Priča je počela još proljetos, kada je kolega Tomo Ničota s Germanijaka napisao da su Emiraćani opet u ofenzivi, potom se smirila, a onda smo krajem svibnja mi doznali da je UAE Zlatku Daliću ponudio ugovor težak pet milijuna eura godišnje, što je donedavni izbornik stavio "na čekanje" do kraja Mundijala, želeći se posvetiti SP-u, koji je krojio posljednje dileme šefa Vatrenih...
Ipak, već nakon Portugala i uoči konačnog (službenog) razrješenja priče, postalo je jasno da Dalić odlazi, Slaven Bilić dolazi, a to je automatski aktiviralo konačne detalje vezane uz novu avanturu 59-godišnjeg stručnjaka. "Usmeni dogovor je postignut", kola još unazad nekoliko tjedana, iako su nam neki izvori tvrdili da Dalić još nije parafirao ponudu Hamdana bin Mubarak Al Nahyana, jer su potencijalni interesi ponajviše Južne Koreje i Saudijske Arabije Daliću ujedno dopuštali i moguće postavljanje još boljih uvjeta... Ipak, iako su mnoge države toga dijela svijeta gledale prema Daliću, Emirati su bili oni koji ga ciljaju možda i najduže, a eto, i najkonkretnije.
Kako god, Dalić je u međuvremenu počeo slagati mozaik svoje priče: prvi je na listi bio Branko Ivanković, odnedavni trenerski umirovljenik, koji treba pomoći zidati nogometnu, igračku "infrastrukturu" kao direktor (koordinator), dakle spona između vrha Saveza, Dalićeve reprezentacije, ali i mlađih selekcija, a onda se počeo "puniti" i stožer: Marjan Mrmić, Marc Rochon, Luka Milanović, kao i, jasno, Dražen Ladić, Vedran Ćorluka i Danijel Subašić. U ovome času, prema našim saznanjima, potonja trojica još nisu definitivno prelomila, iako su više "unutra" nego izvan tog velikog hrvatskog-pješčanog projekta...
Nismo sigurni koliko je Igor Bišćan dio inicijalnog emiratsko-hrvatskog plana sa zapovjednikom Dalićem, ali ono što znamo jest da je bivši trener hrvatske mlade reprezentacije prošloga tjedna razgovarao s vodstvom Saveza oko preuzimanja tzv. olimpijske U-23 selekcije i da svoju odluku mora donijeti ovoga tjedna. Prema posljednjim informacijama, i on je pristao te će se pridružiti hrvatskim "beduinima"...
Objava kolege Hrvoja Tironija u 24sata tijekom utorka ujutro time je nastavak cijele priče, koja očito traje pola godine, a koja bi, valjda, trebala uskoro biti i definirana. Dalić je nakon odlaska s mjesta izbornika Hrvatske uzeo predah, zadnji je viđen u Veloj Luci na glazbenoj komemoraciji za Olivera Dragojevića, a očekuje ga se i 10. kolovoza u rodnom Livnu, gdje se održava svojevrsni susret u njegovu čast. Vjerojatno nakon toga bi se trebao uputiti prema Bliskom istoku i okončati ovu pustinjsku sagu...
Načelno, dakle, po slovu ugovora do ljeta 2030. trebao bi dobiti pet milijuna godišnje, ali, jasno, ovisno o uspjesima, Emiraćani neće škrtariti ni na bonusima. Financijski uvjeti pritom nisu "nemogući": naime, ne treba zaboraviti ni da je mnogo prije svjetskog srebra i svjetske bronce ostavio dubok trag upravo na Bliskom istoku. Reputacija koju je ondje izgradio radeći u klupskom nogometu, u kombinaciji s povijesnim rezultatima na klupi Hrvatske, danas ga čini jednim od najpoželjnijih trenera na tom tržištu.
U osnovnoj, nogometnoj priči, pak, Dalića neće čekati jednostavan posao: Ujedinjeni Arapski Emirati dosad su samo jednom nastupili na Svjetskom prvenstvu, još 1990. u Italiji, kada su izgubili sve tri utakmice. Na azijskom prvenstvu najveći uspjesi ostaju drugo mjesto 1996., kada su bili domaćini, te treće mjesto 2015. godine, dok su 2007. i 2013. osvojili Kup Perzijskog zaljeva. Dolazak Zlatka Dalića, dakle, ima vrlo jasno postavljen cilj - odvesti UAE na Mundijal 2030. godine, nakon 36 godina "mundijalskog posta". Za čovjeka koji je Hrvatsku vodio do svjetskog srebra i bronce, bit će to drukčiji izazov od svih dosadašnjih, ali i projekt koji bi, uspije li, u tamošnjem nogometu imao gotovo povijesnu težinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....