Proljetos je Oriol Riera, bivši trener Istre 1961, u 74.minuti utakmice sa Vukovarom poslao na teren napadača kadetske momčadi. Bilo je to vrijeme, veljača-ožujak, negativnog rezultatskog trenda, sa serijom pet uzastopnih poraza. Nik Škafar-Žužić imao je tada 16 godina i 7 mjeseci, i nije mu bilo jednostavno nametnuti se na prvoligaškoj razini. Ne zato što momak nije imao potencijal, nego zato što je imao kadetsku dob, s povremenim juniorskim nastupima. Dakle, manjak iskustva.
Zbog svoje hitrine i tehnički solidnog nogometa, preskakao je dobne skupine, što je i logično sukladno velikom hrvatskom deficitu brzih igrača. U nekoliko sporadičnih ulazaka na teren mladi igrač nije imao neku konkretniju učinkovitost, iako je igrao u bitno snažnijoj momčadi Istre. Riera je tada imao Prevljaka, Lončara, Radoševića, Marešića, Rozića i druge iskusnije igrače, no problem je bio pogotovo za mladog igrača, što igra nije imala neku logiku. U jednom potezu, međutim, Škafar-Žužić je pokazao izvanprosječnu nadarenost za igru, a ne samo faktor brzine. To je bilo dubinsko dodavanje za Rozića, kojeg je poslao samog pred gol, a kojom prilikom je mladi igrač pokazao da ima viziju, hitrinu reakcije i sjajan završni pas...
Kad je u lipnju stigao Javier Cabello i preuzeo praktično U21 Istru 1961 (čiji je prosjek godina u prve tri utakmice ove sezone 21-21,5 godina), prionuo je poslu u općoj skepsi okruženja. No, utakmice u pripremnom periodu, s jakim suparnicima (Udinese, Lecce, Celje, Arad) dali su naslutiti kako Španjolac stvara dobru priču. Mlada momčad, neopterećena skepsama, rasla je iz dana u dan, i bez kompleksa se nadigravala s prvoligašima Italije, Rumunjske, Slovenije... Nik Škafar Žužić, koji je u pripreme ušao kao svježi 17.godišnjak, bio je od početka u prvom planu Javiera Cabella. Španjolac je u dosadašnjoj karijeri pokazao da zna raditi s mladima i kako se sada na djelu vidi u Puli, to je velika sreća za Zeleno Žute tinejdžere. I za Nika Škafara Žužića, koji je, nakon prošle sezone Raula Kumara, drugi wunderkind koji je u kratko vrijeme bljesnuo na Drosini.
U subotnjoj toploj večeri Drosine, na kojoj se skupilo 2500 ljudi da bi svjedočili utakmici Istre i Slaven Belupa, osjećalo se u zraku da su domaćini uvjereni u pobjedu. Igrali su odlično protiv Lokomotive i izgubili uz sudačke previde. Igrali su manje uvjerljivo na Poljudu, ali su s Hajdukom uzeli bod, opet uz sudačke previde.
U trećoj utakmici sezone Istra je naplatila spomenute muke i uvjerljivom igrom, uz mnoštvo šansi, lijepih akcija, svladala Slaven Belupo 3:0. Igrač koji je načeo goste bio je upravo Nik Škafar Žužić. Nakon što mu su mu VAR Zebec i sudac Pavlešić pogrešnom odlukom uskratili sreću prvijenca (i to kakvog!) protiv Lokomotive, naplatio se sa Slaven Belupom. U trećoj minuti je brzim prodorom iznudio isključenje Kutleše, a 13 minuta kasnije postigao je seniorski prvijenac! Praktično su to bile glavne točke ove utakmice, odnosno trenuci koji su usmjerili utakmicu. Potpisao ih je Nik Škafar Žužić...
Nakon utakmice Javier Cabello je novinarima, na pitanje o iznimno nadarenom napadaču, mirno odgovorio.
- Ovo je prije svega bila timska igra i pobjeda, a pojedinci koji se istaknu su posljedica tog kolektivnog pristupa. Škafar Žužić je talentiran igrač ali kao što svima govorim, samo polako. Moramo puno raditi svi da ti igrači napreduju iz utakmice u utakmicu. Siguran sam da će ti dečki, pa i Nik Škafar-Žužić biti u travnju drugi, bolji igrači nego danas. To je proces....".
Cabellov pristup je ono što je trebalo mladim igračima, pa tako i onim najnadarenijima, među kojima strše Kumar i Škafar-Žužić. Dakako da je napadaču lakše i brže skrenuti pažnju na sebe. Pogotovo ako ima samo 17 godina, brz je, vižljast, tehnički dobro potkovan. Sve su to dijelovi potencijala U17 reprezentativca, koji je u prva tri kola ovog prvenstva iskoračio u središte pozornosti nogometne javnosti.
Koja je priča tog dječaka koji fizički djeluje upravo kao kadet, a eto već postaje igrač odluke u seniorskoj elitnoj ligi Hrvatske?
Pretpostavljamo da onome koji je u Rijeci, prije tri godine, dopustio da Nik Škafar-Žužić ode s Rujevice, nije sada lako gledati njegove prezentacije. Nakon što je krenuo u Novigradu, Škafar-Žužić se kao 13-godišnjak pridružio Akademiji Rijeke. No, nakon samo godinu dana otišao je i priključio se Istri 1961. Tu se dobro snašao, stalno je napredovao i malo je koga upućenog iznenadilo da su ga na Drosini ubrzo vezali ugovorom do 2028.godine. Očito su životom u Istri 1961 bili zadovoljni i njegovi roditelji, majka Vesna koja je Slovenka, te tata Predrag koji je Hrvat.
Nik je rođen u Postojni, gdje su njegovi nekoć živjeli i to je razlog zašto su u Nogometnoj Svezi Slovenije računali da bi mogao postati njihov reprezentativac. No, Škafar Žužić je već duže član U15, U16 i U17 selekcija Hrvatske i kako se sada razvija njegova situacija, nema dvojbe da će ostati pod kapom HNS-a. Naime, taj tinejdžer posjeduje potencijale koji su iznimno deficitarni u reprezentativnim selekcijama. Brzina i prodornost jedan na jedan već su sami po sebi faktori koji će ubrzavati procese razvoja Škafar Žužića. Tehnička potkovanost, razumijevanje igre su sljedeći faktori koji će mu pomoći, iako na tom planu još mora napredovati. Naposljetku, u njegovom procesu razvoja jako će biti važno kako će fizički jačati, a sa 17 godina u tom kontekstu je tek u fazi sazrijevanja.
Ne treba čuditi što su mediji vrlo brzo istakli njegove (ne baš standardne) vrline, garnirajući ih (pre)velikim riječima i isforsiranim najavama. No, kudikamo je važnije da struka, igrač i njegovo okruženje imaju logičnije pristupe. Nik Škafar Žužić treba još puno raditi, fizički jačati, da bi postao "pravi igrač". Njegov razvoj treba teći bez stresnih nameta velikih očekivanja, forsiranja senzacionalnih dometa i još senzacionalnijih transfera. U logičnom ritmu napredovanja svi će ti ciljevi biti lakše dostignuti. Svako preskakanje i "punjenje" glave mladog momku, otežat će razvoj, povećavati rizik od ozljeda i posljedičnih kriza...
Cabello to očito sve zna, zato ga mijenja nakon 60 minuta i poziva sve da "umire priče". Protiv Lokomotive je bio maestralan, ali već u Splitu protiv Hajduka Škafar-Žužić je bio manje učinkovit i k tome je forsirao samo individualne (neuspjele) prodore. Protiv SB-a je bio uvjerljiviji, i što je važno, dao je i važan doprinos u defenzivnom segmentu. Korak po korak, trening po trening, utakmica po utakmicu, fokusirano, uz podršku trenera i suigrača, roditeljsku brigu bez žurbe da se iskoračuje, Škafar Žužić ima preduvjete da uistinu kroz par godina postane reprezentativna vrijednost. Svako požurivanje, na terenu, u statusu, u odlasku u drugi bogatiji klub, sve to može biti prepreka da "mali Nik" postane velika igračka vrijednost. To trebaju imati na umu svi oni koji imaju utjecaja na njegov razvoj i karijeru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....