara i lijevom nogom zabio u rašlje. I baš je zaslužio zabiti, potvrdivši tako da onaj proljetni bljesak nije bio slučajnost. Očito. Prošlo je proljeće za Hajduk opet bilo tmurno, ali je Brajković bio možda i najveći dobitnik tog razdoblja. Prošlu je sezonu završio s 3 gola i 4 asistencije u ukupno 28 nastupa, a protiv Žiline je uz postignuti pogodak upisao i asistenciju jer je on bio taj koji je donio loptu do Dalissona prije no što se ovaj sjurio i zabio. Gledajući statistiku, apsolutno bi legitimno bilo da se Brajkovića proglasi i igračem utakmice.

On je na terenu bio do 79. minuti prije nego što ga je zamijenio Hodak zbog grčeva u zadnjoj loži. Rekao je Brajka nakon susreta da više nije mogao ‘udrit sprint‘ pa nije niti imalo smisla da ostane na terenu. Zna, naravno, što od njega Gonzalo Garcia traži. Traži ono zbog čega mu je Brajković igrao i prošlog ljeta. Konstantnu trku i visoki pritisak na obranu protivnika, a to je ono što i jest forte ovom krilnom napadaču uz fizičke kapacitete koji mu to sve omogućuju. U prvoj utakmici sezone to je bilo moguće ponavljati 79 minuta, ali mladi hrvatski reprezentativac će se samo podizati. No, gotovo smo sigurni da je on za vrijeme audicija na određenim pozicijama svoje mjesto potvrdio za naredni period. Ne staje Brajković niti sekundu i nema u njega praznog hoda. Ako treba vratit će se i u obranu, a onda istrčati sve do protivničkog vratara. Po tim je karakteristikama on odskakao još u juniorima, uz razliku što je tada češće znao napasti jedan na jedan. Protiv Žiline je to napravio dva, tri puta i svaki put bio uspješan. Opisao nam ga je lijepo Marijan Budimir, trener te povijesne Hajdukove generacije kazavši kako je Brajković radno krilo, a ne krilo driblinga i prodora. Ni ne mora driblati. Ima tko je za to zadužen, a u ovom sustavu gdje Garcia želi da momčad izbaci pojedinca, on je zapravo i idealan jer će bespogovorno obaviti sve što trener naredi, a onda će ga nekad igra nagraditi.

A ne tako davno, tamo prošle jeseni, Brajković je već bio zaboravljen. Malo je tko i znao da je on igrač Hajduka jer je bio na dnu klupe s ugovorom koji je istjecao krajem sezone. I onda je kao grom iz vedra neba stigla vijest kako je krilni napadač produžio ugovor do 2029. godine. I to se danas pokazuje kao pravi potez koji može biti prekretnica Brajkovićeve karijere. Gledali su ga nešto onomad neki poljski drugoligaši, ali tamo mu se nije išlo. Može on i više, zar ne.

A za Hajduk bi najbolje bilo da se isprofilira u stabilnog i pouzdanog klupskog igrača na kojeg će se godinama Bijeli moći osvrnuti. Ne treba on čak ni biti taj koji će donijeti kesu milijuna, ima tko je i za to zadužen... No, evo, Brajković je u novu sezonu ušao na pravi način, ako uopće postoji ispravniji od gola i asistencije u pobjedi od 2:0.